Zute banane na Grossu

[Bobi]

Sjena zutih banana na 150kmh izgleda ovako ( ne pokusavajte ovo kod kuce- profesionalni vozac na autoriziranoj cesti u kontroliranim uvjetima). A u kuci ionako nemate cestu. Mozda



Ovo tu je za neke od vas jos uvijek realnost. Moje lito je gotovo.Ova slika gore je samo da potvrdi kako zvir i lipotica izgledaju kad nisu u sjeni. On jako i mocno sa siidrom u rukama, ona elegentno i zenstveno kao i uvijek ( bez sidra) . Ona je ova lipsa.



A ovako izgledaju kad su in the darkside...



Da je lito gotovo vidi se i iz dolje prilozenog. A i iz ovog pisanija, jer sam vam obecao. Pa idemo polako. Za one sto bi odma na Gross, sretan put. Mi cemo natenance - za sto sam se uvijek pitao sto ustvari znaci - na te nane?



Umjesto da krstarim Jadranom, krstarim suhoparnim i ledenim fjordovima Norveske, zemlje nadaleko poznate po najsretnijim stanovnicima na svijetu.



Moj kiki najsretniji- vise nekako najrazmazeniji. Kad ih "mali" Splico mora savjetovat, nema tu vajde...Ali ima novaca, sto je jedan od boljih razloga za biti tu.

Ovdje razgrcem njemacke i japanske turiste, da se mogu sam slikat na krmi. Iza mene Lysefjord ( na norveskom Lysefjorden).



U biti kad oces na norveskom nesto rec, a ne govoris jezik, samo dodas en na kraju. Ja mislim. Uvijek se nadam da me blijedo gledaju zbog visine, a ne zbog toga sto pricam esperanto.

A ovdje nosim posljednji krik mode - Helly Hansen survival suit - tako kad vidite po gradu ekipu sto se kurci sa HH odjecom, sjetite se mene, i odma vam je lakso oko srca. Njihova jaknica 150eura, moja 1500 :-)



Sreca uz mene su bile zena i kcer, koje su napravile barijeru za desetine uspaljenih norvezanki i skoro pa gorucih japanki koje su htjele autogram...

Dakle, negdje u 6.mjesecu kaze lipotica - kad ti mislis doma iz Indije, Norveske ili gdje vec jesi? Ja bi se malo vozila na motoru.

BTW, Za mladog citaoca i mladu i mladu (18+) prposnu citateljicu, moj svijet inace izgleda ovako (iako update nisam napravio par godina)



Rekoh, duso, eto mene brzo, kreni s pakovanjem. 

Nakon 1200 sec razmisljanja, sjetim se pitati di bi ona to isla? Lipotica kaze: Gross nesto, svidjele mi se tvoje slike od prosle godine. A price o tome bas i ne, jer znam koliko lazes kad pricas...

Sunca moga, da je nema, tko bi me vracao u realnost...

Na brzinu izmjerim koliko je jos ostalo posla



Povucem medu za uho



Stisnem mu nos bip-bip



i krenem na put.  

Emirates su moja omiljena aviokompanija za sad,





i krasna cura iz Srbije (2. s lijeva na slici) je bila super prema meni, tako da je nastao show s kolegicama iz Maroka, Grcke, Kube i slicno. Cak je dosla i kolegica iz BiH, iz ekonomske klase, kaze joj sto je vama fino tu ( ona je ova s rukavicom).

Sve njih sam uredno pohvalio u emajlu kompaniji, jer su zasluzile. Tako, ako putujete, pohvalite ljude koji su vas usluzili, njima znaci puno u karijeri, a nama tek par minuta vremena.







Ima jos slika, ali one su sa uclanjenja u Milehigh club (po 7. put) i rated PG-13 :-) Premladi ste , da vas ne pokvarim

Sve ovo je po slijetanju rezultiralo naravno necem slicnom ovom



Dakle, eto me doma negdje pocetkom 7. mjeseca , lipotica vec spakovana:



kaciga
palmica za na kacigu (boja:roza) - podobjasnjenje-nes ti meni rogatit po svijetu, a ja izgledat obicno
donji ves za 5 dana - seksi boja i cipkastih dezena
moto carape
slika zvijeri iz mladjih dana
3 Harley D. majice
1 BMW majica (jer je skuplja od HD i tesko ih naci na Alibabi)
E sad se pakujem i ja. Vjerni citatelj i jos vjernija citateljica ce se sjetiti proslih spiskova, jer su ih isprintali i nalijepili umjesto tapeta. Ovaj put prosirujem za dodatno :

kaciga (rogata) - iako je pin-lock vizir vec u banani i sve vidim u magli
2 zute banane
1 zuta loptica s crtezom banane - ako zaigramo picigin na Bledskom jezeru
super seksi donje rublje bajkerski crne boje
nove Vileda kisne rukavice (zute) - jer mogu, jer ih imam, i jer me nije briga sto drugi misle otkad sam napunio 50-tu
Ooogromna torbetina za mladju kcer koja ide sa mnom od VL-Sibenika na ljetni kamp Englisha
sendvic ( jer ja ogladnim lako i brzo)
takuin-novcanik ( uskog dizajna, jer ovaj put ne nosimo ni centa, samo zlatne i platinumske kartice)
tezak lancic s malteskim krizem ( jer sam u dusi chopperas, a izvana influencer)
Samsung Note 3 (spor) i Active 5 (brzi). o.p. Lipotica naravno ima 7. Jer ona zasluzuje samo najbolje, pas mater i onoj ofucaloj iz reklame za L'oreal sto me prca godinama
E sad, odluka je da idemo svo troje trajektom za ST, s tim da ce onda lipotica s prijateljem kolima do Sibenika, a ja s kcerom do Sibenika na rucak, pa do kampa, i onda kupim lipoticu i picimo u nepoznato.

