[2017] Čepin - Atena - Čepin

Autor Mrki, Kolovoz 01, 2017, 22:22:49

« natrag - naprijed »

Mrki

Pa da krenemo...

Na put opet isti dvojac kao i prošle godine, Goran (prijatelj iz Švice na Varaderu, kojeg su neki upoznali na prošloj turi) i ja..

Pripreme..

Pripreme su prošle tako da sam večer prije polaska podmazao lanac, oprao mušice sa vizira, objesio bisage i tank torbu i nabacao šta sam mislio da mi treba u putnu torbu i to bi bilo to...

Radio sam taj tjedan prije polaska po cijele dane tako da se nisam stigao ništa extra pripremati.. u toj mjeri da nisam pogledao ni ulje u motoru ni tlak u gumama..


Dan 1:

Kilometraža: 560km

Ruta: https://goo.gl/maps/HKiJts32iW12

Kako mi se Sparky javio da ako smo u blizini da skrenemo u Bar, bar na večeru, ali on bi volio da spavamo tamo pa da se kvalitetnije podružimo.. tako pada odluka da je prvo noćenje u Baru.. Sparky ekspresno javlja da je smještaj riješen..

Predviđena ruta je na bajkijev savjet malo izmijenjena, izbačene su lokalne zavojite ceste i stavljeni magistralni putevi ipak je to 560km, i to uglavnom Bosne.. a i cilj je da dođemo što ranije u Bar da se možemo više družiti..


Odluka pada krećemo u cik zore.. ustajanje u pola 5h, start u 5h..




Udaramo što više prije prve kave..
Nakon nekih 2h vožnje skrećemo na kavu u neki naizgled kulturno izgledajući lokal..  a i taman se janjac stavio na ražanj pa imamo šta gledati..
Tete kaže nema kave aparat, hmm počinjem sumnjati u onu izjavu o kulturnom, ali kažemo neka kuha šta ima, ne da nam se opet oblačiti, tek smo se skinuli..



Nisam ljubitelj crnjaka (osim viceva) ali dugo nisam popio tako finu kavu..


Iznenađeni finom kavom nastavljamo dalje.. tu nisam puno slikao.. jer Bosna ko Bosna.. svi znate kako izgleda i prošli ste je svi već uzduž i poprijeko..




Na prvoj piš pauzi uz cestu sam se sjetio da nisam ni slikao motor da se mogu pohvaliti kako sam se kompaktno spakirao.. rekao sam da neću ponoviti prošlogodišnju grešku i vući sve kofere i u njima hrpu stvari koje neću ni koristiti..




Nedugo nakon toga opet stajanje..



Počinjem uviđati da sam počinio jednu veliku grešku.. ne kretati na višednevni put na kojem ćeš voziti svaki dan cijeli dan sa novom kacigom koju si ukupno imao 10 minuta na glavi prije puta.. jbga.. prošle godine je to bila prtljaga.. ove je to kaciga..


Nastavljamo dalje prema Sarajevu pa Foči pa na Šćepan Polje..



Stajemo u Foči na ručku u restoranu Antik.. bolje da nismo.. privukla nas terasa uz rijeku.. ali hrana je očaj..

Jedna manekenska za Pontija.. vidi kaki lijepi prsluk imam




Na Šćepan Polju kao i obično.. 5 auta ispred nas.. 45 minuta da prijeđemo..
Kolega​ naviknut na Švicarsku uređenost skoro dobija živčani slom.. toliko ga je nasekiralo da je još sljedeća dva dana imao neugodne flashback-ove..


Nastavljamo uz rijeku Pivu.. zaboravljamo na granicu (bar ja) i uživamo u cesti i tunelima.. koji su od prošle godine preasfaltirani tako da skoro ni nema rupa..




Onda standard preko Nikšića prema Podgorici, cesta odlična... baš onakve kakve ja osobno volim, široka, zavojita, nema mjesta ni prometa previše..




Podgoricu samo prolazimo kao i prošle godine, ni kolega ni ja nismo ljubitelji zavlačenja u velike gradove.. i uvijek se sjetimo Grbine rečenice u njegovoj knjizi "izbjegavam ulaske u velike gradove jer tamo uobičajeno završavaju putovanja" (nešto u tom smislu)..




Prolazimo kraj prelijepog Virpazara, kojeg sam rekao da ću morati još jednom posjetiti.. ali kako smo već knap sa vremenom ostavljam to za neki drugi dan..




Prolazimo kroz tunel i vozimo za Bar..
Stižemo sa zalaskom sunaca kao u vestern filmovima..
Nalazimo smještaj i javljamo se Sparkyu, koji se pojavljuju za 5min da provjeri jesmo se OK smjestili..



Sparky nam je riješio odličan smještaj gdje možemo parkirati i zatvoriti naše konje da ne pobijegnu..



Sljedi brzinsko tuširanje i spremanje..
Sparky se vraća i vodi nas prvo da pogledamo stari grad Bar.. kao da imamo vlastitog turističkog vodiča.. čak i boljeg.. jel stvarno je enciklopedija što se tiče povijesnih podataka..







U isto vrijeme dogovara nam večeru kod Nike..



Slijedi cuga ispod zidina, hladno Nikšičko prije večere sjeda ko budali šamar..




Poslje razgledavanja i cuge idemo do Sutomora kod Nike na večeru..
Gdje se odlično jede u odličnom društvu..





