[2011] Rumunjska

Autor jeeves, Kolovoz 07, 2017, 15:00:02

« natrag - naprijed »

jeeves

Prošle godine je jedina destinacija vrijedna spomena trebala biti Slovenija, tj. V-Strom skup u Bohinjskoj Bistrici.
Financijska konstrukcija za ikakav ozbiljniji đir je bila krajnje krhka, zbog radova u i oko kuće koje smo morali obaviti.
I tako smo se nekako pomirili sa situacijom, sve dok nam se prijatelji Iris i Tonći nisu sa svojim GSA1200 vratili iz Rumunjske.
Do tada mi je Rumunjska bila, 'nako, polu-zanimljiva destinacija, ali gledajući slike i slušajući  ih još u euforiji  jednu  večer  nakon povratka:  kako im je bilo dobro, kako su ljudi bili ok, ceste dobre - i meni najvažnije u tom trenutku –  kako su jako malo para potrošili...hmmmm, pa mogli bi i mi poći! A kad sam vidio slike sa  Transfagarasan-a... ma je*o financijsku konstrukciju, krpit ćemo se nekako kad se vratimo, stisnut ćemo se, nije baš toliko kritično.

Pripreme nismo baš odradili, više iz straha da nećemo poći nego iz ljenosti.  Kartu Rumunjske smo posudili od Iris i Tonćija, a Lonely Planet vodič smo ovaj put skinuli sa neta jer ga nismo uspjeli nabaviti u zadnji čas.
Plan je bio prvog dana doći do Temišvara (Timisoara), jer ako je GSA1200 to uspio napravati, zašto onda ne bi i KLV?  :strumpf:
Must ride destinacije su bile Tranfagarašan i TransAlpina, sve ostalo ćemo odlučiti u hodu (vožnji).


Dan 1   18.09.2011

Ovo rano ustajanje i kretanje u cik zore nam nikako ne ide od ruke. Uspjeli smo krenuti  oko 9:00.
Dan prije sam se čuo sa Acom , bivšim vlasnikom Stroma koji odnedavno vozi GSA1200 (a što drugo?  :icon_omfg:).
Vanja i Aco su bili u Herceg Novome i  vraćali se kući u Čačak , pa smo se dogovorili sresti negdje usput jer nam je ruta barem do Višegrada bila ista.
Našli smo se na Tjentištu, popili kavu i malo popričali.


Blizu Bilećkog jezera




Bilećko jezero





Blizu Tjentišta





Tjentište






Tu smo originalnu rutu do Rumunjske promjenili i odlučili ići preko Čačka i Beograda, umjesto preko Zvornika, Šapca  i Novog Sada.
Krenuli smo s Tjentišta i jednim dijelom se vozili zajedno .



Mr. & Mrs. Robocop  :icon_mrhappy:





Natavljamo odličnom cestom kroz kanjon Drine








Višegrad






U Višegradu stajemo na ručak i onda nastavljamo prema Srbiji.
Cesta je nedavno asfaltirana i gušt je za voziti.





Prolazimo kroz Užice i malo nakon toga počinju problemi sa GPS-om.
Novu rutu sam uredno ukucao jos u Višegradu, ali odjednom je  počeo pokazivati da se polukružno okrenem i pođem nekim drugim putem, iako je sljedeće međuodredište bio Čačak.
Poslije nekog vremena sam ga jednostavno ignorirao i pratio znakove. 
Dosta sporo smo napredovali jer je bila nedjelja popodne i Ibarska magistrala je bila krcata autima, autobusima i kamionima koji su svi išli prema Beogradu, dok je iz suprotnog smijera bilo taman toliko prometa da ne možeš pretjecati. Dodajmo još tome da je taj dan temperatura bila oko 30C i eto ,,savršenog" početka putovanja.

Par slika dok je GPS još bio razuman i promet rijedak






Na jednom od (čestih) stajanja  smo počeli razmišljati da prenoćimo negdje u Srbiji, jer se nije činilo da ćemo uspjeti doći do Temišvara . Negdje oko  18:30 stižemo do Beograda, GPS se ,,urazumio", a mi okidamo posljednju fotografiju tog dana – znak za skretanje prema Petlovu Brdu. Ona crna točka ispred glisera smo ja i Klajv. :icon_wink:



