Čepin - Istanbul - Čepin

Autor Mrki, Kolovoz 20, 2019, 21:52:38

« natrag - naprijed »

Mrki

Tema za komentare..

http://vstrom-klv.eu/index.php/topic,1869.new.html#new

Kako se približava datum pokreta na novu turu rekoh da bacim koju sliku i riječ sa prve ovogodišnje "velike" ture.
Kao i inače puno slika i malo teksta, jbg čovjek od malo riječi sam :) a i kažu slika govori 1000 riječi..

Mrki

Dan 1

Ove godine Goran i ja imamo i trećeg člana ekipe,  s nama ide i njegov prijatelj iz Švice, Njemac koji radi u servisu gdje je Goran kupio i održava motor. Tako da imamo i majstora s nama u ekipi, nije da nam treba, Suzuki i Honda su to :)

Plan puta je detaljno nerazrađen, cilj je jasan.. Istanbul i na povratku Transalpina i Transfagrasan ako bude otvoren:)

Goran i Bodo dolaze u petak popodne u Čepin iz Švice i plan je pokret odmah u subotu ujutro.

Pakiranje prije starta..



Bodo je hrabar i na put se upušta na ovom čudu, na Goranov komentar da to nije motor za ovakva putovanja on odgovara da ne vidi problem.. :bzvz:

Ducati Streetfighter 1098..



Krećemo put Vinkovaca i Tovarnika, gdje stajemo na burek i kavu.. i moram priznati stvarno dobar burek s mesom smo pojeli u pekari s lijeve strane prije semafora (kada se dolazi iz smjera vinkovaca)..  :thumbup:

Dolazimo na granicu kao u nekom vicu.. Dolaze na granicu Švicarac, Njemac i Hrvat  :)

Prolazimo granicu bez većih problema i stajemo odmah iza Srpske da spremimo dokumente kada Goran shvaća da nije ponjeo zeleni karton za motor  :huh:
Ali odlučujemo da idemo dalje pa šta bude..

Nismo ni upalili motore kada već počinje padati kiša tako da oblačimo kišnjake i krećemo..



Nakon 10-20km zaključujemo da nema smisla da se patimo pa odlučujemo da na prvom sljedećem ulazu idemo na autocestu..  :'(

Sljedi puno kilometara kiše i autoceste..





Pred Nišom popušta pa stajemo na benzinsku po gorivo i da skinemo kišnjake.. i da natočimo 3 puta taj dan  :-\ jer Ducati ima rezervar od 16l, i može preći po Bodinim riječima oko 180-200km od točenja do točenja..  :bzvz:

Prolazimo Niš i idemo prema graničnom prijelazu Strezimirovtsi, cesta iza Crne Trave se radi..





Bodo se isčuđava i problemi putovanja s R motorom bez oklopa se počinju manifestirati lagano..  :huh:

Prolazimo pored Vlasinskog jezera koje je ogromno i preljepo, samo nemam slika sa GoPro-a jer mi se razljepila buba posred leće pa nemam upotrebljivih snimki do Bugarske granice..

Slika sa neta..




Prelazimo u Bugarsku bez većih problema, na Srpskoj granici slušamo dogodovštine policajca vezano za motoriste a na Bugarskoj nam policajac pokazuje da obiđemo sve i dođemo na početak kolone  :thumbup:

Nastavljamo dalje u po Bugarskoj..

Malo se naoblačilo ali motamo na drugu stranu pa izbjegavamo kišu..





Približavamo se Sofiji..



Stajemo na pumpu na kavu i tražimo smještaj, Goran pronalazi nešto na rubu Sofije što je cijenom i izgledom prihvatljivo..

Na putu tamo..



Smještaj..





Već je prošlo 21h sati i kažu da se njihov restoran zatvorio ali ima odmah ispod Grčki pa možemo tamo. Dolazimo dole ali u restoranu su svatovi pa tražimo dalje, nalazimo nekih kilometar dalje isto Grčki na Tripu, ali kaže Trip da je malo skuplji, Goran govori nemoj to govoriti Bodi, on istočni njemac a oni su malo škrti, idemo pa šta bude..

Dolazimo u restoran koji je pun i taman naručujemo prije nego što se kuhinja zatvara..



Obavezni pivkan za kraj dana..



Poslje večere kada smo izlazili gledamo na parkingu a ono sve auti ni jedan ispod 50 tisuća eura, to neko fensi mjesto za okupljanje  :smijeh: A u biti nije nešto skupo, mislim da je bilo oko 40e za nas trojicu..
Vraćamo se u hotel na spavanje, sutra pravac Grčka..