Niko i Sparky nam daju savjete za sutrašnju vožnju kroz Albaniju i pokazuju nam najbolju rutu za vožnju..



Bolji moto dan čovjek ne može poželjeti..

Hvala još jednom Niki i Sparkyu na gostoprimstvu i društvu.. nadam se da ću im se moći odužiti jednom..


Dan: 2

Kilometraža 480km

Ruta:
https://goo.gl/maps/74FfGvt8JFK2

Budimo se prije 7h jer dogovoreni start je u 7h..
Današnji plan je proći Albaniji i dokopati se Grčke, pa noćiti tamo negdje..
Prvobitni plan je bio do Parge ali to nam nije uspijelo..

Preskačemo doručak koji je od 8h, ali nema veze kolega se nabrijao na burek i baklave..


Krećemo iz sunčanog Bara prema granici..



Na granici 10-15 auta, kao pravimo se blesavi i obilazimo kolonu.. dolazimo pred kućice i pokušavamo se ugurati ispred nekog kampera.. na prvu nam odmahuje glavom da nas ne planira pustiti, ali kolega koji skužio da su Austrijske tablice ga na njemačkom pita dali nas može pustiti, počinje biti vruće,  da ne stojimo na suncu i slične jadikovke.. nakon toga nas propušta.. Albansku prolazimo brzo.. što samo vraća kolegi neugodna sjećanja na Šćepan Polje, jer ne može svugdje to ovako brzo ići..


Nakon granice stajemo na kratku pauzu za kavu i da ja skinem zimski uložak iz odijela.. neznam koji mi bio vrag pa sam ga stavio..

Nastavljamo put dalje u smjeru Tirane, na prvu ni ne izgleda to tako loše..




Ali taj krajolik ne traje dugo i uskoro dolaze ravnice, kao da se u Slavoniji vozimo..




Nakon sat dva vožnje po Albanskim aerodromima odlučujemo stati u Durresu na kavu i doručak.. Prolazimo kraj Tirane jer nam se neda ulaziti u grad..




Tu nalazimo OK mjesto za stati, parkiramo na stazu, jer smo mi bajkeri i možemo kako hoćemo..




Tako da smo našli mjesto za kavu, da imamo motore na oku i gdje bi moglo biti bureka..






Dajemo šansu bureku u Albaniji i nažalost ostajemo razočarani.. srednja žalost..




Mjesto čak ni ne izgleda loše.. ne bi čovjek rekao da je u Albaniji.. baš dijeluje uredno.. pravo turistički..










Nakon Durresa se penjemo na auto put i opet sat dva deremo samo ravno..




Super su mi kako imaju kružne tokove na autocesti..



Nakon super zanimljive vožnje po autocesti i kružnih tokova u kojima jači tlači dolazimo do ceste koju su nam Sparky I Niko preporučili..
U Levanu skrećemo prema Gjirokasteru u brda, ne idemo za Vlore uz more prema Sarandeu, to ćemo ostaviti za neki drugi puta..

Nismo pogriješili jer kakva cesta .. rekao bih kao jadranske magistrala samo nije uz more.. 80km uživanja..






Stajemo da natočimo motore s gorivom a sebe sa kavom..



Imamo i lijep pogled sa terase.. nikada ne bi rekao da sam u Albaniji..




Imamo vremena do mraka pa skrećemo  prema Sarandeu preko brda..




Imamo i publiku koja navija za nas dok napadamo zavoje..




U Sarandeu stajemo na cugu i da odaberemo smještaj u Grčkoj..




Nastavljamo prema granici uz lijepe pejzaže..






Ali iza brda nam se sprema lagano iznenađenje..
Pred samom granicom počinje da pada i ne staje skroz do smještaja..





Zbog nje mi prvi dojam Grčke i nije neki, a i dobro da nismo rezervirali smještaj u Pargi kako smo prvobitno planirali jer ja ne volim voziti po kiši.. jbg.. još sam neiskusan po tom pitanju..

Nalazimo smještaja koji smo rezervirali u Syvoti.. kolega je odabrao neki smještaj u brdu gdje ulice nemaju ni adresu ali na svu sreću Zumo nas dovodi na dobro mjesto..

Na prvi pogled izgleda otužno..



Ali pojavljuje se sunce i sve izgleda odmah puno ljepše..




Spuštamo se pjegera do centra gradića na klopu i pivkana..







Čak je i pivo odmah bolje kada je sunčano..




Penjemo se nazad na naše brdo i idemo u krpe.. sutra počinje pravo istraživanje Grčke..



Mrki

Dan 3:

Kilometraža: 400

Ruta:
https://goo.gl/maps/DpcncrUuxyn

Budimo se uz lijepe sunčane zrake, i svaki trag kiše je nestao.. idemo na doručak i malo baciti oko na smještaj, koji nismo ni pogledali jer je bio mrak kada smo se vratili s večere.. kada ono ni  ne izgleda uopće loše, dao bi se provesti koji dan tu..








Palimo pile i pićimo uz obalu prema Polopenezu..
Prvo malo u šumu i u brdo..



Ali poslje je sve uz more.. cesta je ok.. asfalt je na dijelovima znao biti lošiji ali sve u svemu OK.. mislim nije uopće loše ali teško je nadmašiti našu magistralu od Senja do Karlobaga..