Nastavljamo kroz BG (nema obilaznice?!) i pičimo dalje prema Pančevu i Vršcu, gdje točimo gorivo.
Uskoro stižemo do granice, brzo je prelazimo i mrtvi umorni prolazimo još tih 60-ak km do Temišvara. Taman pred ulazak u grad meni krepa bluetooth komunikacija  :eusa_wall:  - ja sam mogao čuti Romanu, ali ne i ona mene. Kvar nismo mogli riješiti i to nam je malo pokvarilo ukupni doživljaj. Problem je bio u mom nosaču modula, odnosno u mikrofonu.
Ironija je u tome da Cardo ima tvornicu negdje u Rumunjskoj, ali iako smo kontaktirali Vlada (bajkera iz Bukurešta kojega smo upoznali 2009.g u Bariju, kad smo se vraćali sa Sicilije), do njihovih proizvoda u Rumunjskoj nismo mogli doći. Bio sam spreman samo zato ići u Bukurešt i platiti koliko god je trebalo, ali od toga nije bilo ništa.
Ukucali smo u GPS adresu Hotela Central  http://www.hotel-central.ro/  i bez problema došli do njega. Mrtvi umorni stižemo na recepciju i uzimamo dvokrevetnu sobu s doručkom što nas je došlo 43 eura. Usput doznajemo da nije 23:00 nego ponoć, jer je Rumunjska jedan sat ispred nas.
Tuširamo se i izlazimo vani jer smo silno htjeli popiti po jednu pivušu, ali sve je bilo zatvoreno!!! Niti jedan lokal u blizini hotela nije radio, a jedini otvoreni  mini market koji smo uspjeli naći je imao samo bezalkoholnu pivu. WTF???  :bur2: Zakleo sam se da će odtada barem ploska biti uvijek u top case-u.  :boca:
Totalno razočarani vraćamo se u sobu i nakon jaaako dugog dana tonemo u san.

jeeves

Dan 2.
Budimo se oko 8, doručkujemo i idemo malo u razgledavanje. Glavni trg Temišvara zove se Piata Victoriei (Trg pobjede) i tu su održane prve masovne demonstracije koje su u konačnici dovele do pada Ceausescua. Na počasnom mjestu je i kip vučice, Romula i Rema, simbol snage i mitskog porijekla Rima, inače poklon Temišvaru od samog grada Rima.

Kip vučice, Romula i Rema




Trg pobjede




Rumunji su ponosni na svoje latinsko porijeklo. Wikipedija kaže ovako: u starome vijeku današnje područje Rumunjske bilo je znano pod imenom Dacia. To su kraljevstvo u 2. stoljeću osvojili Rimljani. 270. poslije Krista rimski je car Aurelijan pod pritiskom Gota donio odluku o povlačenju kolonista i rimske vojske. No unatoč tome dio je civila odlučio ostati.
I to je razlog da rumunjski jezik zvuči vrlo slično talijanskom (mada talijanski generalno nitko ne govori, za razliku od engleskog s kojim se svi služe).

Još malo razgledavamo zaista lijepi grad i ogromna pročelja secesijskih zgrada, ali kilometri zovu...





Sinoć smo parkirali Klajva ispred hotela, na javnom parkingu na čijem je ulazu rampa. Mi smo, k'o svi bajkeri koji drže do sebe, tu rampu nonšalantno zaobišli i parkirali se drito nasuprot ulaza u hotel.
Kad smo plaćali račun nakratko smo se konzultirali sa recepcionerom zbog postavljenih kamera na izlazu s parkinga, te nakon njegovog prešutnog odobravanja tu rampu opet ,,kulturno" zaobišli. Ovaj manevar će nam za nekoliko dana malo zakomplicirati stvari, ali o tome kasnije.
Krećemo oko 11:30. Današnji cilj je grad Sibiu.

Cesta je dobra i izmjenjuju se polja, šume i sela.




Pauza





Prolazimo pored aviona pretvorenog u kafanu





U zadnji tren se odlučujemo napraviti pauzu u jednoj pravoj seoskoj  birtiji  koja se vjerojatno nije puno promjenila još otkad je Ceausescu bio mladić.
Ekipa na trijemu pije pivu, za jednim stolom su pomalo glasni, svi nas čudno gledaju, a iz parkiranog  Ford Escorta sa širom otvorenim vratima svira neka rumunjska narodna muzika.
Malo dalje ,,parkirana" su kola u koja je upregnut konj, a na njima je dvoje djece koje sjede mirno, nit' se smiju, nit' mrdaju. Kasnije skužimo da su to djeca jednog od tipova koji su pili u ovoj bitriji. Nema slika jer nismo bili sigurni u pozitivne reakcije.
I tako smo gledali svoga posla, popili kafu, napravili piš pauzu, platili i krenuli se oblačiti. Utoliko se jedan od lola ustane i počne nam nešto govoriti. Ne razumijemo ga pa se oprezno nasmijemo i ignoriramo situaciju. Međutim, tip je taman ugodno pijan da se pokuša sporazumjeti pa dođe do nas i počne bauljati na broken inglišu, nešto kao: od kud smo..?  Nakon par čudnih minuta za vrijeme kojih je stalno ponavljao:'Aj lajk ju, aj lajk ju' se rukujemo i na njegovo inzistiranje izljubimo! Romana se izmotala pa mu je gurnula ruku na poljubac kad se okrenuo prema njoj, srećom prošlo je dobro. Na kraju smo se svi jedni drugima fino izmahali, a mi zbrisali dalje.