Ruta..




Google maps..

https://drive.google.com/open?id=1oZsNnZKdalJE2mkR5fkGMhLENu9QdtRg&usp=sharing


Kilometraža: 668km, oko 300km autocestom, 0km sa dbKiller-ima :)


Smještaj. (za preporuku, 45 dvokrevetna)
Tsarsko Selo Spa Hotel
https://goo.gl/maps/3ccfo5XkKxaJrYH77

Restoran (za preporuku)
Kelari Greek Cuisine
https://goo.gl/maps/yj89ZidtXk9NMJfa6












Mrki

Dan 2

Nastavljamo put kroz Bugarsku dalje, vozimo u smjeru Blagoevgrada naravno lokalnim cestama, i naravno prvo stajalište nam je benzinska, Bodo nije zadovoljan jer imaju samo E10 gorivo, koje nije dobro za mašinu..  :huh:

Ceste onako, priroda lijepa ali vozački ništa posebno..







Prolazimo pored nacionalnog parka Rila koji se nalazi u brdima, šteta što nema ceste kroz ta brda..




Dolazimo u Blagoevgrad..





Tu i završava autocesta koja ide od Sofije..



Drugi puta taj dan stajemo na benzinsku..



Jedno od iznanađenja je koliko je jeftino na benzinskama, tri kave, vode i peciva oko 5e  :smijeh: kod nas bi to platio samo za jednoga..


Nastavljamo prema granici s Grčkom i napokon nailazimo na pošteni komad ceste, 70-80km zavoja kroz brda.
Bodo napokon dolazi na svoje i ostavlja nas u oblaku prašine  :smijeh:







Cesta je stvarno odlična, kada je završila Bodo viče u komunikaciju da bi se najrađe vratio na početak pa prošao još jednom..  :)

Nastavljamo prema graničnom prijelazu Ilinden Eksohi, malo nam se muti pred granicom ali prolazimo bez kiše  :thumbup:



Prelazimo granicu i nakon nekoliko kilometara Bodo govori ajde stanite sastrane imam osjećaj da sam nešto zaboravio, stajemo on gleda kada stvarno nema mu putovnice.. :o  traži po đepovima i po motoru ali nema je nigdje, Goran i ja gasimo motore i silazimo kada ono njegova putovnica između moje rolo torbe i kofera..  :smijeh:  on kako je prošao granicu, i stao pored mene dok smo čekali Gorana, stavio ju je na moju torbu koja je na suvozačkom sicu dok posloži prometnu, i naravno zaboravio na nju, ja kada sam krenuo ona skliznula između torbe i kofera  :-\

Nakon zaključka da je dobro prošlo nastavljamo dalje prema Kavali gdje ćemo napraviti pauzu da nešto lagano pojedemo i potražimo smještaj u blizini..



Normalno parkiramo što bliže rivi na rikverc, ja prolazim iza motora skidam kacigu, okrećem se kada šok  :what:

NEMA SNOOPYA!!!



Sva sreća šok je kratak..



Rezervno uže spašava stvar  :bravo:

Možemo opušteno sjesti uz more i napraviti pauzu..










Nakon jako dugog čekanja grčke salate koja je jako ukusna nastavaljamo dalje..








Vozimo se dalje u pravcu Komotnia..



Kada se događa ovo..







Ali ne očajavam, vadim svoj vijerni set za krpanje i uvaljujem crva u rupu..



Vozimo do prve benzinke gdje nadopumpavam gumu i pravimo pauzu za kavu, odlučujemo da nećemo još daleko pa tražimo smještaj u prvom sljedećem većem gradu, i nalazimo u Ksantiju (Xanthi)..
Provjeravam gumu prije polaska, malo je ispustila, odlučujem da ostavim do jutra pa ako jako pušta da tražimo vulkanizera da ju zakrpa.

Dolazimo pred hotel koji ne obećava baš puno, Bodo jadan ne zna šta bi, hotel nema parking već se parkira na glavnoj ulici pred hotelom, što se njemu nimalo ne sviđa  :misli:
Ništa, opet nastupa sport Billy torbica smještena ispod kombajnovog sica..



Bodo će malo mirnije spavati..

Nakon osvježavanja idemo u grad nešto pošteno pojesti, hotel je blizu centra pa idemo pjegera..