Vozamo se tako koji sat i odlučujemo da je vrijeme za pravu kavu.. meni one u hotelima što budu uz doručak ne spadaju u tu kategoriju..

Uočavamo nešto što bi moglo izgledati zanimljivo.. skrećemo na znak koji nas vodi kroz malu šumu i izbijamo na plažu.. i to kakvu plažu.. pogledaš lijevo dokle vidiš plaža, pogledaš desno ista stvar.. a u sredini kafić..





Prvo sljedi obavezno naslikavanje..





Snoopy koji je dobio stolicu da lijepo sijedi na koferu (a ne kako Goran kaže da visi ko po kazni na zadnjoj strani) se prvi puta slika u grčkoj..




Goranu je žena rekla da joj donese školjku sa Grčke plaže pa se odmah bacio na traženje.. nije ni odijelo skinio.. šta te žene naprave od nas to je čudo..




Nakon zajebancije guštamo u trenutku..




Mislim da mi je to jedna od najdražih pauza za kavu na cijelom putu... Pogled, kava, ambijent, glazba.. baš ti dođe da ostaneš se izležavati tamo cijeli dan..




Nakon rasprave hoćemo se kupati ili ne.. odluka pada ipak ne.. iako su bile kabine za presvlačenje i tuševi.. ali odlučujemo ima vremena za to..

Nastavljamo dalje.. malo uz more.. pa malo ispod mora.. moram priznati da nisam nikada prošao kroz tunel ispod mora.. nije velik neki ekstra velik ali fora je..




I dalje se izmjenjuju malo kroz unutrašnjost..



Pa opet uz more..




Nakon opet nekih sata dva kolegi se pojavila želja za baklavama, pa skrećemo u prvo malo veće mjesto koje nam je izgledalo ok..



Parkiramo na rivu.. jer ipak smo mi s motorima.. pa možemo kako hoćemo..



Opet pogled nije za baciti..
I uz svježe cijeđeni sok od naranče planiramo put dalje.. i odmah pitamo konobaricu gdje možemo pojesti baklave.. ona nam odgovara da ima u gradiću na stranu iz koje smo došli.. nije daleko.. 20min autom.. :icon_omfg:
Još nam je izgleda simpatično ali bio je tako mali da smo misli da neće biti tamo.. kada ono u ovom večem nema..




Ne da nam se voziti 20 minuta u smjeru iz kojega smo došli pa razočarani (Goran uglavnom, ja i nisam neki ljubitelj) nastavljamo dalje..

Vozimo se sve do velebnog mosta koji spaja Polopenez sa kopnom.. stvarno je predivan, i iz bliza i iz daleka..




Stajemo na parkingu prije mosta ali dolazi zaštitar i kaže da nema stajanja tu, to je još gradilište, pokazujemo da ćemo samo slikati pa nam dozvoljava da ostanemo malo..



Ostavlja i svog zamjenika da nas čuva..




Plaćamo cestarinu i prelazimo most.. službeno smo na Polopenezu..








Nakon mosta prolazimo kroz Patru.. u prolazu uočavam ogromnu slastičarnicu.. rekoh ovdije mora da ima baklava.. okrećemo se i vraćamo nazad.. kada ono raj..



Cura koja radi ne priča ništa osim grčkog.. Goran prstima pokazuje na jedno 6-7 komada raznih.. ona ih stavlja na dva tanjura.. on joj pokušava objasniti da je to samo za njega.. uglavnom nakon par minuta mahanja rukama i moga gubitka živaca ja mu kažem da uzme ta dva tanjura i ode sjedi, pa ću ja doći i uzeti sebi.. nakon što odlazi do stola cura kreće do blagajne, na što joj ja pokazujem na sebe i baklave.. onda joj je tek sjelo šta mi hoćemo.. vjerovatno joj je bilo čudno da će čovjek pojesti tolike baklave sam.. ali šta ćeš, čovjek voli baklave.. ja sebi uzimam 2-3.. iako nisam ljubitelj stvarno su bile dobre..


Nakon izleta sa baklavama nastavljamo prema mjestu koje je smo izabrali za spavanje taj dan.. Olympii..


Nakon Patre se penjemo na neku brzu cestu prema Olympii.. šta reći.. kao da su od Albanaca učili voziti.. ono kamion obilazi kamion u raskrižju pod normalno..




Nakon xy kilometra brze ceste lijepom cesticom dolazimo do još ljepšeg mjesta... Olympia..






Ispijamo kavicu i nalazimo smještaj..




Nalazimo smještaj koji je udaljen 400m od glavnog korza/šetnice..
Parkiramo na sami ulaz hotela jer smo mi s motorima i možemo kako hoćemo..





Nakon što smo se smjestili i osvježili na  večeru ne idemo jer smo još siti od silnih baklava.. pa se idemo samo prošetati i popiti neko grčko pivo..



Nemam sliku pune čaše jer je pivo stvarno odlično..

Nakon piva, pravac na spavanje..


Dan 4:

Kilometraža: 420

Ruta:
https://goo.gl/maps/hBLqdX9zSVC2


Budimo se u prelijepoj Olympiji, doručkujemo po meni jedan od najboljih doručak na putu.. sve je bilo ukusno.. čak i imaju i pravi kave aparat..
Pogled je baš za jesti i uživati..






Prolazimo kroz grad da snimim kamerom i po danu kako je gradić lijep..




Vozimo se što više uz more prema Kalamati..