Svi putopisi su opet procitani, slike pogledane, i rute izignorirane, jer naravno tko zna bolje od mene i mog GPS-a. S tim da sam tamo vec bio, pa se naravno , naivno pouzdajemo i u moje sjecanje...

Evo jedna ranojutarnja, jer trajekt krece u 0615 po redu voznje, a u 0700 u stvarnosti, jer je turista ko mrava, i nitko se ne zna ukrcat. Plavusa u pozadini nije moja. Ali se fino uklopila u kompoziciju.








Ja naravno na rampi u trajektnoj luci umilnim glasicem objasnjavam liku da mi otvori lijevu stranu (za izlaz), i obilazim svih, te ulazim prvi u trajekt.



Cak i prije 2 GTL-a Portugalskih tabli, koji cekaju od 0515. I to je fantasticno u 0610. A ne tako fantasticno u 1000, jer izlazim zadnji iz trajekta, nakon sto me auswichki poguse kamioni i auti svojim smradom. A ni ovi Portugalci ne znaju kako se gura izmedju kamiona...



Ocu l' dalje ilivam je dosta? Potrajace ovo

[Špoki]

Piši,piši 

[Mrki]

Samo piši [emoji106]

Poslano sa mog VTR-L09 koristeći Tapatalk

[Ponti]

Šta je nama naša borba dala ... biznis klasu 

[Black Betty]

A ča si sta lipi moj

[ARGUS]

Svaki tvoj putopis je jedinstveno umetničko delo,
ne znam da li je bolji zbog stila pisanja ili zbog orginalnog humora. 

[Saxi]

Samo tovari, a mi ćemo da se snadjemo [emoji39]

[Bobi]

Lipotica mi po stoti put kaze da ne vozim preko 130kmh na autoputu, jer mala jos nije bila tamo. Na autoputu. Naravno, splitsku guzvu izbjegavamo vozeci u cik-cak, da nas neprijatelj ne nadje, i u cas smo na autoputu. Naravno da dimimo 150 jer je mala rekla da je 130 za malu djecu, a ne nas velike.



Sve do trena kad u retrovizoru primjetim mercedes s lipoticom unutra, i lezerno utipkam tempomat na 130. Naravno, mecka nas pretice sa 180, lipotica se smjeska, a ja prijatelju heben mater sto se ne drzi propisa.



Ipak, prvi stizemo u Sibenik, setnjica po shopping centru, kahvica, i vrijeme je za rucak u objektu ovom:



http://www.restoran-gust.com/hr/jelovnik.php



cijena: sitnica. Usluga:super brza. Objekt: klimatiziran od 2018. Parking:osuncan. I vreo.



Nakon rucka, mala i ja za cca 3 min stizemo do kampa, gdje su sve pridoslice ocarani silhuetom BMW-a u podne, i mala je instant naj-cool cura u kampu. Jer ima ludog tatu.



Nakon chata sa instruktorima (ili kako se to vec zove), uz ozbiljni naputak da je cuvaju kako treba, za cca 2 min eto me natrag, i lipotica i ja izvodimo klasicni striptiz ispred marketa Plodine (totalno nebitan podatak), jer sad tek kao pravi put pocinje.



Na prvom semaforu, lipotica dize vizir i pita: a di cemo spavat, duso?



A u lipi hurac, pa ne mos me u podne pitat di cu spavat veceras. Sad smo tek rucali, zviznili 0.5 + 0.3 pivice (Zuja-jos jedan nebitan podatak), i sto se mene tice, ti spavaj sad, a ja cu kad ukljucim tempomat...

Vako mala i ja na motoru look. Ozbiljni bajkeri.



Ulaskom na autoput u Sibeniku, prije kojeg smo pretekli sve i svakog, uzimamo karticu, dizemo okretaje na ugodnih 3.000 i pri 150kmh lipotica tone u san...



Ja pjevam pod kacigom, jer se i meni spava, toplo je i pretoplo...



Kod znaka BP Tifon Dobra 2000m budim lipoticu umilnim podizanjem na zadnje kolo, te skupa dozivlajavamo vizije toplih strudela s visnjama, i kave s toplin. Stariji citatelji i mlade citateljice ce se sjetiti da je to macchiato. Ili nesto tako.



Ova pumpa nam je uvijek postaja za odmor, i autom i motorom. Razlog, pitate?



Clanska iskaznica HAK daje 10% popusta. Svaka 11. kava je besplatna, a uvijek nam ispecatiraju bar nekoliko pecata vise nego zasluzujemo, pa je tako svaka 3. kava besplatna.



A i konobarica je nesto sto izgleda ovako (samo utorkom):



A tek kuharica petkom



Znam, znam, sad se pitate zasto bogati norvezanin mora bit takva skrtica?