Nalazimo odgovarajući restoran za klopu i pivo u ohlađenoj čaši..  :thumbup:





Vraćamo se u smještaj.. sutra je plan što ranije doći u Istanbul..


Ruta..



Google maps..

https://drive.google.com/open?id=1rpB9f6REWB7UWEQskrpA6W1M1Gtfthkl&usp=sharing

Kilometraža: 368km, 0km autocestom, 0km s dbKill-erima  :)

Smještaj (nije za preporuku,40e dvokrevetna)
Hotel NESTOS
https://goo.gl/maps/UW5aSFwfFCR7ioXb9

Restoran u Ksanti (za preporuku, ne sjećam se cijene ali nije bilo puno)
Handmade Souvlaki
https://goo.gl/maps/gXQNCFuwAqsWu7FE8










Mrki

Dan 3

Budimo se i idemo na ne baš dobar doručak, ali bar nam recepcionerka popravlja rasploženje, ako ništa drugo u hotelu imaju tri recepcionerke koje rade u smjenama, ne znaš koja je bolja od koje  :thumbup:

Bodo je sretan jer mu je motor pred hotelom, kaže cijelu noć se vrtio i oslušavao šta se vani dešava, u strahu da mu motor ne ukradu..  :huh:



Pakiramo se i ja provjeravam gumu, naočigled izgleda dobro, krećemo i stajemo na prvu benzinsku da provijerim pritisak, sve je OK, prestala je puštati..  :-*

Odlučili smo proći kroz nacionalni park Nestos, deltu par rijeka koje se uljevaju u Tračko more, vrijeme je lijepo i sunčano..  :thumbup:

Ali naravno da naše lijepo vrijeme za razgledavanje traje samo 20-30km.. što smo bliže parku nebo je sve tamnije..





Stajemo da pogledamo malu Kršćansku crkvu na otočiću ali nismo ni sišli s motora kako treba a kiša počinje.. uspijevam brzinski otpucati koju sliku prije oblačenja kišnjaka..



jedna umjetnička..




Nastavljamo dalje kroz sveopći potop..




Odlučujemo da se penjemo na autocestu.. opet zbog kiše..  :thumbdown:



I tako dalje pored Aleksandropolia..



Približivanjem granici sa Turskom i vrijeme se lagano popravlja..



Jedna od četri kontrolne točke na Turskoj strani granice..



Na trećoj su skužili da Goran nema zeleni karton pa je morao uzeti njihovo osiguranje na 3mj (65e). Dok mu ispunjavaju osiguranje dečko koji radi kaže baš ste dobro pogodili vrijeme, danas je zadnji dan Ramazana, sutra svi idu na 9 dana godišnjeg, Istanbul će vam biti prazan.. što volim kada neisplaniram nešto a ispadne super  :)

Prije polaska pozdravljamo muža i ženu na GSA-u iz Meksika  :-\ kažu samo dva puta su morali kardan popravljati  :smijeh:

Turska napokon  :gimme5:



Kamioni moraju malo duže čekati za ulazak u Europu..  :huh:




Vozimo se dalje autocestom..



Idemo autocestom sve do Istanbula da bi imali što više vremena za obilazak danas..



U Turskoj se mora imat elektronsku vinjetu za njihove autoceste i lokalne puteve, na granici nam kažu da to možemo napraviti na Shell benzinskoj, tako da stajemo na prvoj.. kažu na sljedećoj.. na sljedećoj kažu na sljedećoj... treća je napokon dobitna, nakon što smo odvozili već 70km u državi.. :)
Kupujemo vinjete, tj. uplaćujemo novce na konto koji se veže na tablicu, i kada te snimi kamera skine ti sa konta određeni iznos. Za 7e se dobije 52 TL na računu..

Pićimo dalje..



Polako se približavamo..



I onda počinje Istambul..













Približavamo se starom centru..











Ulazimo u stari grad i pronalazimo smještaj koji je vas par već preporučilo, gazdin GoldWing je vani kao što je Ponti rekao da će biti..  :gimme5:



Parkiramo ljute pile, taman ima mjesta za nas trojicu..  :)



Prijavljujemo se i razgledavamo hotel, stvarno je super..











Pogled sa terase..





Iz sobe imamo pogled na motore, Bodo je svog okreno i zavezao s mojim lancem da mu ga ne ukradu..



Brzinsko pranje pa u laganu šetnju i traženje restorana za večeru, na recepciji na preporučuju restoran što ga drži brat od vlasnika hotela..