Čak uspijevamo proći i kroz Pariz na putu za tamo..



Kako smo stali kraj vrtića brzo se pojavljuje hrpa mališana kojima smo jako zanimljivi.. nedugo nakon toga stazom dolazi teta što ih čuva i tjera ih sve nazad.. Goran ju pokušava nešto pitati na engleskom, ja si mislim mogli bi ju pitati da nas slika zajedno ali nas ignorira maksimalno.. :icon_omfg:




Namjera da se vozimo što više uz more nam ne uspijeva baš jer sve ceste prolaze kilometar dva o obale..
Ali zato vozimo kroz kilometre i kilometre nasada maslina.. gdje god pogledaš masline, i tako kilometrima, pa naiđeš na neko malo mjesto pa opet masline dokle god pogled seže.. ali djelovalo je baš opuštajuće.. bolje gledati masline nego kamione na nekoj brzoj cesti..




Nakon što smo vidjeli toliko maslina da smo postali stručnjaci dolazimo u Kalamatu.. opet ne ulazimo u centar već prolazimo kroz grad i stajemo u mjestu poslje, malo turističko mještašce.. savršeno za pauzu..







Ispijamo ledenu kavu uz odličan pogled i montiramo kameru na Goranovu kacigu da budem i ja malo na snimci :ura1:



Nastavljamo put.. odluka ja pala da ne idemo skroz do kraja Polopeneza već idemo drito u Spartu..
Vrijeme da i ja budem malo na snimci..




Odluka da idemo preko brda do Sparte a ne brzom cestom ispada odlična.. jer cesta je za Gorana baš po mjeri, baš onakva kakve on voli.. zavojita za serpentina..








Spuštamo se u Spartu i zaključujemo da smo malo gladni.. već je vrijeme da pojedemo giros.. već smo dva dana u Grčkoj a tu deliciju nismo probali na domaćem terenu..
Stajemo u neki kao pub, taman da ćemo sjesti dolazi konobarica, pitamo jel ih imaju, kaže ne.. samo hamburgere.. mislim u sebi o jbmt lokal.. ali ljubazno nas upućuje preko puta na lokal koji drži Grčku hranu..
Naručujem dva komada i stvarno su odlični..






Nastavljamo prema Tripoliju.. cesta koju smo izabrali ide preko manjih brda i po mom guštu je.. široka za dugačkim brzim zavojima..






Moje veselje ne traje dugo jer kvari ga kiša.. na silasku s brda počinje padati, tako da stajemo i oblačimo kišnjake.. baš sam pogodio dan da izvadim vodootporni uložak iz jakne..




Kako ne ulazimo Tripoli navi nas vodi okolo kroz neko polje.. tu se događa incident sa žetvom.. koji mi još više kvari dan.. ali ajde bar je prošlo bez ikakvih posljedica..




Nastavljamo nakon što sam se ja sabrao prema Korinthi super cestom, doduše ne uživam u potpunosti zbog izljetanja..




Odlučujemo da ulazimo u Korinthiju i sjedamo na kavu i WiFi da nađemo smiještaj za danas.. sjedamo uz rivu na mjestu gdje je hrpa kafića, ali nažalost​ tamo je jedna žena koja izgleda ima nekih psihičkih problema.. stalno nešto viče dok se šeta između terasa.. konobari iz svih kafića je bezuspješno tjeraju.. ja tankih živaca od izljetanja skraćujem kavu jer stvarno nemam volje za to slušati.. samo hoću doći u neki smještaj..




Nalazimo hotel na pola puta od Korinthia i Atene.. nije u mjestu već uz cestu u pola ničega.. ali već je kasno i moji živci su tanki pa nisam za neko razgledavanje već za večeru i spavanje..
Cesta do tamo je super i vodi stalno uz more i pogled je odličan pa mi to malo popravlja raspoloženje..




Stižemo u smiještaj koji ima svoju plažu.. grijeh je ne okupati se..








Hotel i restoran su puni maca.. ali onih pravih..




Prije večere se sladimo sa pivom iz zamrznute čaše..




Večeru dijelimo sa 6 mačaka..






Za kraj malo slikamo romantiku i idemo pravac u krpe..




Sve u svemu jako zanimljiv dan...


Mrki


Dan 5:

Kilometraža: 580

Ruta:
https://goo.gl/maps/oMgNe3ZAr3A2


Nakon spavanja glava se malo ohladila i misli se smirile.. sada se već možemo i smijati na jučerašnju situaciju..

Podmazujemo lanac i provjerevamo ulje na motorima..
Vidimo da je meni na samom minimumu i da bi trebao nadosipati..
Goran pita jesam ponjeo rekoh nisam.. jbga.. prošle godine sam nosio i nisam uopće trebao nadosipavati, a sada kada nisam ponjeo trebam.. očito mu je bolje pasao Motorex jer njega nije ništa potrošio prošle godine, Motul koji je sada unutra je..




Nastavljamo dalje i u naseljenim mjestima bacamo oko na neku moto trgovinu.. trebalo ih biti jer Grci se stvarno voze puno na velikim i malim skuterima.. a ima i dosta V stromova i Varadera.. znaju šta valja..


Cesta od smještaja je super kao i do njega..
Ulazimo u predgrađe i stajemo na neku benzinsku/trgovinu/autopraonicu.. nemaju Motul ali imaju nekih žnj marki za motor.. uzimam najbliže specifikacije koje imaju i sipam 2,5 deci.. malo pričamo s njima dok sipamo, sve sami Ukrajinci..