Nisam, ali isto ne bacam pare. Osim na skupe motore :-)



I jos skuplja putovanja



Dok pijemo kavicu, ja proucavam GPS da bih skuzio di uopce idemo. I kako doci do tamo.



U tom trenu cujem lipoticin umilni glasic kako me pita: a di cemo spavat duso?



Ja : Bled.



Ona: Zasto?



Ja: krempite



Ona:hmmmm



Ja: i citali smo u vijestima da su Slovenci zabranili slikanje na Bledu, tj. objavljivanje slika s Bleda na drustvenim mrezama.



Ona:Dobro, i?



Ja: moje srednje ime je dispet (vidi dolje op.aut.)



Ona: a di na Bledu spavamo?



Ja: muski vadim mobitel (jedan od dva), otvaram vjernu booking.com app, i strastveno biram prvi apartman koji ima Vila u imenu. Ha! Evo ga :

https://www.tripadvisor.com/Hotel_Review-g274863-d3582370-Reviews-Vila_Cvetka_Apartments-Bled_Upper_Carniola_Region.html

Nakon kavice i kolaca, obavezan posjet weceju, gdje tiho lupam glavom o hladne plocice na zide dok tiho, tiho toci kap, taj moj mali slap...Zasto lupam? Zasto ne? Plocice su hladne a cesta vruca. Eto. Tj.nije, ali Black Betty zna.



Odlucjemo se za prijelaz preko rijeke Dobre u ljetnom periodu, jer se nadamo da Svaba vise nema, i da smo sigurni. Za svaki slucaj pjevusim temu iz filma Walter brani Sarajevo. Neka znaju da sam tu.



Da bi dosli do tamo, moramo proci izmedju



I dok lipotica urla Goooooooool, granicna policajka nas blijedo gleda. Ja joj znakovnim jezikom objasnjavam da je sve u redu, i su sigurni ako nas puste van, tj. unutra...



Kako je GPS nacrtala da ima i autoput do Bleda, sljedecih 120 minuta provodimo vozeci 50kmh po slovenskim bregima, uz lipoticino uzastopno i neprekidno: a di je autoput, a kda ce autoput, a jesi siguran da smo na pravom putu...



Kad sam vidio znak Trebnje, rekoh u pichu materinu, nisam siguran nikad a sad pogotovo, opet sam nas doveo u Bosnu. Jer smo iz proslog putopisa naucili da je Trebinje u Bosni. A ne u CG, kako sam ja bio ubjedjen. Sreca da je ona: "stavio bih ruku u vatru" samo uzrecica, tesko bi bilo vozit s jednom opecenom rukom. A mozda i dvije.



Slovenci, dragi ste mi, ali izgradite ili ceste ili mijenjajte znakove na njima.

Oblaci se skupljaju iznad nas, i kisisca lagano pocinje, a meni se tako ne da stati i vaditi kisna odijela...



Kad eto, autoput, cijelih 52 km istog.  Sto prelazimo u rekordnom roku lijevom trakom...pssst nemojte nikome reci.



I evo nas u Bledu, gradu koji ne smijete slikati...



GPS pronalazi Vilu bez problema, samo ja kompliciram dok stojim 3 metra ispred nje, i derem se , pa di je vise, kaze da smo tu.



Docekuje nas Jani, vlasnik, i daje besplatan upgrade u cijeli penthouse, jer je nekad jeo lignje na Korculi, sto nas odmah cini najrodjenijima. Salim se , lik je legenda, a Vila mu je mrak. Parkiramo Bembaca ravno na ulazna vrata, jer sto bi se mi gurali izmedju auta kad oni mogu izmedju motora i dovratka.



13 sec nakon ulaska u penthouse, prekrasno uredjen prostor izgleda ovako



dišpet (hrvatski jezik)

definicija:
imenica, muški rod

(1.1) (čakavski) strastvena nepopustljivost, tvrdoglavost
sinonimi:

(1.1) prkos, inat, zločestoća, šteta

Za Bled - To je lipotica negdje procitala da se ne smije slikat, jer da se tako unistava njihovo pravo na reklamiranje...Po meni je vise za rubriku "vjerovali ili ne", tko se tog sjeca.



Legenda kaze da je nekad postojao Dalmos rodjen bez dispeta. Ja u to ne vjerujem.



Ukratko, nakon sto smo pretovarili svih 1.5kg njene i 43,9 kg moje prtljage u penthouse ( je's mi lijepo rec penthouse, odma' sam vazan sam sebi), otvaramo sve ladice da nadjemo vadicep.

Jest mozemo i prstima, ali vino se mora otvorit kako treba.

Naravno, vadicepa nema, muski ponos mi ne dozvoljava da pitam Janija, rec ce covjek kakav je ovo papak, zgodan motor, zgodna zena, a on ovakav, bez vadicepa.

Letherman nozic  (americki) rjesava stvar.

Otvoris ga, izvuces nozic (jedan od 72 komada alata u njemu), zabodes noz u pluteni cep, okrenes i izvadis. Ha! (op.aut-sve vise zvucim sam sebi kao onaj mali Alf svemirac).



Nakon prve case vine, odlucim potrositi par hektolitara tople slovenske vode na ovo isklesano tijelo, i naravno, iscupam super-ultra-extra moderno dugme za toplu vodu.

