Južni Tirol, Italija 2020. by iviccaa

Autor iviccaa, Kolovoz 30, 2020, 18:46:32

« natrag - naprijed »

iviccaa

Dan 1.

Subota, 8h ujutro, stojim parkiran ispred hotela za pse i čekam gazdu. Pas kao i uvijek nervozan, ne zna što ga čeka, koliko ostaje, kad ću se vratiti.
Ja u skroz drugom filmu, brojim kilometre, zavoje, razmišljam što će biti s gužvama na putu, jer ipak je sezona godišnjih odmora...
S par minuta zakašnjenja stiže gazda, psa ostavljam kao da nije moj (bit će njemu dobro, već je tu 5 godina) i dajem gas - pravac kuća.
Doma je sve spremno, žena čeka nestrpljivo ispred zgrade. Oblačim odijelo, čizme, kacigu, stavljam kofere i krećemo prema Italiji.

Već je oko 09:45 i poprilično je vruće. Novu navigaciju koristim po prvi puta: spojio sam je na mobitel da mi javlja gdje su gužve, za sada sve funkcionira.
Do Ulma se kako-tako provlačimo, već su gužve ogromne, stojimo u koloni.  :huh:
Provlačenje između auta je u Njemačkoj zabranjeno, čak i nakon skupljenih nekoliko tisuća potpisa jadnih, u gužvi uznojenih motorista.
Navigacija je lagano poludila, javlja gužve svako malo, ja pokušavam reći da me skine s autoceste jer već lagano kuhamo na +32.  :-\
To mi baš i ne uspijeva pa se sam skidam s autoceste i prolazimo kroz Ulm puževim korakom. Već je 12h, inače se do Ulma dođe za manje od 1h - vidim bit će ovo naporan dan.
Radimo malu pauzu, gledam TomTom, gledam navigaciju na mobitelu, nema baš neke sreće.
Odluka je pala: vraćamo se na autocestu i kršimo pravila.  :tongue:
Ulazimo na autocestu i odmah u gužvu. Joj što mrzim njemačke autoceste.

Taman ispred nas prolazi grupa motorista kroz sredinu i mi za njima. Snimamo ima li koji policajac u autu i samo vozimo dalje. Nakon 10-ak km smo vidjeli jedan auto, uključili se u normalan promet i kad je izašao s autoceste odmah po starom – kroz sredinu.
Tu radimo malu pauzu na autocesti, da nešto pojedemo/popijemo.



Do granice s Austrijom je bilo jako prometno, kasnije su se kilometri samo nizali...
Bez velikih uzbuđenja dolazimo oko 17h u hotel u Bozen, što se pokazalo kao jako dobra opcija.

Naime, čak i sa samim planiranjem ovog godišnjeg bilo je dosta problema: loša vremenska prognoza, hoteli koji su par dana ranije bili očajno skupi, a i naša neodlučnost najviše zbog manjka iskustva s moto-putovanjem. Do 2 dana prije puta nismo znali gdje idemo, zamalo smo otišli u Francusku jer je tamo bilo dobro vrijeme, a i hoteli dosta jeftiniji.

U petak ujutro na poslu ja tražim hotele na google mapsu, nema ništa ispod 200€/noć.  :huh:
Sasvim slučajno promijenim u tražilici opciju s 3 na 4 noći i iskoči mi jedan ok hotel. Odem na njihovu stranicu i vidim da su jos jeftiniji nego na booking. Mobitel u ruku i rezerviram nam 3 noći od nedjelje do srijede. Mislio sam se hoću li uzeti odmah od subote, ali do hotela treba proći preko 2 passa pa sam zaključio da će nam to biti previse nakon cijelog dana. I bio sam u pravu, jer nakon više od 7 sati na motoru s tim gužvama i na temperaturama od 30-35 stupnjeva stvarno nisam bio raspoložen za serpentine.

U hotelu se brzinski checkiramo, tuširamo i odlazimo u najbližu pizzeriu na večeru.



Nakon večere malo šetamo da protegnemo noge i do Lidla po par stvari za sutra, a ostatak večeri provodimo ispred hotela izležavajući se.



Ruta dana: Gerlingen - Hotel Raffl Bozen



iviccaa

Dan 2.