Na recepciji ima raznih suvenira.. tko bi rekao da je serija Sulejman i kod njih popularna :D



Nalazimo preporučeni restoran i izgleda stvarno dobro, večeramo tamo i stvarno je preporuka na mjestu, gostoprimstvo i usluga na nivou..



Imamo i društvo.. mace nam se motaju oko stola..  :)



Čak imaju i baklave, Goranovo omiljen kolač..



Malo se šetamo da se večera slegne pa gibamo nazad u hotel, sutra sljedi cijeli dan istraživanja..

Jedna za kraj..




Ruta..




Google maps..

https://drive.google.com/open?id=1UR6_iPIs99f_RjP-7Yx8W9yuhrAb6oyP&usp=sharing

Kilomtraža: 408, 250-300 autocestom, 0km s dbKillerima

Smještaj (za svaku preporuku, 90e dvokrevetna za dvije noći)
Angel's Home Hotel
https://goo.gl/maps/GCDcPJXu2wG5oXZT9

Restoran (isto za preporuku, mislim da je bilo oko 30e, cuga, salata, jelo i desert za svu trojicu)
Central Hill Restaurant
https://goo.gl/maps/C1VcnB87Umu5vVy96

Mrki

Dan 4

Četvrti dan je dan pauze od vožnje i dan za obilazak, ujedno i kupnju suvenira.

Nakon doručka samo se zaputili da vidimo Grand Bazar i ujedno obavimo šoping poklona..

Vidi se da je završio Ramazan..





Stup koji je donesen iz starog Rima dok je Istanbul bio pod Rimskom vlasti  :-\







Nešto nam je sumljivo..  :misli:





Mauna.. zatvoren na 3 dana..  [emoji107]

Ništa.. nastavljamo sa obilaskom, poklone ćemo morati naći u ono malo trgovina što je odlučilo raditi (čitaj: ne drže ih Turci)







Stajemo popiti kavu i napraviti plan za dalje.. znam da oni tradicionalno svi piju čaj ali i kava im je odlična  :kava:



Malo smo gladni pa sjedamo pod most jesti, most koji spaja dva dijela starog grada sa svake strane ispod ceste ima restorane sa uglavnom ribljim menijima..



Nakon ručka koji i nije vrijedan spomena odlučujemo se za vožnju brodom kroz Bospor da vidimo malo kako to izgleda sa rijeke..

















Vožnja je trajala 45 minuta u jednom smijeru i nismo došli ni do pola Bosporskog kanal, tek tu vidimo koliko je Istambul uistinu ogroman..

Na povratku iz luke sa turističkim brodovima mora se proći ispod višetračne prometnice.. u tunelima za piješake je mala gužva.. mogu misliti kako je kada su i domaći u gradu  :-\



Malo je živnulo u gradu..



Odlućujemo za povratak u apartman i mali odmor..





Nakon što smo malo ohanili vrijeme je za još jednu rundu..



Prvo smo trznuli jedan čaj..



Malo i prigrizli..
Restorana hrpa, ne znaš gdje bi sjeo.. u ovaj smo sjeli na moju odluku, a ja ga izabrao jer je svirala Metalica kada smo prolazili, a u tom stilu su bile i ostale pjesme, na kraju stvano fin lokal i klopa..  [emoji106]




Dok smo čekali jelo malo prošli rute za dalje..



Pa nastavili sa obilaskom.. na trgu između dvije đamije ima jako puno policije a i vojske..



Policija je u full spremi.. pancirka, duga cijev, pištolj u futroli, još jedan pištolj zataknut u hlače iza leđa u u stilu frajera iz filmova.. i naravno najnoviji model Najki  :buahaha:



Još malo čuka..













Pa još malo šošinga  :-X



Opet odmaranje na krovu..





Tankeri prolaze kroz kanal jedan za drugim cijeli dan..





I toj to od Istanbula, sutra nastavak dalje, Gogo se samo nada da neće opet zavijati u 4-5h ujutro kao večer prije, da se naspava u komadu.. :)


Kilometara motorom ništa, malo brodom i hrpa pjegera..

Mrki

Dan 5


Standardna procedura.. buđenje oko 7h i doručak..



Prije odlaska obavezno slikanje na Pontijevu uputu..  :smijeh:



Idemo u misiju zvanu prolazak kroz Istanbul, prelazak na Azijski kontinent i povratk nazad po drugom najvećem mostu na svijetu  :want:



Samo se moramo prvo probiti kroz grad..







Prelazimo Most mučenika 15. srpnja..



I vozimo se u Aziji  :)

Jbt.. gužva u Aziji..



