Preko Indije do Meteora ili Zute banane opet jasu

Autor Bobi, Svibanj 09, 2019, 10:09:38

« natrag - naprijed »

Bobi

Eh da, bilo je to jednom davno...kad sam prvi put cuo da je brod imenica zenskog roda. Ustvari, ladja je zenskog roda, ali to je vec semantika. Ja, kao pravi motopisac i svjetski navigator, a da ne spominjem istrazitelj normalnog i svakodnevnog, sam morao otkriti zasto je tako.



To putovanje je trajalo dugo, dugo, preko svih svjetskih mora, i svih planina...kao sto se vidi u prigodno roza slici dolje (roza je di sam bio, ti nevjerni citatelju, sto mislis da svi lazu)



Objavljivanje ovog na Instagramu je izazvalo strasne uzdahe sve moje 2 obozavateljice i vjerne pratiteljice, od kojih mi je jedna tetka po stricu, a druga moj osobni bankar.

Ali taj dan je morao doci, i kao Odisej na povratku sa svojih putovanja, umjesto umilnih sirena koje bi me gledale ovako



Ja sam se morao zadovoljiti znanjem stecenim jedenjem kruha sa sedam kora, ali dosao sam do istine. I evo foto dokaza zasto je brod tj ladja ona a ne on:



Budali svjetskog glasa nije moguce odoljeti napraviti tipicno musko-djetinjastu fotku, makar se bavio vrlo ozbiljnim poslom



Zabrinuti citaoce, i ti jos zabrinutija citateljice, ne brini. Ovo je sve od xxx materijala koje cu prezentirati ovdje. U nastavku ce biti cedno i umilno.

Sto cemo sad, ocemo li dalje ili vam je dosta?

Bagy

mob: 095/573-6874

Ćoso

Hoćemo još! Hoćemo još!


Živi svoj san, nemoj sanjati svoj život!

zander

OPENMINDED PEOPLE WANTED

Bobi

Nekako se nadjoh na drugoj strani svijeta, na +40+ stupnjića, misleci da sam u Area 51, a kad ono godina ravno ovoliko



Ali da ne pomisli obožavana čitateljica da je lako bilo doći do tamo, prešlo se preko gora i mora, dana i noći, svjetla i mraka

(o.p. a. sad malo davim sa fantastičnim slikama pejzaža, rekla bi lipotica - podnesi)







I nakon zime dodje proljeće, pa onda i ljeto, a nakon sunca mrak



Turska obala noću



Pa Mumbai nocu



Pa Mumbai danju





Pa malo sumraka i opet noci





 I to zadnje sve s ovim malešnim , uz svu dozu komfora koje Air India pruža putnicima višim od 2 metra, a težim od dvokrilnog Samsung frižidera



Za to vrijeme ova dvojica putuju malo luksuznije





 Ali da budem iskren, i meni se ponekad posreći, a sve uz omiljeni gin&tonic, i seksi blu čarape sa spiderman uzorkom.



Iako mi je ova poza(dina) draza



Sve je to istrpljeno da bi se došlo u zemlju ogromnih kontrasta



Gdje dobiju nagradu za najbolji restoran u drugom gradu- WTF???



te se ozbiljno pristupilo poslu kao vrijedan i ozbiljan član EU delegacije



dok se za vrijeme dnevnih sati ipak našlo vremena za profesionalne selfije, za one  (Ponti) što misle da je njihov brodić od 7m Ooogroman.



Jos malo strpljenja i bit ce i ovakvih selfija




iviccaa

Jaaaaaaako lajkam!  :beer:

Indija je velika zelja, ali nikako zenu nagovoriti da ide s menom.   :-X

Samo pisi....

Ponti

Ovu fotku s elisom šaljem jednom svom frendu ciganu ..... takav pronalazak je ravan jack potu u njegovom svijetu  :smijeh:

Bobi

I onda , kad ugledah poznate arhitektonske uspješnice na Čiovu, znao sam da je samo još 300km vožnje do VL



A pazi sad teksta, Pushkin+Tolstoj

Lipotica čeka na aerodromu, i krećemo autom prema Korčuli,naravno zaboravljajući da se po stoti put promijenio zakon o vozilima i tehničkim pregledima, na koji nas uredno podsjeća službenica granične policije u Neumu : Gospodine, istekla vam je registracija. Rekoh, da znam, ali imam do kraja mjeseca da je produžim. Ona: imate 5 sec da odlučite da li ćete platiti kaznu odmah ili kasnije. Ja: kakvu kaznu? Ona: Ovo je granični prijelaz, vrlo ozbiljna stvar, gospodine. Ja (u sebi): da ti znaš koliko sam ja granica prešao...Ona: dakle? Ja: koliko novaca? I eto mi čestitke za povratak kući, koju sam ponosno pokazivao sljedećim 3 patrolama koje su nas iste večeri zaustavile, čak i jednu " dubinsku graničnu kontrolu" nasred Pelješca, na koju je moj komentar bio: ček, jel se ovaj dio odvojio od HR dok me nije bilo? Jesu li pametniji na vlasti sada? K...c miki, isto sve.