Večer je prošla jako mirno, ispred hotela su nepregledne plantaže jabuka a obližnji aerodrom nije radio (hvala COVID).  :smijeh:
Dobro odmoreni punimo želuce na hotelskom doručku i spremamo se na put do slijedećeg hotela, hotela Tyrolia u kojem ćemo biti smješteni slijedeće 3 noći.
Uzeli smo to kao bazu jer se ne volim voziti po serpentinama sa ženom i koferima (iskustvo s prošlogodišnjeg putovanja po Švicarskoj).
Dosta mi je i žena, ne trebaju mi još i koferi. I ne, nije mi žena debela, ima 55kg.  :smijeh:

Do Hotela Tyrolie prelazimo preko Karrer passa i Passo Fedaia. Dosta je prometno, hrpa Talijana na godišnjem, stranaca skoro pa i nema, tu i tamo koji Nijemac.
Provlačimo se kroz gužve, vozim uglavnom lijevom trakom, ali treba paziti, dosta malih mjesta i sela je tu, sa pješacima koji vole vidjeti "što ima s druge strane ceste".  :samaranje:

Ruta do hotela: Hotel Raffl – Karrer Pass – Passo Fedaia – Hotel Tyrolia











U hotelu se checkiramo i ostavljamo nepotrebni teret u sobi koja je srećom već spremna.
Plan je bio obići par prijevoja, ali kako smo bili blizu Cortine odlučih odvesti ženu da vidi malo glamoura, a ne da je samo vodim gledat stijene i pašnjake.
Sretno je to prihvatila i odlučila se počastiti pivom u kafiću u centru grada. Gledam ja cjenik i vidim piva košta 8€.  :-\
Džentelmenski sam objasnio da "nije red" da žena pije pivo i da bi joj bolje kava (2€) pristajala.  A i da se razbudimo malo, jel.  :smijeh:

Ruta: Hotel Tyrolia – Passo Giau – Cortina – Passo Falzarego – Passo Valparola – Hotel Tyrolia





















U hotel dolazimo malo iza 17h, tuširamo se i odlazimo u šetnju dok ne bude večera u 19h. Uzeli smo polupansion za 140€ i to je JAKO dobra cijena u ovo doba godine ako rezerviras 2 dana prije dolaska.

Pogled iz hotelske sobe:



Putem srećemo braću Dalmatince:



...u dućanu "svjetske velikane":



I par brda u okolici:





Suzana je na sigurnom:



Večer završavamo s odličnim talijanskim pivom. Talijani rade pivo? O, da.  :)



iviccaa

Dan 3.

Cijelu večer je padala kiša i baš smo se lijepo naspavali.
Ujutro u 7.30 silazimo na doručak, prvi smo, ostatak gostiju se još valja po krevetima. Stavi masku, dezinficiraj ruke, skupi hranu, sjedni za stol, skini masku, jedi, sjeti se da si zaboravio maslo, stavi masku, ustani se,......cijeli doručak prolazi u skidanju i stavljanju maske, a često i zaboravljanju iste.
Na meniju označavamo što želimo jesti za večeru, predjelo, glavno jelo, a ima i desert.

Konobar se nas nešto dohvatio, raspoložen je i sve ga zanima: odakle smo, gdje idemo, kako nam je, može li s nama na engleski pričati i druge raznorazne gluposti.
Nisam baš jutarnji tip i osim jednog ,,jutro" ne pričam bar jedan sat ništa tako da sam razgovor prepustio ženi. A možda je i on zbog nje došao pa gnjavi.
Samo bojim se da ne bude kao u onom vicu kad je medvjed napao Fatu pa govore Muji: "Mujo, eno Fatu napao medvjed!", a Mujo će: "Sam je napao – sam nek se brani!".  :smijeh:
Tako će bit i ovom jadnom konobaru. U međuvremenu škicajem konobaricu i pokušavam odgonetnuti odakle je, ali ne uspijeva mi s obzirom da nosi masku.
Pretpostavljam da je iz Maroka, jer ima dobro dupe, iako ne znam ni jednu Marokanku pa ne znam odakle mi taj zaključak, ali u tom momentu je bio sasvim logičan.  :-\
A možda je iz Alžira?  :misli:

Vraćamo se u sobu i čekamo da se cesta i motor malo osuše, tipkam rutu na navigaciji, izležavamo se.
Izlazim na balkon i gledam kako upravo 3 motorista dolaze na naš parking. Kad su oni i odakle krenuli ako u 9 sati ujutro došli u hotel? Teško neko jutro, puno neodgovorenih pitanja.
Otac na KTM 1290 Adventure, njegov sin na KTM 690 Duke i još jedan stariji na Yamahi Tracer. Stari na KTM-u je krivo procijenio uzbrdicu i mokru cestu pa se na jedvite jade izvukao.
Nije pomoglo to sto motor ima 250kg, a u njemu je 150. Žena i ja opušteno gledamo i smijemo se kako koprca nogicama.  :belj:

Nakon malo vremena gledam ja neće se motor nikad osušiti, ajde da ga i mi stavimo na sunce da se osuši. Nas dvoje skupa, ja u običnim tenisicama i normalnoj odjeći, žena u šlapama.
Motor komplet mokar, nemaš ga gdje uhvatiti. (Mislim da se već da naslutiti gdje ovo ide  :) )
I ajde ja ću prvo sam, ali nema šanse klizavo je, žena gura za kofer i muči se, ne ide. Ja silazim s motora i kao sad ću ga sa strane malo pogurati, ali kosina je, treba ići desno, na lijevoj uzbrdici, ma izmučili se pravo za 20m guranja.
Jedva smo mi to uspjeli, jos smo se namučili i cijeli smočili.
Sigurno se onaj debeli sad nama negdje smije, nisam imao snage pogledati prema hotelskim balkonima...  :ebudale:   

Ruta dana: Hotel Tyrolia – Passo Fedaia – Passo Pordoi – Passo Campologno – Corvara – Würzjoch – Corvara – Passo Gardena – Passo Sella – Passo Fedaia – Hotel Tyrolia







































Mislim da slike govore više od 1000 riječi, teško je riječima opisati kako je lijepo, koja je uživancija prolaziti tim krajolicima i uživati na uskim planinskim cestama, tako da neću ni pokušavati.
Nakon super provedenog dana, na putu do hotela i to zadnjih 10min nas je uhvatila mala kišica.
Razmišljamo hoćemo li obući kišnjake, stajemo u tunelu i gledamo oblake, tj.
ja se pravim da gledam jer je žena dežurni meteorolog a i meni je tako svejedno, nakon ovakvog dana mogu i mokar doći kući. Kaže žena vozi miško dalje, nema tu ništa.
Kišnjake ne oblačimo i vozimo do hotela....dolazimo komplet suhi. Žena je u pravu, uvijek.  :shhh:

iviccaa

Dan 4.

Danas smo odlučili uzeti dan odmora od motora.
Nije da smo se nešto umorili, ali nakon toliko ljepote bojimo se da se ne predoziramo i šta ja znam, oslijepimo. Možda je i to moguće.  :)

Bila je opcija da naganjamo još Nigerpass ili Duran Pass, ali nisam mogao složiti smislenu turu, pa smo ovako odlučili.
Da se ne prepustimo totalno dalmatinskim korijenima i zalegnemo negdje ispod kojeg stabla, ajde ne budimo lijeni – idemo malo šetati/planinariti.
Prognoza nije baš dobra, zovu neku kišu oko 13h, tako da smo u 8h već spremni za polazak. Našao sam neku turu do Falier planinarskog doma, ukupno 11km, oko 4 sata šetanja.
Ruta inače prolazi "jednom od najljepših dolina u Dolomitima, s pogledom na južni zid kraljice Dolomita – Marmoladu".  :-\

Pa krenimo:























U hotel se vraćamo oko 12:30, kiše nema, što ćemo sad?
Ajmo na vrh Marmolade!  :thumbup:
Ispred hotela se nalazi žičara, par minuta kasnije i 66€ manje u novčaniku eto nas na vrhu Marmolade, tj na zadnjoj stanici Punta Rocca (3.265m).
Pogled je nevjerojatan, guštali smo u šetnji po glečeru, slikavanju i brojanju obližnjih vrhova.













Popodne i večer provodimo u traženju hotela za sutra, tražimo nešto za 2 noći da idemo malo planinariti, ali sve je rezervirano.
Jedva nalazimo hotel za jednu noć, sutra ćemo se snaći za dalje.
:vino:

iviccaa

Dan 5.

Par dana nakon što sam ženi uopće spomenuo da ćemo možda ići u Dolomite dolazi ona sa jednom fotografijom u mobitelu i govori: ,,ja hoću ići tamo".
A ,,tamo" je planinarska kućica Gaisler Alm.
Do nje se dođe tako da se parkira u mjestu St. Maddalena i onda se mora malo prošetati, ne znam koliko točno možda oko 1,5-2h.
Zanimljivo je da se tu u blizini rodio najveći Reinhold Messner.
Za one koji ne znaju: jedan od najvećih alpinista svih vremena, kao dječak do 5 godina je popeo planine visoke 3000m, kasnije prvi čovjek koji je popeo sve vrhove preko 8000m, njih ukupno 14.