Nakon samo 43 min popravka, tus je spreman za lipoticu.

Koja je dotad stresla jos koju casicu vinceka. Sto znaci da pjevanje pod tusem nema kraja.

Naravno da je u kupatilu 4 vrste sampona za nju, i komad sapuna od prosle godine, Saponia Osijek, proizveden 1988, za mene. Sta cu kad ima sentimentalnu vrijednost.

Mozda i senilnu vrijednost, jer ga se ne sjetim izvadit iz kufera. Nikad.



Jani preporucuje lokalni restoran u centru, do kojeg je oko 420 seckundi setnje.

Setamo Bledom, i slikamo se ko blesavi.

Jer je kao zabranjeno.

Lokalci nas izbjegavaju, a mi pricamo na norveskom, tako da misle da smo nekulturni vikinzi, a ne fini i pripitomljeni, te lagano manjevrijedni hrvati.



Nakon soka od cijena koje vidjamo po reklamama, sjedamo i u taj 'fini' restoran.



Evo ga, 11 od 9 restorana u Bledu. Pogledajte slike hrane i sve ce vam biti jasno. Studentica prava na prvoj godini kuha bolje.



https://www.tripadvisor.rs/Restaurant_Review-g274863-d1078659-Reviews-Ostarija_Peglez_n-Bled_Upper_Carniola_Region.html



Dakle, ja sam stvarno svjetski putnik, koliko god se gubio po svijetu, i navikao sam i na dobro, i na lose, ali najgore mi je kad je lose reklamirano kao dobro.



Savjet za putnike: kad vam netko nepoznat savjetuje gdje da jedete, pa kaze da mu prijatelj radi tamo, sjedite u birc preko puta.



Ovaj objekt je star. Vrlo. Mozda se to sad zove retro, ali moja generacija to zove staro.



Stolice su miks drvenih, limenih, kartonskih...stilovi idu od rokokoa do nove moderne.



Ko da je vlasnik uredio pola, a zena drugo pola.

Ali dio po dio.

Ja cu ovu stolicu, ona ce onu.

Ja cu ovaj stol okrugli, ona trokutasti. Ja cu plavo. Ona zeleno.



Naravno da se stol treba rezervirati barem 47 sati unaprijed, sto smo fino izignorirali, i najnjeznijim dubokim basom rekli: prika, stvori stol, ili od ove ljetne terase pravim plazu.



Gosti objekta su mix dosadnih amerikanaca - wow this, wow that, and then he said, and i said, and he was like wow, and i was like WTF...



Cijelo to vrijeme ja sam interno bio : Shut a fu.k up already....



Dosadnih i zbunjenih kineza: 網站有中、英文版本，也有繁、簡體版，可通過每頁左上角的連結隨時調整。



A ja sam interno: 冥



Indijaca sa malom djecom : Sarvē mānavāḥ svatantrāḥ samutpannāḥ vartantē api ca, gauravadr̥śā adhikāradr̥śā ca samānāḥ ēva vartantē



A ja : अदेइम



Kako je Jani preporucio jadranske lignje, naravno da smo narucili nesto drugo. Na zalost,  to nije vrijedilo niti jednog piksela na nasim kamerama.



Ali evo nas, romanticno uslikani od indijca koji zivi u Americi. I koji je pri odlasku zaboravio kameru. I mladje dijete. Kameru smo mu vratili. Dijete su usvojili kinezi s kisobranima.

Ovaj snazno gradjeni sam ja



Ovo je slika zabranjenog grada






Nakon ne tako uspjesne vecere, setnja kraj jezera, i dok zamisljeno hranimo labudove sitnim sljunkom, pogledi skrecu prema najblizem marketu i policama punim vina.

A ne promaknuse nam ni dvije MILF poljakinje, koje se poluglasno dive mojim nabreklim...misicima, i lipoticinim nabreklim...zivcima.

Nakon sto ih je lipotica umilno pogledala, brzo su skrenule na drugu stranu ceste.

Ja se tjesim da ce nas barem posjetit susjede u Vili, 2 blizanke iz Svedske, glamping around Balkans.



Evo ovako sam ih slikao prije mraka



Nakon dolaska u Vilu, provjeravamo alarm na motoru.

Deranje susjeda nam potvrdjuje da alarm radi. Super.

Cuo sam i nesto sto nisam zapamtio, pa rekoh sad sebi - ajd proguglaj.

I evo sto mi izbaci:



Svedjanke Knot llover and Llarge Hilld su nam potrosile svu toplu vodu, ali nisu uspjele opet slomiti slavinu. Onu ultra tech iz gornjeg posta. Svo to kupanje se isplatilo, jer duplo je duplo, makar bilo i od Ferrera.



Ujutro se budimo negdje na podu, Knot i Llarge su nam skuvale kavicu prije nego su odleprsale dalje po Balkanu, i mi uzivamo u pogledu:





Ovo balonarenje mora biti ludje od motoranja. Iako mislim da bih ja sa svojim strahom od visina, vikao, plakao, kumio (jos jedan izraz koji ne razumijem sto znaci) i molio da me spuste.



Dan je suncan, ali iskusni bajker kao ja zna da je Gross nepredvidiv, stoga pakujem kisna odijela. I odlazim u lokalnu pekaru po dorucak.