Ispada da je gužva zbog kvrcavice, pa nastavljamo dalje bez problema..



Polako napuštamo grad i idemo prema Yavuz Sultan Selim Mostu..







Cesta je toliko prazna da svatko ima svoju traku i čak ima još jedna viška  :smijeh:





Čak i tunel ima 4 trake, i to u svakom smijeru  :-\



Stajemo da platimo cestarinu (iako imamo elektronsku vinjetu ali ovaj dio ne spada valjda pod nju) i kročim i čizmom u Aziju  :smijeh:



Stajemo na benzu zpo gorivo i slikanje na benzinskoj u Aziji, inače benzinske su naša najdraža stajališta  :smijeh:



Snoopy na drugom kontinentu..



Obavezan selfi na drugom kontinentu  :smijeh:
Jer ako nema selfija kao da se nije ni dogodilo  :)




Vozimo dalje i polako se približavamo mostu..







Koja za profilnu :)







I povratak nazad na Europski kontinent..



Nastavljamo dalje ali silazimo sa autoceste.. i opet plaćamo cestarinu.. polako počinjem razmišljati da nismo ni trebali kupovati onu vinjetu..





Prolazimo kroz par mjesta prije granice..

Športski VW  :)



Kacige su za pić**  :blato:



Nakon što smo prošli zadnji grad u Turskoj prije granice sa Bugarskom nekih 10km Gogo se sjeti pitati Bodu kako je sa gorivom
, jer smo prošli 200km od točenja.. ovaj odgovara pa gori rezerva već nekih 20-30km  :-X  :samaranje:
Sljedi natezanje hoćemo se vraćati nazad, Bodo govori ma biti će neka do granice.. naravno da je nema, a do granice skoro 40km..
Prelazimo granicu i na svu sreću nailazimo na benzu nakon kilometar dva.. Bodo sipa 20l u svoj rezervar od 16l  :smijeh:
Kaže prešao je 250km s rezervarom, prvi puta od kada ima motor (a motor ima 80000) :smijeh:
Jbg.. moj mali kanister od 3l goriva neće opet raditi..  :bzvz:

Pijemo kavu i odlučujemo kako ćemo do Crnog mora da se vozimo uz obalu dalje..
Odluka pada na cestu Malko Tarnovo- Tsarevo... koja pogreška  :samaranje: :samaranje:

Cesta je većinom ovakva..



I od jednom postane ovakva..



Ali nakon 1km opet postaje ovakva sljedećih 6-7km..



I ovakva..



I tako 40km.. Goranu i meni to čak i nije problem, Varadero i poluproizvod tu idu 70-80-90 bez problema, pogodiš koju rupu ali ništa strašno, ali Bodo spušta na 20-30-40 da ne bi ostavio kičmu u Bugarskoj..  :huh: I tako jako dugačkih 40km..

Travel tip: koristiti cestu Malko Tarnovo-Marinka

Ali dolaskom na obalu se cesta malo popravlja pa pićimo dalje..



Stajemo u Pomorju na večeru i biranje smještaja..
Parkiramo pred ulaz na išrafirano jer mi smo s motorima i možemo kako hoćemo  :)



Večeramo i nalazimo smještaj u mjestu Obzor još nekih 40-50km..

Dolazimo do kompleksa smještenog na litici iznad Crnog mora..







Bodo je oduševljen jer imaju podzemnu garažu, kaže napokon će se naspavati  :smijeh:

Nakon prijavljivanja i raspakiravanja Goran i ja se spuštamo do mora drvenom šetnicom.. (koji levati, mogli su potrošiti par desetaka tona betona da naprave stepenice pošteno :) )



Plaža dokle seže pogled..



S ove strane pogled seže nekih 20-30m  :smijeh:



Pola 21h navečer je, i more nije baš toplo, pa nam ne preostaje ništa drugo...





Nakon što smo i to prekrižili s liste prebacujemo se u bazen da se malo ugrijemo..