Hotel smo našli za jednu noć, lokacija nije nešto, ispred je brza cesta, iza autocesta i željeznica, ali što je tu je. Ostavljamo kofere i moto odijela u hotelu i vozimo se prema mjestu St. Maddalena.
Parking je već pun, jedva nalazimo mjesto za ugurati motor i krećemo sa šetnjom. Uspon je jako dobar, ali što je to nama iskusnim planinarima.  :smijeh:
Cijelim putem se ja mislim pa gdje je ta priroda, ništa ne izgleda tako zanimljivo, samo neka šuma i stabla....kad malo, po malo se prostor počeo otvarati i ugledali smo velike stijene kojima smo se sve više približavali:





I tu dolazimo do prve kućice, Glatschalm:



Put nas vodi dalje, idemo u pravcu stijena:





Ovdje je jedan Akita strpljivo pozirao dok ga svi prolaznici nisu uslikali:



Nastavljamo dalje, priroda postaje sve ljepša:



I na kraju dolazimo do tako željene kućice. Jako smo gladni pa stanemo u red (guramo se preko reda ;) ) da nešto pojedemo.
Ja sam nešto spetljao s jelovnikom pa sam naručio samo hladne plate mesa, ali ispalo je na kraju dobro jer nismo ništa čekali, dok su drugi ljudi čekali preko 45min na jelo.
Kad smo napunili želuce i došli malo sebi, zalegli smo na ležaljke i promatrali možda najbolji pogled koji sam vidio u životu.  :want:
Nisam neki svjetski putnik, ali obišao sam nešto zemalja u Europi i svijetu, ali ovo me baš oborilo s nogu. Teško slike mogu dočarati taj osjećaj tamo, jer ne prikažu dobro prostor i udaljenosti.
Kad smo zalegli na ležaljke imali smo osjećaj da gledamo neku filmsku scenu, kao da smo u najboljem prirodnom kinu. Toliko su te planine bile blizu, a tako su visoke, baš je bio doživljaj.  :thumbup:









Vrijeme se počelo mijenjati, oblaci plešu po vrhovima planina i samo što nisu prešli u našu dolinu. Odlučili smo da je vrijeme za polazak da nas ne uhvati kiša.
Malo smo tužni, ali ovdje ćemo se sigurno vratiti. Na putu do hotela nas je uhvatila kiša, stali smo na benzinsku, obukli kišnjake i nastavili dalje.
Naravno da je kiša nakon 1 km prestala.  :smijeh:
Bar su nam se kišnjaci do hotela osušili.
Navečer smo otišli autobusom do Brixena, malog grada kojeg se isplati posjetiti i izgubiti par sati.
(uglavnom u birtiji jer je padala kiša). :kisa:
Prognoza za sutra nije dobra, izvorni plan je bio da ostanemo planinariti, ali s obzirom da će padati kiša idemo dalje na sjever.
Cilj – Stelvio!  :-\

Ruta dana: Hotel Tyrolia – Hotel Klammwirt – Magla Ciapela – Hotel Klammwirt



iviccaa

Dan 6.

Nismo se previše naspavali, u 4h ujutro su krenuli voziti automobili, kamioni, vlakovi tako da nas je buka stalno budila. Zatvoreni prozor, ljeto i nepostojeća klimatizacija sigurno nisu pomogli.
Bar je doručak bio dobar, opet stroga pravila zbog virusa, ali bar imamo odvojeni stol i posluživanje, kao u restoranu. U dvorištu hotela kontroliram ulje (ne treba nadolijevati) i vozimo prema zapadu, toliko poznatom Passo Stelvio.