Birtija uslikana u zadnji tren i naš "aj lajk ju" prijatelj





Dolazimo do grada Deva koji izgleda prilično loše, prljavo i depresivno (barem ovaj dio kroz koji smo prošli).  Zanimljiva činjenica (po Lonely Planetu) je da se ovdje nalazi najbolji rumunjski gimnastičarski klub i da ovdje treniraju njihovi olimpijci?!

Deva






Tri produžene limuzine usred ničega...







U jednom trenutku prolazimo pored nekakvih trkača koji nose nešto što izgleda k'o ,,Titina štafeta"?!. Ništa nam nije jasno... :misli:
Nakon još par km stajemo na odmorištu i radimo malo dužu pauzu. I danas je vruće, tako da skidamo sve sa sebe i hladimo se. Uskoro staje jedan kombi  i ekipa obučena slično kao oni trkači sa štafetom izlazi van, počinju pljeskati, bodriti i slikavati onu dvojicu sa štafetom, koji mrtvi premoreni utrčavaju na odmorište. Mi naravno ni dalje ništa ne kužimo.
Ja kulturno gledam svoga posla, ali Romana  pođe do njih raspitati se o čemu se radi. Ljudi su turbo srdačni i objašnjavaju nam svoju misiju:
[url=http://www.worldharmonyrun.org/romania/news/romania-news-2011]http://www.worldharmonyrun.org/romania/news/romania-news-2011] [url=http://www.worldharmonyrun.org/romania/news/romania-news-2011]http://www.worldharmonyrun.org/romania/news/romania-news-2011]http://www.worldharmonyrun.org/romania/news/romania-news-2011] [url]http://www.worldharmonyrun.org/romania/news/romania-news-2011]http://www.worldharmonyrun.org/romania/news/romania-news-2011]http://www.worldharmonyrun.org/romania/news/romania-news-2011]http://www.worldharmonyrun.org/romania/news/romania-news-2011] [url]http://www.worldharmonyrun.org/romania/news/romania-news-2011[/url]
Evo i na hrvatskom: http://www.worldharmonyrun.org/croatia

Na kraju smo se svi skupa islikavali. Ispalo je da je nihova ruta slična našoj. Narednih nekoliko dana smo ih sreli još par puta i svaki put se pošteno izmahali i istrubili kad bi ih prošli. Umirali smo od smijeha kod svakog susreta. Malo, malo, pa evo opet 'naših'

Trkači





World harmony run trkači & Men in Black  :icon_mrhappy:






Oko 17:00 stižemo u Sibiu i pratimo GPS do Pensiunea Ela  http://www.ela-hotels.ro/h/ela/en koji se nalazi skoro u samom centru grada. Pansion je na prvu izgledao odlično! Gazda nam pokazuje sobu u kojoj su dva kreveta na kat i jedan francuski ležaj (6 ležajeva!) i kaže da je cijena 28Eura/noć. Romana zbunjeno pita je li to cijena po osobi, ali ne, kaže gazda, to je cijena za cijelu sobu! Naravno da smo ostali.

Sibiu





Pensiunea Ela






Brzo smo se raspakirali, otuširali i pošli u grad. Stari dio grada je jako lijep i uredan,  što i nije toliko čudno jer je Sibiu 2007 g. bio europski grad kulture, pa su ga tom prilikom fino ušminkali.









Arhitektura s razlogom izgleda sasvim njemački.
Evo malo povijesti: još od 12 stoljeća, kad je Transilvanija bila dijelom Mađarske, ciljano su naseljavani Sasi, narod poznat po redu, radu i disciplini. Sasi su dobivali zemlju, gradili gradove (Sedmogradsku, ili na njemačkom ,,Siebenbürgen" koje čine: Bistritz (Bistriţa), Hermannstadt (Sibiu), Sächsisch Regen (Reghin), Kronstadt (Braşov), Mediasch (Mediaş), Mühlbach (Sebeş), Schässburg (Sighişoara)), razvijali regiju, uživali prava kao i mađarski plemići, ali najvažnije od svega, čuvali granicu monarhije od osvajačkih napada susjednih naroda.
Danas Sasa ima tek u tragovima u Rumunjskoj, uglavnom su se iselili poslije II. svjetskog rata jer im njemačko porijeklo nikako nije išlo u prilog za vrijeme komunizma. Svejedno, gradovi koje su gradili Sasi jako su lijepe i kompaktne cjeline, a po cijeloj Transilvaniji mogu se naći i njihove utvrđene crkve.
Već pomalo gladni tražimo restoran po gazdinoj i Lonely Planet preporuci koji se zove Crama Sibiul Vechi  http://www.sibiulvechi.ro/en//
Mjesto je prilično popularno i došli smo taman da ugrabimo zadnji slobodni stol. Ambijent je super, hrana je dobra, a cijene su više nego fer.
Konačno naručujemo pivu i sa danom zakašnjenja nazdravljamo dolazak u Rumunjsku.
R je bila oduševljena što će slušat rumunjsku narodnu muziku uživo, ali kad je to zaista čula (frula i harmonika) oduševljenje i nije dugo trajalo. Dojam joj  je ubrzo popravio mudri izbor jela: što god ima ime samog restorana gdje se jede – ponos je kuće.