Mrak je već pao pa preskačemo unatarnji bazen i idemo na presvlačenje i obavezno pivo prije spavanja..  :beer:




Ruta:



Google maps:

https://drive.google.com/open?id=1r4hsybIwEaB1lwStZPzgwAE1uUd5khko&usp=sharing

Kilometraža: 507km, nekih 200km autocestom, 0km sa dBkillerima  :)

Smještaj:
The Cliff Beach and Spa resort (za svaku preporuku, 65e Apartman sa 2 spavaće, 2 kupaonice, korištenje svih bazena, doručak, podzemna garaža)
https://goo.gl/maps/UGH9QJqpkPDLd9UW8

Restoran:
Restaurant and Club 24 (za preporuku, tri jela, tri cuge, i dvije salate oko 25e)
https://goo.gl/maps/xUyptWYKFuutAzFg6

Mrki

Dan 6

Poslje doručka na kojem smo nas trojica i još jedan par, sezona još nije počela pa je hotel praktički prazan, krećemo put Rumunjske.
Ruta ide Varna, Šumen, Razgrad i Ruse gdje prelazimo granicu, put je toliko ne zanimljiv da nisam ni skidao slike sa GoPro-a. Ništa posebno, ravmo i bez zavoja.  :huh:

Dolazimo do granice i Goran je sretan što smo opet u Europi pa neće biti kontola i gužva kao na Turskoj granici.. kada ono..



Kako je Bodo pravi švabo njemu ni ne pada na pamet otići naprijed i ubaciti se prekoreda  :'(
Tako da nam preostaje samo čekati i pržiti se na suncu..

Nako nekih 20-30 minuta prolazimo granicu i prelazimo Dunav koji je ovdje stvarno ogroman..







Nakon granice brzom cestom pićimo do Bukurešta, ne planiramo se zadržavati ali svi su nahvalili palaču parlamenta i aveniju koja vodi do nje pa rekoh ajmo vidjeti.

Stajemo na benzinsku na ulasku u grad da se malo osviježimo i trznemo kavu..
Uz kavu dobiješ vodu u čaši kao za jogurt  :smijeh:



Policija im je lokal patriotska pa vozi Dacije  :)



...





Što smo bliže centru gužva je veća, a taxisti se kao u Zagrebu voze po pruzi od tramvaja, samo što u Bukureštu ona nije predviđena za to  :smijeh:



Gužva postaje sve veća i veća i svako normalan se provlači kroz redove jer vozači stvarno ostavljaju puno mjesta, čak se i pomiću da se može proći, tj. svi osim nas  :samaranje:
Bodo nikao da se pomiri sa tim da to radimo, pa malo ide za nama a malo zaostaje.
Kako se ne provlačimo tako nismo ni prvi na semaforu, a kako nismo prvi dogodi se da prođeš zadnji na žuto..



Lijepa fontana.. ali nije slikana sa staze već sa ceste.. u kružnom toku..



Bodo ne prolazi na žuta, on staje, pa stajemo mi u pola kružnoga da nas vidi gdje smo..  :samaranje:

I tako malo čekaš i stojiš u koloni, znojiš se i gledaš kako bi lako prošao između traka..



Ali nakon puno muke stižemo.. sva sreća pa ta avenija nije dugačka  :)



Malo fotkamo..





I Snoopy je tu..



Obavezni selfi.. :)



Izvalačimo se iz grada..



Ali tu postaje još gora gužva a samim tim i patnja. Ne znaš kome je više vruće, meni ili motoru, ventilator se ne gasi..
Ja par puta gubim živce i provlačim se na prvo mjesto na semaforu, njih dvojica ostaju iza, Goran se ljuti, ja još više, govorim sebi sada sam išao s njim i nikada više. Jer znam da njega nema Goran bi se provlačio..
Izlazimo iz grda, tek smo krenuli voziti pošteno i naravno da kiša počinje, oblačimo kišnjake da se fino usaftamo tako znojni..
Sljedećih sat dva vožnje ne priča nitko sa nitkim  :smijeh:
Crkla mi je i baterija na kameri, nemam ju ni želju mijenjati pa ni nema više snimki iz vožnje..
Nakon tog izleta u Bukurešt se počinje manifestirati zatrzavanje kod naglog ubrzavanja..

Dolazimo u Curtea de Arges i pojavljuje se još jedan problem, sve teže šaltam brzine.
Stajemo na neki parking i provijeravamo ulje u motoru i dobro je, gledamo šta bi moglo biti kada primjećujemo da izgleda nema ulja u posudi za kvačilo (teško se vidi kroz stakalce jer je Cobrra jako blizu stakalcu), otvaramo ga kada ono prazno skroz. Bodo je opet iznenađen da imam komplet alata sa gedorama pod sicom  :smijeh:
Vozimo do benzinske i uzimam ulje za kočnice. Dok bodo i ja to riješavamo Goran traži smještaj jer je već skoro 9h sati..



Riješavamo kvačilo, opet se šalta OK. Goran je našao smještaj pa idemo prema tamo, nije daleko.