Dok ja brljam na slovenskom : prosim lepo, ena kifla, jos ena kifla (jer ne znam kako se kaze dvije kifle na slovenskom), prodavacica bujnog poprsja kao iz Amarcorda



me gleda blijedo, i na krasnom crnogorskom kaze: aj ti prijatelju reci sta oces, nemam ja cijelo jutro za zajebavat se sa tobom.



Vidno olaksane duse, narucujem sve i svasta, i jos pod dojmom njene silhuete se vracam u Vilu.



Pojeli, popili jos jednu kavu, obukli 16kg moto odjece i idemo. Pravac tunel Karavanke...



Sunce nam grije ledja, uzivamo u bregima sa strane i zelenilu (isto sa strane)...Gusti su gusti



Evo tunela



I zelenila





Tunel kosta nesto sitno eura, sto lipotica rjesava sa otprilike 72 novcica - sve sitno eura sto smo imali od Uskrsa u Grazu. (nebitan podatak- jer smo ustvari bili uMadjarskoj ,a u Graz isli na izlet)



Ja koristim tunelsku akustiku, tako kad prodje auto iz suprotnog smjera, zavidam gas do crvenog, i onda se ovih 160 konjica lijepo cuje...a vozaci mi veselo blinkaju sa sva 4 zmigavca, odusevljeni performansom. Pogotovo poljaci sa 2.djece, sto voze od sinoc prema HR.



Prelazimo bivsu granicu (God bless EU), i tek sad u Austriji, lipotica kaze, znas da je ovdje fino, ljepse nego kod nas,i uredjenije, i zelenije, i ceste su za 5.



Moj mozak tumara bespucima sjecanja dok pokusavam shvatit da li je ovo prava cesta, i da li sam tu bio prosle godine, ali iz drugog smjera. To ti je kao zguza, ne moras ni znat kako izgleda...



A znam i da moja GPS laze ponekad, pa joj ne vjerujem bas. Sve su one iste...



Nakon nekih 7 min stizemo u Villach, i ja predlazem kratku kavu blizu Louisa - takticki. To je onaj restoran s motorom na fasadi, za koji ja uvijek mislim da je Louis.



Nakon kave s toplin, ipak setamo do Louisa, gdje ja na perfektnom engleskom trazim Sena komunikaciju duo pack, iz kataloga, na snizenju. Skrtost smo obradili u prijasnjem postu, ne kenjajte mi sad :-)



Nadje nam zena to , i lipotica kupi jos par sitnica, i ja se odlucim za kisnu jaknu (na snizenju), jer sam prosli put kupio samo kisne hlace. I onda shvatio da je moja stara jakna premala, nakon stotina i stotina tisuca kilograma podignutih u teretanama sirom svijeta, i brda smedjeg proteinskog praha (ukus cokolade).



Na kasi me pita za karticu lojalnosti, koja naravno sretno spava u pretincu za rukavice u nasem autu, nekih 700km juznije.



Ja kazem da je nemam, ali da znam broj ( znaci-nisam u stanju sjetit se uzet karticu, ali sam u stanju memorirat 16-znamenkasti broj kartice koju koristim jednom godisnje-mozda).



Upise zena broj , i krasnim bosnskim naglaskom kaze, evo sve je u redu. Lipotica puca od smijeha, ja se kao ne sramim. Reko pa sto me nisi prekinula na ulazu, kad si me skuzila? Kaze ona, ja te skuzila, al' ti poceo na engleskom, ja nastavila.



Ha ha. Louis 1: Bobi 0

Ja sad vec ponizno pitam: a citao sam da imate i uslugu montiranja ovih pricalica u kcaige? Kaze Fata da je istina, ali da cura koja to radi , ne radi to ljeti , nego samo zimi, kad je manje posla. E jeb ga, 4 godine strojarstva ce se morat probudit iz dubokog sna...Ali ne danas. Danas se ide na Gross. Kutije s pricalicama idu u centralni kofer, a mi na sjedala.

Dok AC/DC sa zvucnika lagano rasturaju idilu austrijskih sela, mi, a pogotovo lipotica, uzivamo u pogledu. I cesti.

I dok si reko : "ich liebe GrossGlockner und apfelstrudeln mit banane" , eto nas u Heiligen blutu. Dio puta do njega sam sav sretan pokazivao lipotici: " tu smo spavali, tu smo piskili, tu smo tocili gorivo", jer sam ipak prepoznao di sam bio prosle godine.



Ali tad nisam stao u Heiligen blutu. A sad jesam. Seljacki ispravno, nasred trga, do prvog stola u restoranu. I eto nas na kavi s toplin. Uzivamo u pogledu, kavi i prekrasnim sanitarnim prostorima restorana. Ko da piskis u lovackom domu. A nisi lovac. Nego ribolovac. Mladi.



Nu Louis



Nu Helgablut



Nu nas na jedinoj strani ceste na koju K1600 pripada, a nije u UK




Ocete jos il' dosta?

[iviccaa]

Nikad dosta, ovo bi mogao citati do sudnjeg dana. 