Nakon večere smo napravili mali đir po centru, popili po piće i vratili se natrag u našu šesterokrevetnu sobu. Trebamo se dobro odmorit jer sutra napadamo Transfagarašan  :1c835733:


jeeves

Dan 3

Krecemo oko 9:00 i nakon malo konzultacija sa GPS-om  prilikom kojeg sam mu se sjetio majke i resetirao ga, izlazimo iz Sibiua i idemo prema jugu, prema mjestu koje se zove Curtea de Arges jer smo naumili prijeći Transfagarašan od juga prema sjeveru. Cesta je super, puno zanimljivija nego jučer i dobrim dijelom puta se vozimo kanjonom rijeke Olt.












Stižemo u Curtea de Arges, ali ipak stajemo i vadimo kartu jer nisam vjerovao GPS-u.






Kod sljedeće pauze ovaj mali pas dolazi i tiho sjedne ispred nas. I kako mu sad ne dati ništa kad te gleda ovako?





Imali smo sa sobom samo nekoliko onih 7days kroasana punjenih džemom, a ovaj mali ih je doslovno progutao u dva zalogaja. Nakon nekog vremena se pojavio još jedan pa smo između njih podjelili sve što smo imali.






Nastavljamo dalje i prolazimo ispod pravog dvorca Vlada Tepeša koji je, btw, tek ruševina na vrhu brda, ali nam ne pada napamet napraviti oko 1500 stepenica koje vode do njega.  Okidamo sliku sa sigurne udaljenosti i idemo dalje.





Iako je i dalje poprilično toplo vidi se da jesen već polako stiže. 









Stižemo do brane na jezeru Vidraru na kojoj nema skoro nikoga, taman kako volim  :icon_wink:. Frendovi koji su bili tu mjesec dana prije nas nisu imali gdje parkirat motor, ali oni su potrefili vikend u sezoni godišnjih odmora, a mi  jedan utorak krajem 9-og mjeseca.








Cesta oko jezera je na pojedinim mjestima u prilično lošem stanju i dobro nas je izdrmala. Trebalo nam je  skoro sat vremena za obići jezero i onda se konačno počinjemo penjati...










Bili smo zadivljeni prirodom, ali još više oduševljeni i zahvalni što smo i dalje gotovo sami! (oprostite ako ću vas malo udaviti sa slikama, ali bilo mi je teško odlučiti oje staviti, pa sam vjerojatno malo pretjerao)











tranfagaras 2011




Malo povijesti: nakon ruske agresije na Čehoslovačku 1968, Ceausescu se uspaničio da bi se i njemu moglo dogoditi nešto slično, pa bi mu još mogli odcjepiti Transilvaniju. To je razlog zašto je dao izgraditi cestu preko planine Fagaraš, prirodne prepreke između Transilvanije i Vlaške. Transfagarašan je građen od 1970-74, potrošili su 6000 tona eksploziva, poginulo je 40 ljudi.
Na vrhu prijevoja je tunel dug 884m što ga čini najdužim  u Rumunjskoj. Na žalost, nemamo sliku tunela, a i nije da je nešto posebno za vidjeti, iako ga Rumunji obožavaju  :icon_smile:


Stigli smo na vrh, malo se prošetali oko jezera Balea i sjeli pojesti kobasice sa štanda preko puta parkinga.








Okrepljeni nastavljamo dalje i nakon niti 100 metara nam pukne pogled na najbolji dio ove ceste i najveći razlog našeg dolaska u Rumunjsku.







Stajemo i slikavamo na vrhu, pa cijelim putem dolje, a onda se okrećemo i ful gas opet idemo gore...fantastično... ne znam jesmo li imali 2-3 auta za preć sve do vrha. Nisam neki opaki vozač,  ali ovaj put sam istrugao nogare i s jedne i druge strane  :icon_mrhappy:. Sjetio sam se Tonćija koji je rekao da bi se on tu mog'o cijeli dan vozat gore-dolje  :biker:















Još malo uživamo na vrhu, pa se spuštamo i odlazimo prema mjestu Fagaraš i dalje prema Brašovu gdje ostajemo dvije večeri.








Fagaraš





Transfagaraš nam je ostao u mislima cijeli dan i zbog onih kobasa koje smo pojeli na vrhu. Svaki put  kad bi se podrignuli u kacigi osjećali smo se ko da smo opet gore  :icon_mrhappy:



U Brašov stižemo oko 18:00 i vrtimo se skoro sat vremena dok nismo našli hotel koji je bio relativno blizu centra, odgovarao nam po cijeni i imao slobodnu sobu.
Na kraju stajemo ispred hotela Helis koji izvana nije obećavao, ali je imao zatvoreno dvorište u kojem smo mogli parkirati Klajva, a i cijena je bila ok.  Hotel vapi za obnovom, ali na recepciji nas dočekuje simpa detalj - vlasnica sa dvije male kćerkice koje pišu domaći. Odlučujemo ostati jer smo već bili umorni i nije nam se dalo dalje tražiti. 
[url=http://www.hotelhelis.ro/index.html]http://www.hotelhelis.ro/index.html] [url=http://www.hotelhelis.ro/index.html]http://www.hotelhelis.ro/index.html]http://www.hotelhelis.ro/index.html] [url]http://www.hotelhelis.ro/index.html]http://www.hotelhelis.ro/index.html]http://www.hotelhelis.ro/index.html]http://www.hotelhelis.ro/index.html] [url]http://www.hotelhelis.ro/index.html[/url]


Brašov






U grad idemo pješke i dolazimo na glavni gradski trg - Piatu Sfatului. Nakon male šetnje ugledamo  veliki kineski restoran i odlučimo tu poći na večeru. To nam je bio najlošiji i najskuplji obrok na cijelom putovanju.



jeeves

Dan 4

Pošto nam baza za večeras ostaje Brašov, odlučujemo obići dva mjesta relativno blizu – Rašnov i Bran, te jedno koje se nalazi nešto dalje - Sighishoara.


Hotel Helis



U Rašnovu idemo na tvrđavu iznad grada do koje nas sa parkinga vodi ,,Transilvania train" što je zvučalo prilično primamljivo...




...ali očekivanja su splasla kad smo ugledali ovu Alan Ford instalaciju:



Ovo je rezervna "lokomotiva"





Unutar ,,vlaka" koji je vozio jedno 3.5km/h i tresao se kao veš mašina s upaljenom centrifugom, nastupao je djedica sa šeširom, falsim zubima i violinom po kojoj nije prestao škripati sve do vrha, gdje je skinuo šešir i počeo ubirati harač.








Tvrđava nas se nije pretjerano dojmila, pa se nismo dugo ni zadržali. Najzanimljiviji podatak vezan uz nju je bunar dubok  146 metara, koji su u sedamnaestom stoljeću kopali turski zarobljenici. Obećana im je sloboda kad ga dovrše, a navodno su je i dočekali – nakon punih 17 godina kopanja!






Kanta za smeće





Uhvatili smo ,,vlak"natrag do parkinga i pošli u Bran. U Branu se nalazi lijepi dvorac koji su Sasi izgradili 1382.g da zaštite područje od Turaka. U podnožju dvorca – pravi vašar: gomila turističkih autobusa, turista i štandova sa đinđa-minđama. Inače su suveniri svugdje prilično loši i jedva smo kupili par koji su izgledali donekle autentično i pristojno. Malo smo se nećkali da li da se ipak ubacimo među sve te ljude i razgledamo dvorac, ali nam se ipak nije dalo gurati, iako smo znali da se ima što vidjeti. Dvorac samo slikavamo iz podnožja i nastavljamo prema Sighisoari.





Put prema Sighisoari





Usput opet srećemo ,,naše" trkače.  :lol:





Cesta  je odlična, zavojita, šuma, brda i ravnice...














Stižemo u Sighisoaru i parkiramo u blizini turist info-a gdje se raspitujemo što bi se se isplatilo pogledati na brzinu.
Zaposlenica je susretljiva ,simpa i :cice: , pa pitamo možemo li kod nje u uredu ,,udomiti" jakne i kacige dok malo prošetamo. Naravno da može. To nam uvijek upali  :icon_wink:


Sighisoara











Sighisoara je tipični srednjevjekovni gradić, najpoznatiji kao rodni grad Vlada Tepeša. Uske ulice sa bezbrojnim skalinima vode nas prema gornjem gradu, ali glavni ulaz je zatvoren, upravo se snima neki film. Zaobilazno dolazimo na trg, ali do rodne kuće Vlada Tepeša ne možemo jer upravo snimaju na toj lokaciji. Radnja filma je smještena u vrijeme drugog svjetskog rata, tako da imamo priliku uživo gledati ,,švabe" koji, naravno, strijeljaju nekoga.






Sjedamo u kafanu blizu filmskog seta i naručujemo nešto slatko. R uzima palačinke, a ja Papanasi, tradicionalni rumunjski desert. Tijesto je kao za krafne, punjeno sa slatkim mladim sirom, a na vrhu je džem i slatko vrhnje  :icon_dribble:

papanasi





Ulazimo u jedan privatan podrum gdje degustiramo nekoliko rakija i na kraju kupujemo rakiju od krušaka.







Vraćamo se u Brašov istom cestom, parkiramo Klajva, presvlačimo i opet idemo u grad.











Dan prije R je vidjela da na glavnom trgu ima KFC i odmah je rekla"Ajmeee vidi! Kentaki frajd čiken! To nikad nisam jela, a oduvijek sam htjela naručiti kantu piletine k'o u onim američkim filmovima što sam gledala još na VHS-u. Moramo poći." :icon_blink: ?!?!