Plan je bio da 09.04 krenemo prema istoku, pa dokle stignemo, s tim da je povratak bio 13.04. Slike koje čete vidjeti nose datum Januar 2019, jer svjetskom putniku nije palo na pamet da naštima datum na aparatu. Plan se naravno izjalovio zbog općeg potopa u našim krajevima, čak mi je i Noah poslao poruku da mu neka drva donesem na brod.

I tako 10.04, dan kraće za putovanje, ali destinacija ista. Meteore.

Zašto, pitate se? Zato što nismo nikad bili, i zato što je lijepo. A i dovoljno daleko da ja budem sretan. A lipotica ne baš.a i da mi više neki ne s..u kako je to u Albaniji, pa Grčkoj, pa šta ja znam. Sad znam.



Pakovanje je trajalo 478 sekundi.

Lipotica:

Patike

Donji veš

novčanik

pasoš



Moa:

Patike broj 48ipo za šetnju i penjanje po planinama

moto rukavice vodopropusne ( šta če meni prognoza reč kako će biti na putu)

Čarape - bez rupa, oprane i omekšane Teta Violeta omekšivačem s mirisom groždja

Novčanik s 78 eura, 900 NOK; 27 kn, i 18 kartica, od kojih 2 istekle ima godina dana

punjač za mobitel - komada 1 ' nebajkerski bijeli, jer Samsung nije bajkerski orijentiran, pič.e jedne

2 žute banane, sa slatkim smeđim pjegicama

Honor 8x mobitel, gay plavi, tako da kinezi mogu pratiti gdje sam, da se ne zabrinu

Rebatinke (jeans)- jeftinol iz Mane, jer sam skrt, a i u njima moja guza izgleda jako zanosno albanskim graničarkama i grčkim konobaricama ( sad izbacite sliku moje guzice iz glave, sram vas bilo)

Bajkerski crno kišno odijelo za mene i ribarsko žuto za lipoticu - jer nije htjela pravo bajkersko u Louisa, sad neka pati kao ribar



Gume napumpane, ono što smo mislili da je skupo HR gorivo uliveno, GPS ruta odjebana, jer je Navi VI od iljadu eura odlučio da rute veće od 10mb ne mogu u njega (pič.a jedna garminovska). Opasne bajkerske majice s lubanjama smo obukli, da se odma zna da s nama nema šale.



Krećemo kasno, već je popodne, i magistralom do CG granice. HR magistrala je već opisana u drugoj temi, osim DU s desne strane u niskom preletu, ništa zanimljivo za opisivanje, osim fantastične ceste, okuka i malo prometa. Kiše nema.



Na HR-CG prelazu samo dva auta ispred nas, pa kulturno čekam, i ne kenjam kao i obično. Lipotica je postojana na zadnjem sjedalu, ali sad bi se šetala po graničnom prelazu. Reko, šetaj dušo, poslat cu ti slike s Meteora na viber.

Uvijek me fascinira idiotski znak na prelazu , nešto u stilu " ovo je zona bez buke, ugasite motore". I onda mi dernjaju po kaficima i restoranima do 4 ujutro. Da ne spominjem autobuse koji baš i ne gase motore, a proizvedu više buke u 10min nego ja u 156.



Dan je lijep, gužve nema previše na cesti, i odlučujemo do Bara, mjesta u kojem sam služio vojsku davne 1986, i ukrcao se na prvi brod 1988. Ironic motherf...er.