[damjandugi]

 

[Bobi]

Kava s toplin popijena, i krece penjanje prema Grossu. Lipotica zadovoljna, nista se ne zali, a i ja uzivam u laganoj voznji. Naplatne kucice, 26e i ja onako tiho pitam: moze li malo brze? Lipotica mase rukom da moze, i to je znak da probudimo ergelu od 160 konjica, i ja po prvi put cujem kako motor zvuci na 7 ipo iljada osamsto okretaja...usro se ziv.Sve dotad BMW je bio njezna , ali odlucna dama, a sad se razgoropadio i ujterao mi strah u kosti. Lipotica bez reakcija. Ne mos bilivit.

Prosjek voznje:

Preteknuto 17 automobila, 23 motora, 3 kampera, i 4 autobusa.

Nacin voznje:

Dalmatinski bezobrazno i seljacki.

Brzina voznje:

Tajna. Zato sto me bilo strah pogledat na brzinomjer. A GPS ionako ignoriram. Isto kao i ona mene.

Stajemo naravno kraj prvog vodopada i slikamo me :



Jer se Lipotica bas i ne voli slikat. Ispod vodopada. Mene nije briga di se slikam.



Jos nekih par minuta provodimo tu, gledajuci lica djecice sto pokazuju na moje rogove i njenu palmicu, i njihovih roditelja , koji ih odvlace dalje od nas, bezobraznih bajkera. I opasnih. I cudnih.



Sljedece 3 minute letimo do Kaiser Franz-Josefs-Höhe, i parkiramo ispred Francike (Franz-Jozo-Hohe od milja). Ja raspremam motor vrlo vrlo polako, tako da sto vise turista vidi tko vozi tu mocnu masinu. A lipotica vec visi na ogradi i vice : a vidi ovo, a vidi ono, a vidi led, a vidi zicaru, a vidi ...pi.ku maternu...



Za to vrijeme, najljepsi motori se parkiraju do najljepseg motora



Shvacam polako da ovaj put setnja nece biti kratka kao prosli put (od parkinga do ograde, pa market i nazad na parking - sve skupa 146 koraka i dva misja skoka), pa se onako u svoj opremi penjemo kozjim stazama...Te do vidikovca 1, pa vidikovca 2, pa Swarowski vidikovac ( Swarwskom nije dosta sto sam dosad potrosio bar soma eura na prstenje i lancice, jos me tjera da se pentram po brdima)...



Aj evo malo slika - White and black ninja - 1.dio



Zasto?

zato sto je puhalo.

I zato sto je ovo jedini nacin da nosis potkapu a ne zaradis metak.

I zato sto smo Dalmosi pa nam je zima, cim je ispod 27Celzijevskih.





Opasni pogled #1



Ovaj put sam skuzio da tu negdje zive oni Mrmoti iz Milka reklame ( prosli put ih nije bilo) , i cak smo ih 3 ugledali kako mirno pasu travu, jedu gliste i spretno izbjegavaju kamencice kojima smo ih nudili, na opce nezadovoljstvo kulturnije publike.





A evo i tog Swarowskog, nakon sto smo obisli 7 uspuhanih penzionera iz Bavarske (kenjam, nemam pojma jesu li penzici ili ne )



Dok djecu u panici odvlace od nas



Jeste vid'li taj strasniji i opasniji pogled, a ?



Cini mi se da je na ledenjaku manje leda nego prosle godine, ali na zicari je jos uvijek ista guzva. Ja dzentlmenski nudim voznju istom, a lipotica gleda nizbrdo, i pita: jesu one tockice dole ljudi? Jesu , duso moja. A ona: Jeb'la te zicara onda, ne pada mi na pamet setat toliko. Led k'o led.



Ko sam ja da se ne slozim sa ljubavlju svog zivota? Nitko.



Stoga u market i ovo je rezultat trgovanja:



Budala #1



Budala #2



Gleda ona moje pinove (znacke) i kaze i ja bi takve. Pa joj kupim Gross znacku i odma je zabodem na njenu jaknu. Moze onaj na kasi i tako skenirat. Sve skupa s kesicom.



I tako napokon dolazimo do slike koju svi cekate:



Nakon sto smo Jeger izgustirali, na opce nezadovoljstvo mladih roditelja (vidi ove prljave nindze kako piju, a poslije ce ludirat po cesti), pita lipotica : a gdje ono nisi bio prosle godine?

Vjerni citatelj i drazesna citateljica ce se sjetiti da prosle godine nisam uspio doci do Edelweispitze vrha, jer smo se smrzli ko piletina u zamrzivacu i pokisli kao ja u Norveskoj.



Dok se dogovorama, odlucjemo da teba ipak posjetiti i sve besplatne muzeje i izlozbe (hurac besplatne, 26 evrica ja to platio)



I naravno jos malo budalisati turisticki (ovaj Franz sam ja)



Ovo nisam ja



Ove broj 48 su moje



Ovaj put je vrijeme ipak malo manje vjetrovito i ima manje kise, pa napustamo Franciku i idemo kroz Hochter tunel na Edelweis spicu.

Jer tamo treba biti i pokazati se. Kao i na svakoj spici.



Ovo je dio Grossa koji obozavam, cesta je fantasticna, brza, okuke taman kakve trebaju biti da se ostruzu gume sa strane, i uz zvuke Thin lizzy , eto nas na spici. Parkiram i zakljucujem da to bas i nije to sto sam vidio na Panomax kameri



https://edelweissspitze.panomax.com/



Iskusnim pogledom prema gore shvacam da do gore ima jos malo ceste. A onda shvacam da je pojam "cesta" rastezljiv. Vrlo.