Nastavljamo prema Ateni.. cilj je Akropola..




Navi nas vodi do cilja bez problema, iako i nije neki problem i bez nje.. samo pratiš autobuse sa turistima..


Dolazimo pred Akropolu i parkiramo na pješačku zonu iza stupića jer smo mi sa motorima i možemo kako hoćemo..

Onda se pojavljuje mali problem, imamo hrpu stvari na motorima, vani je 30 stupnjeva.. ne vuče nam se sva s nama a ni ne ostavlja na motorima..
Preko puta se nalazi parking koji se naplaćuje pa pitam dali možemo ostaviti kod njih.. kaže nema problema, neka stanemo kod njihove bajte i samo da ne zaključavamo volane, jer smo zagradili jedan BMW motor, pa ako on bude išao van da mogu maknuti naše..

Odlazimo gore... Kada ono redina.. ajde dobro red za ulaz, ništa čudno.. kada to red za kupiti ulaznice.. jedno 100 ljudi minimalno čeka a rade 4 blagajne :icon_omfg:
Goran govori da znam da to njega ne zanima i da je na meni dali čekamo ili idemo.. gledam malo, red se uopće ne miče.. ma ko ga ebe.. ne da mi se pržiti dva tri sata na suncu.. ajmo mi dalje..






Vraćamo se do motora, pitamo koliko smo dužni za čuvanje, kaže dečko inače je 10e po vozilu ali neka damo samo za kavu.. ostavljamo 5e.. kada taman stiže i vlasnik BMW-a.. super smo došli da sami maknemo motore..



Jesam rekao vlasnik? Mislio sam vlasnica..




Izvlačimo se kroz gužvu kada nailazimo na kolonu sa policijskom pratnjom.. kako je sve zablokirano policajac na motoru se provlači ide prema raskrižju da vidi gdje je zapelo.. cura na BMW-u ga slijedi.. ja krećem za njima, provlačim se kraj policijskog auta, zatamljene 7-ice, i civilnog policijskog vozila.. Goran govori pa nemoj baš kraj policije [emoji38] izbijamo pomalo naprijed i izvlačimo se iz gužve u centru.. (nešto me daljinski od GoPro-a zezao pa nemam ništa snimljeno :( )
Izbijamo na 4 trake i bježimo što dalje..





Još jednom si potvrđujem da ne volim velike gradove..


Iako nisam pobornik autocesta penjemo se na auto put uz more i krećemo prema Makedoniji..






Prva naplata kada ono zgodna Grkinja..

Rekoh mogao sam snimiti malo za raju na forumu..

Druga naplata palim kameru kada ono čorak..



Ali treća naplata je opet oku ugodna..



Idemo na Larisu pa Trikkalu, u Trikkali silazimo sa auto puta i tražimo kafić da napravimo pauzi i isplaniramo nastavak puta..






Odluka pada da idemo na Kastoriu, malo mjesto na jezeru u blizini makedonske granice.. tako da smo ujutro odmah u Makedoniji..


Vozimo se lijepom cestom kroz šumu i brda..




Izlazimo iz šume i lagano se spuštamo sa brda.. kraj nad ogromna dolina.. ne vidiš joj kraja.. kaže Goran zamisli da to moraš proći.. gore nego kod nas u Slavoniji..






Malo po malo se sve više bližimo toj dolini.. jbte pa to nam je na putu.. moramo poprijeko nema druge.. da idemo okolo izgubiti ćemo sate i sate vožnje tog dana i nema šanse da dođemo do mraka gdje smo zamislili..

Slijedi sati dva ovoga..






Nakon neznam koliko km puste brze ceste, polja, zapuštenih mjesta stajemo u Kardisti da nešto pojedemo i natočimo motore.. dečko na pumpi pita gdje idemo, Goran mu odgovara na šta će ovaj: o pa kraj Meteore prolazite, tamo je super!

Jbt pa to nam je usput, stajemo sigurno..

Vozimo dalje ali stajemo u Trikkali na kavi, izgleda puno kulturnije i civiliziranije od Kardiste..



Palim navi dok pijemo jako finu kavu.. gledam kartu opet crta kao da je neko ravnalom povukao.. ma rekoh to je auto put sigurno.. kada ono stvarno neko povukao ravnalom i napravio cestu.. [emoji38] ovog ni u Slavoniji nema..






Stižemo u Kalabaku i penjemo se prema Meteori..




Kada smo se popeli gore svi oni dosadni kilometri po ravnici padaju u zaborav.. isplatilo bi se da smo duplo toliko vozili..


















   




Stvarno uživamo jer druge turiste možeš na prste ruku nabrojati.. koja suprotnost od Akropole..

Nakon puno razgledavanja i slikanja što se vidi iz priloženog spuštamo se dolje i nastavljamo prema smještaju..




Uživamo u brdovitoj cesti još neko vrijeme..





Prije nego što se penjemo na auto put koji nas vodi do Kastorie..



Bilo je još lijepih kadrova ali je baterija na kameri iscurla..

Auto put je odličan, ide kroz brda i šume, i još uvijek se ne naplaćuje jer nije gotov do kraja (ići ce do granice s Makedonijom)..


U Kastoriji sjedamo uz jezero na cugu da si rezerviramo smještaj..