Dolazimo u smještaj, to je mali hotelčić sa restoranom na 1 katu i trgovinom u prizemlju. Parking ispred je ogroman ali je uz cestu. Pitamo jer ima poseban parking kažu nema, Bodo je opet probljedio  :smijeh:
Odem ja pitati jer možemo bar iza hotela u dvorištu njihovom ostaviti, kažu može, Bodi je malo lakše..



Lanac opet radi da bi Bodo lakše spavao  :)



Ali onda opet novi problem, rezervirali smo 1 dvokrevetnu i 1 jednokrevetnu sobu. Ta dvokrevetna u kojoj trebamo Goran i ja spavati je zapravo sa bračnim krevetom i nemaju drugih sa odvojenim krevetima :samaranje:
Ali ajde soba je 33e pa uzimamo još jednu i svako spava u svojoj.

Silazimo odmah ispod na večeru, klopa super i obilna..
Sve je super sređeno, hrana odlično poslužena i prezemtirana, a sok dobiješ u plastičnoj 0.5 boci  :smijeh:



A desert jedan da se trojica najedu.. a mi uzimamo dva  :smijeh:



Nakon predoziranja šečerom idemo u krpe, sutra napadamo Transfarasanu  :blato:


Ruta:



Google maps:

https://drive.google.com/open?id=1XCLSKMzwd7am9TNeDAZXpc2rR0hUzrRj&usp=sharing

Kilometraža: 505km, 0km autocestom, 0km sa dBkillerima :)

Smještaj:
Accommodation Corbeni Pension Meridian (za preporuku, 33e noćenje)
https://goo.gl/maps/TsQPFVjUg64QXYxLA

Restoran isti kao smještaj, za preporuku, klopa obilata i ukusna, cijene se ne sjećam ali nije uopće puno bilo.


Mrki

Dan 7

Došao i taj dan, provozati se cestama o kojima smo prije 3g čitali u moto časopisima i komentirali kako bi bilo dobro tamo otići.. onda je to meni kao svježe pečenom motoristu djelovalo daleko i nedostižno.. ali ipaak eto nas u podnožju Transfagarasana  :want:

Svjesni smo da je vrh zatvoren ali idemo svejedno, pa dokle možemo možemo..
Nakon par sela i normalnih cesta u podnožju kako idemo sve više u planinu počinje sve veći šou..









Topljenje snjega je učinilo svoje, i dijelovi ceste koji idu kroz gustu šumu su jako loši, do te mjere da Bodo viče da on odustaje i da će nas čekati dok se ne vratimo, Goranu se to ne sviđa baš pa nakon kraće rasprave stišće zube i ide za nam..
Nakon jezera je cesta na otvorenijem pa samim tim i bolja..
Dolazimo do znaka da je zatvoreno ali idemo dalje, ne obaziremo se i na lokalce koji nam mašu da se ne može dalje.. :)







Nedugo nakon znaka dolazimo i do zaključane rampe  :'(









Rampa je naravno zaključana, i postavljena da ima 15cm samo sa svake strane, tako da nema šanse proći pored nje..
A obijati ju nam nije padalo na pamet, već je nakon minute dvije što smo stajali došao lik iz kuće pokraj da vidi šta radimo kod rampe..



Na putu dolje srećemo medu :)



Stajemo malo kod brane..







Reklama za Ceresit  :misli:



I Snoopy je tu..



Pićimo dalje tj. nazad odakle smo došli..









I na putu dole jedina situacija koju sam imao na putu, majstor je dobrano sjekao zavoj ali sva sreća pa je moja brzina bila mala zbog vode uz rub ceste pa sam mogao lako trznuti u desno  :samaranje:



Vraćamo se do Curta de Argesa pa idemo na Ramnicu..





Ima jako puno konja u rumunjskoj.. i pasa, jako puno pasa kraj ceste, jako puno, ali ono stvarno jako puno  :samaranje:



Od Ramnicu idemo prema Sibiu-a, cesta je magistralna i najviše podsjeća na onaj komad oko Tuzle u Bosni, kamioni i kolone, samo gas i ubacivanje, dereš po desetak auta u komadu pa se ubacuješ pred zavoj di možeš.. kada smo ju prošli kaže Bodo ovo je bio kemf  :smijeh:

Od Sibiu-a do Sebesa idemo 60km autocestom jer je podne već prošlo..
Dobro dođu bisage kada nemaš hajvejpegse, još da je tempomat :)



U Sebesu počinje cesta 67C ili Transalpina koja ide do Benqestia..