I tako smo moja draga i ja u"gastro điru" naručili kantu pohane piletine, 2x pomfri, 2xrendani kupus i 2xpola litre kole za 74 lea (17 Eura). Kasnije nam je, normalno, bila muka, kamen u stomku, jer smo se prejeli svih tih maščoba i šećera, a R je rekla da to više nikad neće jesti  :icon_mrhappy:







Malo još šetamo po gradu i nalazimo jednu super restoran/kafanu Festival 39.





jeeves

Dan 5
Današnji plan je obići Peleš, bivši ljetni dvorac rumunjskog kralja u Sinai i do predvečer doći u Curteu de Arges. Doručkujemo, plaćamo sobu i krećemo prema jugu.

Teta sa recepcije







Oko 11:00 stižemo u Sinaiu i krećemo uzbrdo prema dvorcu. S obzirom da nas nitko ne zaustavlja dolazimo na 50-ak metara od ulaza u dvorac. Tu nema parkinga, pa parkiramo uz sam rub ceste, kad  ugledamo policajca koji hoda prema nama. Očekujemo da nas vrati nazad do parkinga u podnožju, ali naprotiv, on nas uvjerava da nam je tu super, čak inzistira da kacige i jakne ostavimo kod njega u kućici! Dosad nedoživljeno...

Peleš














Dvorac je jako lijep, velik, u odličnom stanju i stvarno ga se isplati vidjeti. 
Razgledavanje dvorca je podjeljeno u tri dijela (svaki kat je jedan dio) i sami odlučujete koliko želite vidjeti i platiti. Slikavanje se posebno plaća, ne smije se koristiti blic i dobiva se bedž da čuvari vide da ste uzeli dozvolu za slikavanje. Pošto nismo znali što očekivati, uzeli smo samo ulaznicu za prvi kat, ali smo bili toliko impresionirani da smo vodiču doplatili da možemo nastaviti turu i pogledati drugi kat.
Vodič je bio odličan i učinio obilazak zabavnim, a rado je odgovarao i na sva naša pitanja. 
Ulaznice za prvi kat smo platili 20 lea po osobi. Cijene dozvole za slikavanje se ne sjećam, ali znam da je bila skuplja od ulaznice!

Prillikom razgledavanja svi moraju obući posebne papuče da ne bi oštetili drvene podove.





























Poslije obilaska dvorca uzimamo stvari iz policijske kućice i jedan od policajaca pita jesmo li Grci.
Mi kažemo da smo Hrvati, a tipu se oči zasjaje, kaže:"Stvarno, iz Hrvatske?! Ja obožavam Hrvatsku! Već sam tamo bio dva puta na ljetovanju, to je najljepša zemlja u kojoj sam bio!"  I počne nabrajati da je bio u Puli, Zadru, Splitu, Makarskoj, Dubrovniku... Pitamo je li i on bajker? Ma ne, on će, nisam neki vozač, kad idem na ljetovanje žena vozi auto, a ja pijem pivu...Car!
Na kraju smo se slikali s njim i pitali ga za preporuku gdje da pođemo na ručak. Poslao nas je na Cotu 1600, koja je na 1600m poviše Sinaie.






Cota 1600






Narodni meni  :klopa:



Spuštamo se nazad prema glavnoj cesti...





...i nastavljamo prema jugu, prema Targovištu, pratimo korito neke rijeke i sve češće srećemo konjske zaprege, a uglavnom su svi koje susrećemo Romi.







Nakon nekog vremena prolazimo kroz mjesto koje nam se iz nekog razloga činilo poznato, ali nemamo se namjeru zaustavljati. Imam osjećaj da nas svi gledaju, ali ne baš prijateljski. Romana mi je kasnije rekla istu stvar, a zbog toga je okinula samo nekoliko fotografija, bilo joj je neugodno slikavat.







Kasnije smo saznali da smo prošli kroz Glod, mjesto u kojem se snimao Borat. Stanovnici su nakon izlaska filma bili prilično ljuti i uvrijeđeni zbog načina na koji su prikazani, čak su i tužili  20th Century Fox za 30 milijuna dolara, tvrdeći kako su prevareni i iskorišteni. http://www.index.hr/xmag/clanak/rumunji-tuze-borata/332958.aspx
Nije ni čudo da se više ne vole slikavat i ne vjeruju strancima. Inače, Glod na rumunjskom znači blato.



Prolazimo kroz Targovište





Iza gradića Gaesti stajemo na piš pauzu na benzinsku pumpu. Pošto im se kafić renovira, šalju nas iza kantuna u restoran. Neočekivano, oaza usred ničega.

bazen



Most koji se nije isplatilo popravljati




Malo kasnije se penjemo na autoput, ali to kratko traje i nastavljamo lijepom lokalnom cestom.
U Curteu de Arges stižemo u sumrak i tražimo hotel Confarg. U Lonely Planetu je krivo napisan kućni broj, tako da umjesto 105 piše 5. Da zbrka bude veća, hotel je u međuvremenu promijenio ime (sad se zove ,,Camino"), pa mrtvo hladno prolazimo kraj njega i tražimo ,,naš". Na tom broju naravno nema nikakvog hotela, pa smo odustali od potrage i odlučili se vratiti do ,,onog" hotela kojeg smo snimili u prolazu.
Tamo rješimo zbrku, ali hotel je pun k'o šipak i recepcioner nam preporučuje neki pansion u blizini. Tad ugledamo preko puta veliki znak ,,Pensiunea Ruxi" za kojeg smo se sjetili da je imao odlične kritike po vodičima. Pun pogodak!