Kako je poprilično kasno odmah i večerama prije nego što idemo u hotel..
Što su im dobre salate :thumb_up:



Dolazimo u hotel koji smo izabrali jer je pisalo da ima parking, nalazi se u jednosmjernoj ulici i preko puta ulaza je označen parking od hotela, parkiramo na njega i ulazimo se prijaviti.. nakon prijave recepcionerka nam govori da moramo maknuti motore, da im treba to mjesto i da parkiramo negdje na ulicu, ne plaća se.. izlazim van, gledam lijevo, gledam desno, nigdje slobodno ni za jedan motor a ne za dva.. auto na autu..
Vraćam se unutra i govorim joj da je sve zauzeto i da smo uzeli njihov hotel baš zato što piše da imaju parking.. zove nekoga, spominje booking.com... nakon razgovora kaže možemo ih ostaviti.. ja mislim u sebi ode vam zvjezdica na TripAdvisor-u..


I za kraj se raspakiravam i skužim da sam ostavio lopova jutros u hotelu.. to sam i prošle godine napravio..
Treba sve ovo poštekati negdje a samo par utičnica slobodno.. :icon_mrgreen:




Jedan od najraznolikijih i najdužih dana na putu.. bar sam tako mislio tada..


Dan 6:

Kilometraža: 400

Ruta:
https://goo.gl/maps/wwGniWxVJAS2


Budimo se dosta kasnije jer jučer je dan bio dosta dug, a i kilometraža nije bila za baciti..




Doručkujemo i krećemo prema granici.. odlučujemo da ćemo prvo u Albaniju pa uz Prespijsko jezero prema Makedoniji i Ohridu..

Ali prvo ćemo napraviti počasni krug uz obalu oko poluotoka na kojem je smještena Kastoria..



I tako mi vozimo i zvirlamo okolo kada nam čovjek koji je u šetnji počinje mahnito mahati..



Ups.. to je jednosmjerna i mi vozimo u kontra smjeru..
Onda je bilo čelom nazad.. i vozi odakle smo došli.. tako da ništa od kruga.. ali ajde bar smo se malo provozali uz jezero..


Izlazimo iz grada i penjemo se na autocestu, opet autocesta ali prema granici i nije neki izbor puteva..




Silazimo sa autoceste i prelazimo granicu sa Albanijom.. prolazimo ju dosta brzo i stajemo na beznisku točiti..
Baja nam toči.. ja mu plaćam.. on ide po digitron da preračuna koliko smo dužni jer je cijena na agregatu u njihovim dinarima.. vraća se nazad kaže Goran pazi lika.. već kad je išao u bajtu po digitron zapalio si on odmaj pljugu.. i tako mi stojimo kraj poluraspadnutog agregata a njemu visi upaljena cigara iz usta..


Prolazimo kroz par manjih mjesta i penjemo se prema jezerima.. u jednom od njih vidimo i policiju.. obučen kao ja :icon_mrgreen:




Vozimo se prema jezerima cestom koja je super..




Nakon kraće vožnje stižemo do prvoga "manjega" jezera.. Prespijskog..




Nastavljamo dalje prema Ohridu jer to nam je glavni cilj..
Prije granice stajemo i izvršavamo akciju spašavanja..




Nedugo nakon toga dolazimo do Makedonske granice..



Još jedna zemlja za recuku u mojoj mladoj moto karijeri..


Prelazimo granicu i krećemo preko brda uskom zavojitom cesticom na drugu stranu da bi došli na Ohridsko..




I nakon jezero.. i to kakvo.. stvarno je veličanstveno..







Obavezno slikanje motor..







I Snoopya naravno..




Goran se mora preobuti jer je napravio grešku kao ja sa kacigom, kupio nove čizme prije velikog puta koje nisu razgažene.. srećom ima moto tenisice sa sobom..




Nakon naslikavanja i pauze nastavljamo prema Ohridu..
Ulazimo u grad i tražimo restoran za ručak.. čovjek koji vidi da smo stranci nam prvo nudi smještaj, kako me planiramo spavati pitamo ga gdje možemo pojesti njihov specijalitet.. pokazuje nam kako da dođemo do restorana, rekoh ali to je jednosmjerna.. kaže ma nema veze, neće te nitko.. kaže Goran ma pusti ga, nećemo izazivati vraga dva puta u jednom danu.. idemo mi okolo po propisima..

Nalazimo restoran smiješten uz jezero.. mislim naravno da je uz jezero.. skoro svi su uz jezero.. :icon_mrgreen:






Motori kao i uvijek moraju biti na oku..




I onda naravno naručujemo..



I onda naravno ne možemo čekati da se malo ohladi već trpamo u sebe kao da nismo nikada jeli.. i naravno da cijeli dan vozimo sa ispečenim ustima..


Nakon ručak nastavljamo prema Skoplju preko Gostivara.. cesta je OK ali ništa posebno za vidjeti se nema.. čak i prelazi malo u autocestu na jednom dijelu, i čak ne standardnu kao kod nas, već onako neograđenu sa firmama pokraj kao u Albaniji..


Ne idemo u Skopje, kao što već znate ne volimo velike gradove..
Tako da prije Skoplja motamo prema Šarplanini..
I jako lijepom cestom stižemo na granicu sa Kosovom..


Na Makedonskoj granici smo oprezni.. pas čuvar nas mrko gleda.. :)




I eto nas i na Kosovu.. četvrta država tog dana..