Uživancija počinje na maximalno.. Bodo opet preuzima vodstvo i gubi mu se trag..







Tu i tamo ima mali lošiji komad, taman da sustignemo Bodu..



Dolazimo do jezera ushićeni i oduševljeni cestom, zbog ovoga se isplatilo ići.. odlično..







Ja odlazim kupiti naljepnicu na štand kraj ceste, vraćam se nazad i gledam ju kada jbt pa ovo na slici još nismo ni prošli  :smijeh:



Vozimo dalje i počinje motoristički raj.. neka slike govore malo..















Tu negdje u jednom dijelu moramo napraviti pauzu, Goranu propada zadnja kočnica, Bodo i ja smo nabili malo jači tempo i njemu zakuhala izgleda tekućina.. :)
Bodo se šprda kakvi su vam to motori, kaže vidi talijan bez ikakvih problema..  :smijeh:
Nakon kraće puze nastavljamo dalje, Goranu opet radi zadnja..























Pri vrhu se nalazi skijaško selo.. ali kako je već kasno i treba se spustiti prolazimo bez stajanja..









I zadnja na GoProu prije nego što je baterija crkla..



Znači cesta je savršensto, sve moguće opcije zavoja, kratki, dugački, otvoreni, zatvoreni, serpentine, brzi, spori, i tako skoro 100km bez naselja i ljudi i prometa i pasa ..ma čudo.. ne znam kakva je južna strana Transfargarasa (saznati ću) ali ovo je teško za nadmašiti..  :want:

Čak sam i ja stugao fužićima :)



Silazimo sa 67C i idemo prema Targu Jui-u pa u Drobeta Turnu Sever gdje smo našli smještaj..
Cesta do tamo ništa posebno, ravno i dosadno sa puno sela i pasa kraj ceste  :bzvz:

Smješteni smo u Continentalu :) ali onom iz doba komunizma, ali dobro, sobe su čiste, nije skup i ima restoran u sklop a kako smo došli u pola 22h u hotel nemamo puno izbora baš.. ni ne peremo se već pravo na večeru.. i jednog Ursusa :)



Sutra start ranije da što prije dođemo u Čepin da se Goran i Bodo malo odmore prije nastavka za Švicu..

Ruta:



Google maps:
https://drive.google.com/open?id=1RJvwSbw8n8rOqVoQIt0NCwVIyJ0DmdI1&usp=sharing

Kilomtraža: 595km, 60km autocestom, 0km s dBkillerima :)
Max elevacija 2134m

Smještaj:
Hotel Continental Drobeta-Turnu Severin (a ono, za jeftino prespavati u centru OK, 65e su bile jedna dvokrevetna i jedna jednokrevetna)
https://goo.gl/maps/6vHDMT7EsuZaxm8Y8

Mrki

Dan 8

Zadnji dan, guštanje je gotovo, današnji dan  je za povratak..
Startamo 10 do 7h bez doručka i kave..  :huh:



Idemo tkz Dunavskom magistralom s Rumunjske strane.. cesta je ok, otvorena i široka, lako se drži dobar tempo, nema puno naselja ali ni puno zavoja, ali bar je pogled na dunav lijep..



U jednom trenutku malo kao da će padati ali na svu sreću to je jedan oblačak pa ne oblačimo kišnjake..  :kisa:



Sela nema puno ali u ono malo što ima treba paziti..





U Pojejeni se opraštamo od Dunava ali prvo stajemo na naše omiljeno mjesto..



Napokon kava i doručak..



Granicu prelazimo na Kaluđerovu i idemo pravac Beograda..



Na Srpskoj granici pita policajac odakle. kaže Goran iz Istanbula, kaže on u čudu i on je s vama na tom išao do tamo?? (misleći na Bodu naravno) Kaže svaka mu čast  :smijeh:

Prolazimo Beograd i uključujemo se na autocestu..



Vozimo se nekih 90km pa silazimo pred granicom i nastavljamo dalje lokalnim cestama..
Stižemo u Čepin u pola 15h sa odvoženih 470km :)

Kilometar sat na kraju kaže..



Kod Gorana i Bode će na kraju pokazati još 2500km više od ove moje..  :thumbup:

Ruta:



Google maps:
https://drive.google.com/open?id=1M-aYcWMu9VqZ5G5cc13buL2JgZ-EusKl&usp=sharing

Kilomtraža: 470km, 90km autoceste, 0km s dBkillerima :)