[2010] Neuschwanstein dvorac i malo Dolomita

Autor agolac, Kolovoz 07, 2017, 13:22:12

« natrag - naprijed »

agolac

Dva motora i četvero putnika krenulo je iz Rijeke 05/08/2010 u lijepo sunčano jutro putem Tirola s namjerom da se tamo provedu naredna 4 dana. Ideja je bila posjetiti dvorac Neuschwanstein, a na putu do tamo i nazad provozati se po predivnim alpskim krajolicima.

Prvi dan je prognoza bila kiša kroz cijelu Italiju, tako da smo znajući što nas čeka putovanje odlučili maksimalno skratiti autoputem. Cilj je bilo mjesto Resia.

Resia je inače lijepo malo mjesto na samoj granici između Italije i Austrije, iznad Stelvio nacionalnog parka te je također u području tromeđa Švicarske, Austrije i Italije. Iako se nalazi u Italiji, tamo svi govore njemački no to nije ništa čudno u tim krajevima. Mjesto se nalazi na 1500 m nadmorske visine te je tamo temperatura znatno niža nego u krajevima iz kojih dolazimo...

U Resiji su nas čekala još dva prijatelja, jedan V-Strom (Buggy) i jedan XJ6 (Brale) koji su tamo bili na godišnjem odmoru još od vikenda prije.

U Resiu smo došli u 8 navečer, prilično promrznuti te smo stali pred nekim biker welcome cafe/apartmanom. Tamo smo u roku od 10 sekundi dogovorili smještaj za sljedeća tri noćanja po cijeni od 25 EUR po glavi.
Naravno, kad smo razgovarali s gazdom on nije imao pojma niti jedan jezik osim njemačkog. Međutim, nimalo me nije iznenadilo kada je neki poznati govor nama od pozadi viknuo nešto i stilu "što vam treba dečki". To je bio Mile bosanac koji tamo radi već par godina.
Ja mislim da nema mjesta na ovom svijetu na kojem bi se ja zaustavio a da ne bi naletio netko s našeg govornog područja. Ista priča se ponavljala gdje god smo se nalazili i prošle godine kada sam bio na godišnjem. Usred ničega uvijek izroni neki balkanac. Stvarno nas ima posvuda.

Gazda apartmana je ujedno bio vlasnik i pizzerije koja se nalazila par kilometara dalje, na samoj granici s Austrijom. Mile bosanac nas je tu i svaku narednu večer besplatno vozio kombijem tamo i nazad. Nama je to savršeno odgovaralo jer smo se mogli lagano opustiti uz hladni weissbier i dobru hranu, a s druge strane ni gazda nije loše prošao ;o)

Pogled iz apartmana u Resiji




Kako je prvi dan prošao u putovanju i kiši, drugi dan nam je prošao u priličnoj hladnoći. Naime, u tim krajevima je u ta dva dana napadalo snijega na svim prijevojima preko 2000 m. Drugi dan smo pokušali preći Stelvio pass međutim to nam nije uspjelo jer je bio zatvoren.  Malo smo se smucali po okolici Resie, vidjeli neki benediktinski samostan itd....






Malo niže od Resie se nalazi umjetno jezero na čijem se mjestu nekada nalazilo neko selo/mjesto. Iz toga razloga, nasred ovog jezera viri crkveni toranj 












Krenuli smo prema švicarskoj a kao destinacija je bio Sankt Moritz. Na putu do tamo smo prošli Flüelapass (2383 m) te Albulapass (2315 m) te smo se doslovno smrzli ko p**ke. Prijevoji su bili otvoreni ali smo doslovno vozili kroz oblak, sa svih strana okruženi snijegom i hladnoćom. Izgledalo je kao da smo upali u zonu sumraka. Zbog tako užasnih uvjeta i smrzavanja, nikome od nas nije padalo na pamet da se zaustavi zbog slikanja već smo se što brže spuštali u toplije krajeve.

Treći dan (subota) je napokon osvanulo sunčano vrijeme te smo taj dan namjenili za posjet dvorcu bavarskog kralja Ludviga II koji se s razlogom zove "the castle of the fairy-tale king".
Na putu nam je bio Fernpass koji je očito glavni koridor za spuštanje promrzlih nijemaca u toplije krajeve europe jer je na njemu bila nesnosna gužva i kolone.

Stigosmo do dvorca te krenusmo u razgledavanje. Do samog dvorca se inače mora hodati 40 minuta no postoje ipak dvije alternative. Jedna je autobus koji vozi svakih 10ak minuta (cca 1.8 EUR u jednom smjeru) ili kočija koju vuku konjske zaprege što je nešto skuplje. Gužva je velika ali nijemci su to sve tako dobro organizirali da sve ide kao po špagi. Tura u samom dvorcu je vrlo kratka, traje samo 35 minuta i koliko sam primjetio nova grupa ulazi svakih 10ak minuta tako da svi hodaju skoro pa jedni iza drugih. Sve u svemu to znači da se u toku jednog dana može kroz njega prošetati jaako velika količina ljudi. Ludvig II je uspio urediti jako malo tih prostorija tako da čovjek dobije osjećaj da je ostatak dvorca prazan. Svaka tura počinje u točno određeno vrijeme i kako se čini sve je to automatizirano i nema kašnjenja.




Odmah na dnu se nalazi još jedan dvorac koji su koristili Ludvigovi roditelji i taj dvorac je na sljedećim slikama




















Došlo je i vrijeme kada će ubrzo početi naša tura te smo se autobusom uputili prema Neuschwanstein dvorcu...




Nešto iznad dvorca se nalazi most i slapovi te ta pozicija ima savršen pogled na bavarsku. Nije taj Ludvig bio tako lud kako govore   













U dvorcu je zabranjeno svako slikanje i snimanje tako da nema slika njegove unutrašnjosti.
U svakom slučaju to je bio jako lijepi dan s lijepim cestama u jednom i drugom smjeru, te samom zvijezdom dana, Neuschwanstein dvorcem.

Nedjelja, zadnji dan i mi krećemo nazad prema Rijeci. Složili smo zahtjevnu rutu te smo doma došli tek oko 23h.
Ideja je bila proći Stelvio, krenuti prema Canazei-u te proći donji dio osmice oko predivne Grupo del Sella, spustiti prema Palafaveri i u jednom trenutku priključiti na autoput prema Rijeci.

Umbrail pass










Stilfser Joch (Iliti Passo Stelvio) (2758 m)














Passo Sella












Negdje ispod Palafavere na putu doma....

"Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience"
― Mark Twain