Na putu nema velikih uzbuđenja, dosta je prometno, posebno u suprotnom smjeru, tako da je teško prestizati. Ne žuri nam se nigdje pa promatramo nepregledne plantaže jabuka.
Nevjerojatno koliko ih ima, ovako nešto sam vidio samo u Španjolskoj, samo nisu bile jabuke nego masline. Malo prije 13h dolazimo u hotel, točnije stan koji smo iznajmili, uzimamo posteljinu za 30€ na recepciji i ostavljamo stvari u sobi.
Ovaj hotel ne preporučam jer smo dobili sobu koja ne liči na onu sa slike, a i informaciju da trebamo platiti dodatnih 30€ za posteljinu dobiješ tek kad rezerviraš sobu.
Soba je čista i uredna, ali stara sigurno 30-ak godina, stvarno bi joj dobro došlo malo preuređivanja. Mislim da u Suldenu ima boljih hotela za istu (sličnu) cijenu.
Sulden se nalazi na 1900 nm i jako je blizu Stelviu. Mislim da nam nije trebalo više od 10-ak minuta da dođemo u podnožje i ugledamo tablu: ,,48. serprentina".
O muko moja, pređi na drugoga.  :smijeh: :smijeh:

Kao što većina zna, Stelvio je vozački dosta zahtjevan , serpentine su pod 180 stupnjeva, nagibi su veliki, a i bude dosta gužve. Priroda okolo i nije nešto, ali nisam previše gledao, bio sam skoncentriran na vožnju. Trebalo mi je sigurno nekih 15-20 serpentina da uhvatim ritam, kasnije je išlo dosta bolje.
Ne znam za druge, ali ja sam skužio da mi je ovakve serpentine najlakše proći u 1. brzini.  :misli:
Malo po malo i eto nas na vrhu. Uzimamo odličnu kobasicu, šetamo, kupujemo suvenire i uživamo u pogledu.  :want:
Već je 15h i razmišljamo hoćemo li ići dalje na Bormio ili Gaviu, ali nas situacija na nebu ne oduševljava. Skupljaju se kišni oblaci i tjeraju nas nizbrdo.
Silazak je nešto lakši jer smo se već malo iskusniji, a i preglednost je bolja.
Jedino što mi je baš smetalo je stanje cesta: u odnosu na Švicarsku u kojoj smo prošle godine bili, talijanske ceste su živi očaj.
Taman kad izabereš pravu putanju kroz okuku naletiš na ogromnu rupu.  :-\
S vremenom sam nauštrb komfora moje suputnice počeo ignorirati rupe, jer stalno zaobilaženje nije imalo smisla.
U Švicarskoj nije bilo tih problema, ali nije ni priroda tako lijepa kao u Dolomitima. Ne može biti sve idealno.  :kava:













Nakon ručka, kojeg je žena spremila u stanu jer nam je dosadilo jesti po restoranima, odlazimo u šetnju po Suldenu. Predvečer je i već je dosta hladno, tako da smo u jaknama. Ipak je to 1900m, a i snijeg je prošli tjedan ovdje pao.







Zna se tko je gazda:  :butt: ;)



Ruta dana: Hotel Klammwirt – Alpina Residence – Passo Stelvio – Alpina Residence



iviccaa

Dan 7.

"Ako nisi pokisnuo u Alpama – nisi bio u Alpama!"

Tako glasi čuvena rečenica koju svi motorist pričaju i s obzirom da smo već 2 puta nosili kišnjake mislio sam da sam taj dio obavio.
O, kako sam u krivu bio.  :smijeh:
Da se razumijemo, prognoza nije bila idealna, ali rekli su da će biti ok do 15h, kasnije slijedi neka kiša.  :kisa:

Planirana ruta:
Hotel – Ofenpass (Švicarska) – tunel Munt la Schera – Livigno – Passo Eira - Passo di Foscagno – Passo Stelvio – Hotel

Ostvarena ruta:
Pa....došli smo do Livigna. I nazad.
   :huh:

Krenuli smo dosta rano jer smo znali da će doći kiša. Na putu do Švicarske situacija ne obećava, crni oblaci su tu, prve kapi padaju, oblačimo kišnjake.
Preko granice nema kontrola nikakvih, samo resetiram glavu da pazim na ograničenja.  :)

Ofenpass je jako lijep, vozački nezanimljiv, ali prioroda je baš drugačija, kanadska što su već neki putnici rekli.
Nisam bio u Kanadi ali sve je tako veliko, šumovito, a ogroman kanjon rijeke se proteže paralelno uz cestu.
Samo smo čekali da se negdje pojavi medvjed, čak smo ga pogledom tražili.  :ooda:

Na ulazu u tunel Munt la Schera se skrivamo ispod kućice i čekamo da se upali zeleno svjetlo. Kiša ne prestaje.
Dežurni meteorolog aka moja žena gleda u nebo i pita: "Šta misliš?", a ja odgovaram: "Ma u Švicarskoj je loše, Livigno je iza brda, tamo je sigurno bolje vrijeme."
Baš kao što je i bilo najavljeno u prognozama.
Prolazimo kroz preskupi tunel (12€ smjer) i dolazimo na Lago di Livigno. Do grada kiša ne prestaje, a kad smo ušli u grad počeo je pljusak.
Parkiram kod prvog kafića i radimo pauzu za kavu i kolač da vidimo što ćemo dalje.
Prognoza je i dalje dobra, ne tako kao prije, kiša će ranije doći, ali imamo vremena da stignemo do Stelvia. Ponovno oblačimo kišnjake, iako se kiša malo smirila, ruta u navigaciji je spremna, slijedeći pass - Passo Eira.
U gradu smo se nešto izvrtili, išao sam uliti gorivo jer uz cijenu od 0,9€/lit glupo je to propustiti. U Livignu je sve bez poreza tako da je dosta jeftinije.
Na benzinskoj nema krova, samo 2 pištolja i jedan radnik.  :misli:
Ulijevam gorivo, kiša pada i upada mi u rezervoar. Pokušavam nekako pokriti da ne upada, ali ne uspijem pa se samo nasmijem.
Suzuki je to, neće njemu ništa od malo vode u gorivu biti.   :) :finger:
Izvlačimo se iz grada, kiša pojačava, a mi idemo u smjeru velikih tamnih oblaka. Stajem sa strane i razmišljam da li nastavit pa riskirati da negdje po passovima zaglavimo po nevremenu ili da se vratimo nazad?
Sama pomisao na spuštanje po Stelviu po ogromnoj kiši mi nije bila ugodna, a do Stelvia ima jos 2 passa. Ok, nisu tako zahtjevni, ali kad kiša ubija, onda ti je sve tlaka i naporno.  :huh:

Odluka je pala, vraćamo se u hotel istim putem. Imali smo najbolju volju, ali nismo htjeli forsirati. Bit će još prilike u životu. Mladi smo, a Stelvio je samo 400km udaljen od kuće.  ;)
Putem do hotela stalno u kiši, stajemo samo kratko u  dućan po hranu za ručak i vozimo dalje.
Stvarno loš dan, malo nas je prognoza zeznula jer ne bi išao da sam znao da će toliko padati.
Ostatak dana odmaramo i predvečer kad je kiša stala malo šetamo po mjestu.

iviccaa

Dan 8.

Osvanuo je odličan sunčan dan, a nama je vrijeme za nazad.  :sunce:
Odjavljujemo se iz hotela i vozimo preko Lago di Resia u Austriju. Stajemo na obveznu fotku:





Kroz Austriju vozimo po autocesti, a čim smo ušli u Njemačku odmah sam se skinuo s autoceste, poučen iskustvom od prvog dana, a i bile su gužve.
Potrošili smo možda pola sata više, ali bar smo se vozili, a ne kuhali u gužvi.   ;)

Po dolasku odlazimo po naš kebab:



I završavamo ovo putovanje s malo više od 1700km:



Nije puno kilometara, ali mi smo uživali u svakom odvoženom. Malo nam je kiša remetila planove i nismo mogli cijeli dan voziti, ali mi smo zadovoljni.
Ova kombinacija motora i planinarenja nam se pokazala odličnom. Taman malo razbijemo rutinu, a i rastegnemo noge nakon tolikog sjedenja.

Bonus putovanja:

Prije 2 god. žena uopće nije bila toliko zainteresirana za moto-putovanja, tu i tamo dnevni izlet, ali to je bilo to.
Jedva ja nju nagovorim da odemo lani u Švicarsku i tu joj se ideja pomalo svidjela. Nije još skroz bila zagrizla.
Nakon ovog putovanja: gotovo je, moto-virus je skroz obuzeo i ne vidim brzi oporavak.  :buahaha:

Čak mi je nekidan došla s novom idejom za motoputovanje za slijedeću godinu.  :-*
Nešto malo veće je u planu, zadržat ću plan za sada za sebe, jer tko zna što se s ovim ludim corona virusom može dogoditi, ali u svakom slučaju je to jako pozitivan pomak.   :thumbup:

Ruta dana: Alpine Residence – Gerlingen




DAS ENDE


komentari, pitanja i off:


http://vstrom-klv.eu/index.php/topic,2267.0.html