Iako prometa nema puno, ovo što ima, me podsjeća na neke američke filmove tipa " fast&dumb", jer neke od situacija ne da nisam mogao predvidjeti, nisam ih mogao ni sanjati. U svom tom ludilu prolazim ležerno kroz full crveno svjetlo na semaforu, jer semafor nisam ni vidio, izbjegavajući Audi s lijeve strane, i autobus s desne, oba uključujuči se u promet ravno ispred mene, koji sam kao na glavnoj cesti. Pita lipotica jes ti vidio semafor? Reko koji semafor, dušo, osim ovih kamikaza , ne vidjeh ništa.



ajde evo malo i slika



Evo onih 48ipo, a i kave s toplin



Jedna s mosta, gdje smo željno gledali u naš stan, tako blizu a tako daleko



Super mali trajektić, pogodi ko je ušao zadnji



Tu sam popio piće davne 1984, dok se još moglo, i dok je smrtnicima bio dozvoljen pristup



a sad samo panoramske, dok i to ne počnu naplaćivat




Bobi

Citat: iviccaa  u Svibanj 09, 2019, 13:00:05
Jaaaaaaako lajkam!  :beer:

Indija je velika zelja, ali nikako zenu nagovoriti da ide s menom.   :-X

Samo pisi....

Nemoj ici, a jos manje je vodit. ja da ne moram ne bi.

Bobi

Citat: Ponti  u Svibanj 09, 2019, 13:12:39
Ovu fotku s elisom šaljem jednom svom frendu ciganu ..... takav pronalazak je ravan jack potu u njegovom svijetu  :smijeh:

11 tona

Bobi

I dok si reko bujrum, eto nas u Baru





Parkiramo se ispred restorana Portofino, fino i ugodno mjesto u zalazak sunca. Prije kave s toplim se kačimo na njihov Wifi, jer su roaming cijene ajme majko.

I kava i Wifi su za 5. Osoblje vrlo ljubazno.

Pogled iz Portofina na Kavu s toplin.



Booking laže ko pas, reko bi covjek da su svi hoteli i prenoćišta u krugu od 50m od centra. Jesu moj kiki.

Ponosno biram najskuplji, hotel Princess, jer mi je nešto poznat, a i lipotica zaslužuje pristojan odmor, nakon što je trpila motor na cesti i mene na komunikaciji svih ovih sati.

Parkiramo ravno na ulaz hotela, pristojno i kulturno. Hotel sve poznatiji. Na recepciji pitam je li ovo možda nekad bio hotel Tolopica, i naravno da jeste. Prvi put tu bio 1986, i lipotica i ja. Ovaj put umjesto pogleda na more dobijamo sobu s pogledom na motor. To što smo najvjerniji gosti, nikoga nije briga. Soba je super, hotel baš i ne. ko da nas je neko vratio u 80te, unatoč preuredjenju.

Hotel ima neke vrlo interesantne ideje što se tiče zaštite gostiju i objekta

Npr. kurton na detektoru dima



 Moj komentar na ovo je bio klasični " ma vidi kur.a, kako da ne bi"



LAN connection 2019? WTF?



Ako neko zna okrenit slike, molim.

Konobarice nisu nešto zgodne, al me jedna visoka plava sportašica nešto mjerka, mislim se , dušo, kasniš tridesetak godina.

Izlazimo u šetnju po super šetnici uz more - toga se baš i ne sjećam od prije tridesetak godina. Kao jos puno toga. Sto se ne sjecam.

Vrijeme je sunčano, sunce zalazi, mi se držimo za ruke kao mladi bračni par, i uživamo. Sve nam je odlicno.Čak smo i nekulturu ceste već zaboravili.





Nu





Black Betty

Prepostavka je majka zajeba

Bobi

U šetnji dolazimo do bara ili restorana Kraljevska plaža, i ugledavši ove ljuljačka stolice, ne možemo odolit, ni pivi ni pogledu.

Je da je bar malo napadno plav i bijel, kao što je Hajduk nekad bio, ali dobro, kad gledaš u more, ne vidiš pločice



Usluga vrhunska, piva još bolja, a pogled fantastičan. De još se malo divite našem fotografskom umijeću











Kao što se vidi , tu se ostalo do mraka- lijeni Dalmoši, kad sjednu, teško se pomaknit. Vrag odni prišu. Treba odmorit dušu i tijelo prije nego navalimo na pršut i sir.

Za kompletni ugodjaj 1986e se pobrinula i glazba iz kafića, baš ova pjesma . Kaže lipotica ovo je teški vremeplov.

https://www.youtube.com/watch?v=ImHGen4jhmw


Bobi

Teskih nogu iz kafica selimo do centra, gdje ja gledam u robnu kucu, ispred koje sam sjedio i 1988, kad sam se ukrcao na prvi brod, pitajuci se kakva li me to avantura ceka, i treba li mi sve to. A htio sam samo biti vodic u arheoloskom muzeju. Zivot odvede na cudne strane.