Jebenih par stotina metara po super klizavom makadamu, dok lipotica razmislja da li nastaviti voznju, ili se iskrcati pa u moto cizmama prohodati do vrha. Ipak je njena vjera u zvijer pobijedila, iako mi se cinilo na par okuka (koje su fino oznacene znakovima) da cujem njezno i umilno " o majko mila sto ja trpim s ovom budalom"...



I eto nas. Oblaci se razmicu pred nemilosrdnim pobjednicima i ovog alpskog vrha, pa je cak bilo i sunca na trenutke



Ovo ja mislim da sam na Edelu (nisam jos)



Ovo jesam



Tako je, nevjernici



Uzivamo u pogledu na livade, konje i motore, i dok si reko ichliebeedelweisspitze, eto nas na spustanju.



Kaze lipotica: di je onaj veliki blok snijega sto smo ga prosli?



Ja: zasto?

Lipotica: Zato.



Kako sam davno naucio da ne pitam previse , obaram BMW-a sto brze i dublje mogu, ona cici od zadovoljstva i zaustavljam se ispred velikog bloka snijega sa strane ceste. Desne. 



I dok se ja namjestam za superselfie



Ne znam da je ona napravila pakleni plan



Ma vidi je samo, dok se ja okrenuh, ona vec isarala svoje ime i sad se pravi luda



Vec je lagano popodne, sto znaci da kasnimo na rucak, jer svi znaju da Dalmosi jedu obid u podne.



Ona: a di cemo jest?

Ja: u Lidlu, kao i svi pravi bajkeri.

Ona: koluta ocima

Ja: strepim od kazne

Ona: a ima li tamo hrane di smo pili kavu?

Ja: Hm, ne znam bas...Je l' u Heiligen blutu, najskupljem restoranu na vidikovcu?

Ona nasmijeseno: e taj, taj...

Ja: !$#@%@&^ idemo, duso.



I u cas posla skotrljamo se sa planine, na malo nizu planinu, i cirimo po susjednim stolovima sto dobro izgleda. BMW naravno, uredno parkiran u centru sela. Dalmatinskoseljackibajkerskoispravno :-)



Wiener schnitzel i hamburger +sok od hmelja - jedan od boljih koje sam ikad jeo- a vani sunce, a nama toplo, aaaa





Slika hrane evo vidim nema...sorry



Nakon rucka i jos jedne, tj. dvije s toplin, idemo nizbrdo, i stajemo kraj vodopada uz cestu. Stajemo je relativan pojam koji je potrajao, dok ja sevrljam svih nasih 600kg po sljunku na parkingu... a sve radi ove slike



I onda nizbrdo











Voznja do Bleda traje prekratko, sto zbog brzine, sto zbog ludjaka za volanom, sto zbog prekrasnih cesta i pejzaza. Stvarno stvoreno za motore.



U apartmanu se skidamo, i nakon prolivanja cijelog kupatila , izlazimo opet, ovaj put na slavnu



Velika, ukusna i skupa za popizdit.

Okus-5

Velicina-5

Usluga-2



Nevjerojatno, ali i ovdje su stranci uvazeni gosti, a mi domaci bas i ne. I onda nam se cude kad dodju u Dalmaciju.Hm...

Kave s toplin, krempite , ogled na jezero i mladjahnu djevojku za stolom lijevo, te lagana setnjica oko jezera bude glad.

Ni ovaj put nema slike, jer se jednostavno ne sjecam gdje smo jeli. Ipak je meni 50-a ,a ovo je bilo prije 3 mjeseca.

Nakon noci pune seksa i ljubavi, ja opet na obavjestajni razgovor kod Crnogorke u pekari, a onda pozdrav s domacinom i na put.

Odlucujemo se za autoput.

Zasto, pita vec umorni citatelj?

Zato sto je ovaj motor stvoren za to, nismo bili nego jednom dosad, i zato. Aj sad pitaj ako smijes.

Izlazimo negdje blizu Kopera, jer tamo nisam bio od 1988..

Fini grad, totalno drugacicji od mog sjecanja, s brdo nekih semafora. Nalazimo more, i naravno parkiramo se ispred kafica, u nadi da prometni redari jos spavaju.

Ali ne spava nervozna gosca kafica koja prijateljici ispod glasa komentira bezobrazne bajkere sto nemaju kulture.

Duso, u ovom trenu me ne interesiras ti, vec konobar koji donosi kave s toplin, i kaze nam da smo ok, ako redari i dodju, da nece bit problem.

I bome, poslije smo vidjeli da redari stvarno postoje , i reguliraju zbunjene turiste u vozilima. Sto mi nismo bili, jer ja se mogu izgubit, ali zasto bi me to zbunilo? To je normalna situacija za mene.



A vidi , pa kako nes parkirat tu?

[Bobi]

Nakon kave, idemo prema HR, i dalje nekim autoputem, dok odjednom ja ne bljesnem od super ideje, da idemo u Motovun.

Oh, zasto, zasto, pita se dehidrirana citateljica?

Zato sto mogu, zato sto nisam nikad bio, i zato sto svi kenjaju da je tamo super.