Sobe su nove, čiste i uredne, sve je puno cvijeća, a u zatvorenom dvorištu ima mjesta za najmanje 10 motora. Vlasnici su bračni par i njihova kćer koja se zove Ruxi. Svi su jako dragi, ali samo Ruxi govori engleski tako da se s njome dogovaramo.


Kasnije nam je za dobrodošlicu donijela izvrstan sladoled koji sama radi.
Večer završavamo sa nekoliko pića u baru hotela preko puta. Cognac Zetea i Ciuc piva (čita se Ćuk  :icon_biggrin:)na kraju dana, dolje, ispod Transfagarašana na putu prema Transalpini. Život je bio jako lijep taj dan  :icon_wink:





Nastavlja se...

jeeves

Dan 6
Ujutro smo popričali sa poljskim bajkerima (otac i sin) koji su jučer stigli nešto iza nas. ,,Mali" je visok  2 metra, ima dvadesetak godina  i vozi GSA1200, a otac vozi Hondu CB1300S. Oni su taman došli s TransAlpine i uzbuđeni su što idu na Transfagarašan. Mi obratno  :sunce:.


Soba














Ruxi nas već čeka s doručkom koji je bio jaaako dobar i obilan. :klopa:


Ruxi i Romana  :sunce:




Prolazimo kroz Cutrea de Arges i vozimo prema mjestu Novaci, od kojeg počinje Transalpina ( južna strana)











Dolazimo do podnožja TransAlpine koja je odnedavno cijela asfaltirana i gušt je za voziti.








Malo skrećemo s glavnog pravca na usku cestu koja vodi do telekomunikacijskog tornja i uživamo u pogledu...










...pa se opet spuštamo na glavnu cestu







Dolazimo do mjesta Ranca koje se užurbano gradi. Ustvari, cijelo mjesto izgleda kao jedno veliko gradilište. 
U blizini je skijalište, a s obzirom da je sada put u potpunosti asfaltiran, mjesto je postalo jako atraktivno za zimski i ljetni turizam.













polaže se završni sloj

















Stajemo na jednom odmorištu, a pošto je teren super za vozit ne parkiramo među aute, idemo nekoliko stotina metara dalje od ceste da oplalimo još par slika. I tako se mi slikavamo  kad nam priđe ovaj momak. Upoznali smo se (ne sjećam se imena) i malo ,,popričali" što nije bilo jednostavno jer on govori samo rumunjski, ali smo uspjeli shvatiti da narednih par dana neće biti kiše i da on ostaje na planini do prvog snijega. Malo smo s njim slušali muziku s njegovog tranzistora, Romana mu je poklonila kutiju cigareta i ispucali smo sve ,,teme".   :icon_mrhappy:






njegov pas





Pozdravljamo se i spuštamo prema mjestu Petrosani

Kratki filmić  (smanjite zvuk)
TransAlpina 09.2011








Vozimo malo i off road – taman onoliko koliko volim...  :sunce:










...ubrzo se opet pojavljuje asfalt...










Zamalo ostajemo bez goriva jer sam zadnji put tankirao u Curtei de Arges, a benzinske nisu baš česte u ovim krajevima.
Konačno dolazimo do benzinske, radimo pauzu i odlučujemo potegnuti do Timisoare. U Lugoju izlazimo na glavnu cestu. Već smo pomalo umorni, promet je gust, a sunce je jako nisko na horizontu tako da smeta dok vozim.  U jednom trenutku, dok sam se sredinom trake preblizu vozio iza nekog kombija, naletio sam na komad drveta koji je vjerojatno ispao s nekog kamiona.  :a9f8736e: Nisam stigao ni prikočiti.
Od udarca je prednja guma na trenutak bila u zraku i vjerojatno sam taj komad drveta usljed udarca odbacio u stranu, jer, srećom, nismo i zadnjom gumom prešli preko njega.


Provjera gume nakon udarca. Mislim da moj izraz lica sve govori  :icon_mrhappy:





Dolazimo u Timisoaru i sad nam se sveti ono neplaćanje parkinga ispred hotela Central sa početka priče. Da bi izbjegli moguće neugodnosti odlučujemo prespavati u obližnjem hotelu Cina Banatul. Hotel je prilično jadan i čini se da da su njegovi najbolji dani davno prošli. Još smo dobili sobu koja gleda na Bulevar Republike, što ne bi bilo bitno da promet nije bučan cijelu noć. Na večeru smo pošli u jedan restoran na glavnom trgu i toliko čekali naručenu hranu da smo skoro otišli  :icon_evil:. Napravili smo još jedan đir po centru i to je bilo to.