Vjerovali ili ne (totalno nebitan podatak), grickalica za nokte kupljena tu i tada, je jos uvijek u upotrebi. I bolja od svih ovih fensi smensi novih.

Divimo se i crkvenoj arhitekturi, uvijek nas fascinira .

Nu kako sam umjetnik:





Produzujemo do Pulene, gdje sam htio upoznati Gashu (ako je jos uvijek vlasnik, ne znam), medjutim tolika guzva da smo jedva nasli mjesto za sjest, i nekako mi se nije dalo zaj..avat ni konobare ni njega ako je tu.

Picu ja moram probat, a lipotica se hrabro odlucuje za salatu i platu s prsutom sirom i maslinama- moram priznati sve je bilo obilnije nego ocekivano, pa na kraju pokleknemo i pitamo da nam spakuju za psa. Kojeg nemamo.
Hebga, platio sam i moje je.
Vec sam rekao da sam skrt, zar ne?
A i ovih prekrasno izgradjenih 115kg treba spustiti na ljetnu razinu polako.
Lipotica ionako izgleda super.
Jedino sto nas iznenadjuje je broj prosjaka koji se stalno vrzmaju oko stolova, vecinom djece.
Od toga smo se odvikli, i nije nam bas ugodno.


Malo reklame




Bobi

Nakon noci mirno provedene ( ovaj put seks 1 na 1, ona plava sportasica se vise nije pojavila, bit ce legla sama i mastala, uz njezno vibriranje),uz casicu (bocicu) domaceg rosea.



Provjeravam da li je roba suha (uzrecica mokar do jaja se pokazala tocnom). Kao iskusni strojar,te strucnjak za zastitu na radu,  ne bojim se vatre. Debil.



Lift do prizemlja dijelimo s 3 nekulturne ruske babe, koje , iako su dosle iza nas, moraju prve uci u lift, i onda ne znaju stisnit dugme za prizemlje. Sve u plasticnim papucama koje sam zadnji put vidio 1900i neke. Ajme.

Dorucak je onako ok, vidi se da se hotel jos renovira, kava grozna, ali pogled na more super. A na konobaricu jos i superiorniji. Krasna crnka, jos da se nasmije, Miss svijeta. Ali kurac, nema smjeska, jer nema kad, mora nadzirat babe da ne trpaju kroasane u torbe. A nisu bili bas tako dobri da ih i mi trpamo.



Vrijeme za pakovanje, i na recepciji kazemo da smo pola noci trazili daljinski od televizije. I nismo ga nasli. Kaze ona: nema ga. Sto sam ja cuo kao : netko prije vas ga je ukrao, a sad cemo ga naplatiti vama. Rekoh: ne, nema ga, nigdje u sobi. Ona: pa da, nema ga, televizore smo tek instalirali, ali nismo daljinske stavili u nijednu sobu. O, jeb.m ti 4 zvjezdice. Ovo moze samo pod Nasa Posla. Blago nama, nikad necemo naprijed.



Slike dorucka i konobarice nemamo.



Ajmo, duso , dalje. Ispred hotela benzinska, ja pokusavam kulturno uci u smjeru koji indiciraju strelice na cesti, ali sve su trake pune auta na pumpi koji su usli suprotno. Nevjerojatno. Ajd, kad su seljoberi, mogu i ja, i ja znam kako biti seljo. Dok tocim, pitam lika je li to normalno, kaze nazalost je. Je.ga.



Vrijeme za Albaniju.



Teta GPS je odlucila pokazati nam CG brege i bregice, tako da nas kroz stari Bar (prosao i kraj svoje bivse kasarne) vodi u tri lijepe PM, ali bar nema prometa, sve dok bus Zadarskih tabli??? nije zakrcio obje trake, ali se uredno maknuo da prodjem. Hvala.



Na granici nikoga, ja ne znam da su u istoj kucici i CG i ALB granicar, pa prodjem ladno pored CG - prozorcic je bio zatvoren, a ja nisam ni gledao ima li tko unutra, pa dajem papire granicaru, gledam gore, a iznad prozorcica ALB grb. Mislim se , gle kak su to fino napravili, samo jedan granicar. I onda vidim da onaj jadan ALB dodaje papire CG kolegi, ovaj mu ih vraca, i on ih vraca nama. Sve uz smjesak. Hm, sto bi reko Gibonni, drugi puta cu pametnije. Ocu kiki, ali tako se kaze, jelte.