4 brda, 73 desne i 37 lijevih okuka kasnije, nu:



Warning/Achtung/Upozorenje



Nakon sto platite ulaz na parking 10kn ( preracunato u 462 angolanske Kwanze), imate se pravo popeti motorom. Gdje? Do groblja, i onda se nakeljite pred sam ulaz. Zasto? Zato sto je tu vec par motora i ne moze dalje, a lokalci su rekli da je to OK.



A onda slijedi uspon na Mt. Motovun, dusa mi je ispala tri puta do vrha, i jos jednom na spustanju. Gradic je fantastican, brdo suvenir shopova, restorana, i slicno, ali je brate uzbrdo cudo jedno.



Dodjemo do vrha, i onda vidimo da su stavili rampe, i moras platit da obidjes sam vrh, koji je ukrug otprilike 32metra. Cicija kakav jesam, reko, jebo ti ovo, ajmo jest.



Nu rampe:



Spustamo se, tj. kotrljamo nizbrdo, i nadjemo krasan restorancic, sa super pogledom, i jos boljom hranom. Ja kakav jesam, zapocnem zezu sa konobarima i vlasnikom, sto je rezultiralo testiranjem svih rakija u ponudi.



Teranino je zakon. Za sve rakije. Sto se men' tice.



Lipotica se smjeska i trusi rakijice ko da je neka baba sa Sandzaka (ne znam zasto Sandzak, tako mi stoji u glavi).



E sad daj malo tjestenine s bijelim tartufima, pa malo sa crnim, pa kolac od jabuke sa tartufima, u svakom slucaju svaki hurac ima tartufe u sebi, ne mos nista narucit bez njih. A nama dragi. Kolaci. I tartufi.



Spiza fantasticna, a kolac vrhunski (i skup - 40kn, tj 450 Butanskih Ngultruma).







Nakon sto ste izguglali da li ove dvije valute stvarno postoje (postoje), ajmo dalje:



Nakon vina, pive i jela, i rakije, teturamo do motora, koji je srecom u hladu, i krecemo na put prema Medulinu, gdje nas cekaju prijatelji.



Restoran se zove ili Pod Napun ili Pod voltom, pod necim je svakako.



Motovun-preporuka za posjetiti.



GPS teti smo rekli da izbjegava autoputeve, sto znaci da se davimo po nekim lokalnim cesticama, i napokon stizemo pred Pulu, gdje nas znakovi za Medulin totalno zbunjuju. Teta GPS uporno ponavlja: ignoriraj znakove, slusaj mene", a ja naravno uporno slusam nikog. Pa ni sebe.



Ulazimo u Medulin, ali nema mora. Vec smo apsolvirali (absorbirali?) da se Dalmosi mogu orijentirat jedino ako vide more, a ovaj Dalmos i svjetski putnik ni tada, i ne znamo di dalje.

Zasto?

Zato sto nemam pojma gdje nam prijatelji zive, nismo nikad bili, a nisam ni pitao adresu. Ja. Tipicni ja.



Odlucujem pratiti dvoje svaba na motorima u japankama, jer kontam ovi se idu kupat, pa cemo barem nac more i onda cemo zvat priku iz kafica.



Tamo di su me svabe proveli ja ne bih inace ni romobilom prosao. Ja zivim u malom mjestu na otoku, sa uskim ulicicama, ali ovo je bilo preludo. Jedva. Moras skinut kofere i dignut ih iznad glave da prodjes.



Kad gle, ukazuje se poznata plavost mora ispred nas, mi na glavnu cestu i ravno na ...prijatelja koji prolazi motorom. Pogleda u nas, vrati pogled na cestu, opet u nas i skoro se istrese ispred kombija. Mislim da ga znate, da je bio s vama na nekom brdu nedavno...Betty ga doveo



Sretni sto smo dosli, sljedecih par dana provodimo u kupanju i razgledavanju, i montiranju pricalica iz Louisa. Nakon sto sam ih spario u cijelih 67 minuta posla, uzivamo u bezbriznom cavrljanju pri velikim brzinama. Cak se u nekom trenutku i Betty pojavio, pa narucujemo pizze i uzivamo u nogometnom slavlju na ulicama.



I vrijeme je za povratak doma.



Krecemo rano, kave s toplin i kroasani s cokoladom na Vratima Jadrana. Pa autoput.



i sve je dobro do Ravne gore, gdje upadamo u takvu maglustinu i smrzotinu, ja jedno sat vremena vozim uz sami desni rub trake na autoputu, jer me strah da nas odzada ne zdimi kakav umorni poljak, hebga, sprijeda imam 5 svjetala, ali straga samo jedno...

Nakon Bosiljeva se ipak sunce pojavljuje, brzina se dize sa bijednih 100 na ugodnih 150, i dok si reko cvrcvi, cvrci cvrce na cvoru crne smrce, eto nas doma.



Suma sumarrum:

Dana: 5

Zemalja posjecenih 4 (heben ti Neum i granice)

Trosak: 3 prosjecne HR place

Kredit: Lipotica i Zvijer

Hvala na citanju i sretne ceste

[fatboy]

Bobi,

Otvori butigu do Pontijeve i počni prodavat - priče! Mogao bi ti posao bolje ići nego njemu...a ni jednome neće biti dosadno na poslu...

[iviccaa]

 

[zander]

Jesi ti neki cudan indzinjer...pises svetski i provodis se kosmicki....hvala za divnan tekst...i slike...i sve...