Nastavljamo prema Prizrenu preko Šarplanine.. ali opet nas netko mrko gleda..



I sve mrkije i mrkije..



Stajemo na vrijeme i oblačimo kišnjake..




Plan je bio spavati u Prizrenu ali Goran uočava zanimljiv hotel s restoranom na pola brda, a kako imamo još nekih 20+ km do Prizrena​ i kiša pada odlučujemo tu stati..


Motori spavaju na nikad ljepšem parkingu..




Mi večeramo i isprobamo domaće pivo.. čak nije ni loše...




Vraćamo se na parking da podmažemo lance i provjerimo ulje..  na mom opet malo fali..



Radimo to u 22h navečer jer plan je preskočiti doručak i krenuti što ranije.. ipak treba sutra proći Durmitor i doći do Sarajeva gdje je planirano spavanje..



Mrki

Dan 7:

Kilometraža: 760

Ruta:
https://goo.gl/maps/y3Xe168YpNp

Budimo se u pola 7h.. start je u 7h.. doručak preskačemo jer plan je danas do Sarajeva, a i Durmitor je u planu pa treba krenuti što ranije..
Hotel Shariri u kojem smo spavali nije loš i ima potencijal ali puno je negativnih stvari.. i inače nisam neko gunđalo što se tiče smješta.. jer u staroj firmi na terenu smo imali svakakvih smještaja, ono jednom smo doslovno spavali na slamaricam.. znači madrac na podu koji je napunjen slamom.. tako da neka ima normalni krevet i tuš i ja zadovoljan.. ali ovdje čak i ta dva uvijeta nisu bila ispunjena.. tuširaš se u kadi bez zastora a glava od tuša šprica vodu u svim smjerovima osim onog u kojem bi trebala.. znači poplava u kupaonici..
A drugo što mi nije baš sijelo je preparirane divlje životinje svugdje po hotelu.. to mi je jednostavno bezveze..
Ali da ne duljim sada o tome.. startamo naravno u 7:15.. tko je još krenuo motorom u vrijeme kada se dogovorio.. [emoji38]


Prolazimo kroz Prizren.. onako čak i ne izgleda loše..




Navigacija nas naravno vodi kroz ulice koje samo njoj imaju smisla..



Ali ajde bar se ima šta za vidjeti..




Izlazimo iz Prizrena i nastavljamo prema Gjakovu pa na Decan ili Dekan.. ne znam kako bi to protumačio.. pa na posljetku na Peje ili ti Peć..
Ta cesta ništa posebno.. ravna, promet užas, prašine kao da voziš kroz kamenolom.. niti smo stajali niti slikali, samo je što prije prošli..
Dolazimo u Peć koji je poprilično velik grad ali uspijevamo nazovimo to obilaznicom obići centar što više.. jer stil vožnje je kao da su u Albaniji polagali.. znači sve oči otvorene.. čak slušaš i žensku intuiciju iako si muško..




Negdje u tom komadu se dogodilo i ovo..




Prolazimo sve više kroz Kosovo i penjemo se lagano u brdo prema granici sa Crnom Gorom..


Opet nailazimo na gust promet..



Tri autobusa djece koja mašu i slikaju kao da nikada nisu​ vidjeli motor.. sitnica koja sigurno svakom motoristi izvuče osmijeh na lice..




Stajamo na neku benzinsku u brdu.. svi nas nešto čudno gledaju..



Jbmti Snickers.. nikad prožvakati.. tako mi mlijeka u prahu kidamo nalijevo..


Vozimo se prema granici i cesta je iznenađujuće dobra..






Stižemo na granicu.. Kosovo odrađeno ekspresno..




Nakon Crnogorske granice krpimo se petorici Švaba..





Super su kako se voze kao grupa.. prva dvojica koji su izgleda iskusniji napadaju zavoje i odlaze.. druga dvojica izgleda malo zeleniji idu svojim tempom.. a peti koji vozi neki supermoto i stil mu je kao da je na stuntshowu malo se glupira.. pa onda obiđe sve..pa stane sastrane i čeka da svi prođu.. pa opet glupiranje na začelju.. i tako do Rožaje..


Mi skrećemo u Rožaje da bi popili kavu i doručkovali.. jer prošli smo cijelo Kosovo bez kave i doručka..

Parkiramo u centar na trg.. iza stupića na pješačku zonu.. jer mi smo sa motorima i možemo kako hoćemo..
Raspremamo se kada nam prilazi stariji čovjek i kreće standardno.. odakle ste, gdje idete, gdje ste bili.. ostavite motore neće ih nitko.. Goran ga pita gdje bi mogli uzeti dobar burek.. on počinje objašnjavati, idete vamo, tamo.. rekoh ajde ti Gorane s njim ja ću zauzeti mjesto u kafiću i držati motore ne oku..
Standarni postupak.. kava, šifra za WiFi da se javim ženama kod kući da je sve ok, kada odjednom eto čiče nazad i sjeda on za stol.. i počinje standardna priča.. ja bio vamo, bio tamo, desetoro braće.. dolazi Goran sa burecima i naručuje kavu.. čiča i dalje priča.. imao susjeda sa glasnim motorom..prijavio ga.. bla,bla.. Goran ispija kavu i kaže mogli bi negdje u prirodi jesti.. tu gužva, buka.. kaže čiča pa da, danas vam je vašar dan.. ispijamo brzo kavu ko nikada do sada na putu i trpamo bureke i jogurte u kofer i opet kidamo nalijevo..

Sijedamo na motore kaže Goran biježmo odavde.. zgadio mi se gradić.. kaže restoran uz rijeku sve kao fensi a rijeka puna smeća.. kako mogu bacati smeće u rijeku koja prolazi kroz njihov grad..


I naravno kako to biva nikako naići na neko kulturno proširenje, ili je zauzeto ili je puno smeća (najviše ovo) ili stoji policija... Ali nakon sigurno 10-15km vožnje kroz šumu nailazimo na jedno koje zadovoljava sve kriterije..



Burek je još vruć.. a i kofer sa ravnim poklopcem se pokazao jako praktičan..



A i pogled je odličan..




Nastavljamo dalje prema Bijelom Polju..
Cesta je super jedino smo dva puta morali stati zbog radova.. prave trake za kamione kada idu uzbrdo..


Nakon Bijelog Polja vozimo se uz Taru.. cesta i pogled odlični..
Uživamo do mosta gdje pravimo pauzu..



Ispijamo kavicu i gledamo ljude kako vrište na zipline-u preko kanjona.. [emoji38]
Taman se spremamo otići kada dolazi grupa od minimalno 30 motora iz Mađarske.. i naparkiravaju se oko nas.. koji raspašoj, ovaj naručuje ovo, onaj, ovo.. divim im se kako mogu putovati u tako ogromnoj grupi..
Pokazujemo da bi išli i dolazi njih dva i jedna ženska i miču motore da možemo izaći.. da bilo je tri četiri žene koje su vozile svoje motore.. a svi motri su uglavnom BMW-i raznorazni..


Stižemo u Žabljak gdje točimo gorivo i oblačimo kišnjake jer počinje padati kiša.. čovjek na pumpi ne pušta pištolj iz ruku.. motor za motorom staje da natoči..

Kiša pada sve jače ali nas to ne spriječava u naumu.. krećemo na Durmitor




Na "vrhu" lagano popušta.. i pada sve manje..











Bijeli Polo je ČK registracija..



Malo se vozimo i stajemo opet da slikamo..





Već kada smo stali dovršavamo bureke koje smo kupili prije, jbš čovjeka koji nije burek na Durmitoru pojeo.. [emoji38]

I Snoopy se slikao naravno..




Silazimo dole kroz pećine..






Izlazimo ispred​ Plužina gdje nas dočekuje jaka kiša..
Vozimo prema Šćepan Polju i Foči.. kiša ne staje naravno.. prolazimo horor od granice do Foče.. cestu koja je odvratna po suhom a ne po mokrom..

Prolazimo Foču ali i dalje pada.. nakon nekih sat vremena Goran kaže stani na pumpu.. skrećemo a znam da imamo goriva.. rekoh šta je sada..



On je vozio u moto tenisicama..

Mijenja čarape i obuva čizme pa nastavljamo dalje..

Stižemo u Sarajevo kiša i dalje ne posustaje.. Goran kaže nešto sam razmišljao.. kažem ja i ja sam.. isto smo pomislili.. šta ćemo sada tu spavati, 19:15h je.. kiša ne staje, ne možemo se ni prošetati.. ajmo mi kući.. stavljam na navi najbržu rutu.. kaže 260km.. ma rekoh ajmo ironbutt-at..  ako dođemo danas kući bar će Goran imati cijelu subotu da se odmori prije povratka u Švicu, ipak ima dva dana jahanja i 1250km do kuće..

Penjemo se na autocestu za Tuzlu..  kiša pada.. sunce zalazi.. bliješti sve, ali baš sve.. ne pomažu ni sunčane.. svakako sam vozio ali ovako još ne.. ne vidiš skoro ništa koliko sve bliješti.. sva sreća sunce lagano zalazi iza brda pa vožnja opet postaje podnošljiva..
Dolazimo pred Tuzlu gdje napokon prestaje padati.. silazimo i perjamo kao da nas netko vija.. prometa je začuđujuće malo :thumb_up:
Na izlasku iz Tuzle se slikamo za tuzlanski MUP ali na svu sreću od naprijed


Negdje iza Doboja stajemo da natočimo motore.. skidamo kišnjake, ispijamo kavu, trpamo se šećerom i nastavljamo dalje..




Vozimo prema Bosanskom brodu gdje prelazimo granicu nikada brže, na bosanskoj strani nas je pitao odakle.. rekoh iz grčke.. wauu svaka čast.. vozi dalje, nije ni gledao dokumente..


Prelazimo i našu granicu, nema gužve bar na ulasku u RH, ali zato na ulazu u Bosnu kolona nema kraja.. sve Austrije table.. idu ljudi kući za vikend..


Penjemo se na autocestu​ i gasiramo prema Čepinu..
U 23:30h stižemo kući..





Slika sa GoPro-a od Plužina do kuće nemam jer je crkla baterija, nije mi se dalo mijenjati po kiši..


Kakav dan... 16+h puta.. 4 države.. 760km.. od toga samo 150km po autocesti, sve ostalo lokalne ceste.. a od toga nekih 200km po dobroj kiši.. da mi je netko rekao da ću to ja odvoziti rekao bi mu da je lud..


Sat je sutra ujutro pokazao ovo.. ukupna kilometraža u 7 dana puta..