Zanimljivi ulični svirač na instrumentu koji se zove Hang

hang

jeeves

Dan 7

Doručkujemo, još se malo motamo po centru  i laganini odlazimo iz Rumunjske. Stajemo još samo u jedno mjesto prije granice da kupimo bocu rumunjske šljivovice  :icon_drunk:






U Novom Sadu stajemo na kavu i pitamo konobaricu gdje se nalazi odlična palačinkarnica Dizni. Ukucamo adresu u GPS i eto nas, al' avaj...kod Diznija je kolektivni godišnji  :icon_neutral:
Odmah pored je prodavaonica auto dijelova u kojoj R pita ima li u blizini nešto fino za pojesti, a oni nas šalju malo dalje istom cestom u kineski restoran ,,Dva štapića" (čitaj: štapiiića) :icon_mrhappy:

Novi Sad




Palančikarnica Dizni





Dva štapića  :icon_mrhappy:





Hrana odlična, porcije ogromne,usluga brza – preporučamo!  :thumb_up:



Nastavljamo prema Hrvatskoj i prolazimo pored budnog oka CIJE.  :icon_mrhappy:





Oko 16:00 prelazimo Dunav i malo prije Osijeka zovemo Os bikera da nije možda slobodan za kavu?








On nam daje svoju adresu i inzistira da hitno dođemo kod njega doma. Ispostavilo se da je pun obaveza: Dijana je poslovno u Dubrovniku, djecu, koja su kod bake i djeda mora odvesti na bazen i ponovo ih vrati baki i djedu, a večeras još ima dogovor naći se sa prijateljima. Usprkos svemu, kaže da večeras ostajemo kod njega i da nema rasprave o tome, a nama neugodno što se barem nismo ranije javili nego samo tako banuli  :icon_redface:. Ostavlja nas u kući, žuri po djecu i otkazuje prethodni dogovor za večeras.




Naručuje pizze, od kojim je meni najbolja bila Baranjska ruža sa kulenom i vrhnjem, a ni rakijica nije bila loša  :icon_drunk: :icon_drunk: :icon_drunk:


Os biker nam je opet pokazao što znači slavonsko gostoprimstvo. Sve je stavio u drugi plan da bi nas ugostio i da bi se mi osjećali i više nego dobrodošli. Čak smo spavali u njegovom krevetu! (bez njega, naravno... :icon_blink:)Hvala Danijele!!! :klanjase:

A što su ovi vozači KLV-a dobri ljudi, to je čudo jedno... :icon_mrhappy:




jeeves

Dan 8


Ujutro se lijeno budimo, doručkujemo i kafenišemo sve do 11h, kad se konačno pozdravljamo sa Os bikerom i krećemo prema Belom Manastiru. Zašto? E pa sjećate li se dunda Petra Dobrovca koji je prodavao kulene na skupu u Karancu? Mi se tog kulena jaaako dobro sjećamo i bio bi grijeh ne poći kupiti koji kad smo već tako blizu.  :060:





Nalazimo gazdu Petra kako šiša živicu





Uspjeli smo jedva nekako  nagurati 4 komada po kuferima. Bome, nije štedio na ljutoj paprici!  :icon_eek:  :icon_wink:


Prolazimo pored vojarne u Belom Manastiru u koju su crnogorski diverzati izvršili proboj nakon susreta u Karancu nakon kojega bivaju zarobljeni od strane HV-a, te su nekoliko sati proveli u ropstvu (napomena: ovaj put kapija je bila zatvorena). :icon_mrhappy:



Nastavljamo kroz Belišće, Donji Miholjac, Viroviticu i kod Kloštara Podravskog skrećemo prema  Paulovcu, selu prije Bjelovara u kojem žive roditelji Romanine vjenčane kume. Tu su nas fino napili i najeli i teškim srcem ne uzimamo niti jednu teglu domaćeg ajvara jer jednostavno više nemamo mjesta u kuferima.





Nailazimo i na jednu off raod sekciju...





Virovitica







Ispraćaj  :icon_wave:




Prolazimo i pored željezničke postaje u Paulovcu   :rofl7gp: Ne, stvarno, ovo je željeznička postaja!






U Dugom Selu se čujem sa Brumom da se dogovorimo za sutra, jer mi treba zamjeniti korpu kvačila, a onda idemo do uvaženog člana V-Strom zajednice Mr. Fatboya. Nakon par pića krećemo i malo se vrtimo dok se konačno nismo popeli na Zagrebačku obilaznicu i pičimo kod prijatelja u ZG-u kod kojih ostajemo večeras.


The Fatboy



Osy

Isuse, šta je to bilo 2011, a ne mogu vjerovat da je toliko prošlo... :huh:

jeeves

E... koliko si kose imo tada...[emoji1]

Sent from my Redmi 4 using Tapatalk


Ponti

Citat: jeeves  u Kolovoz 07, 2017, 20:12:59
E... koliko si kose imo tada...[emoji1]

Sent from my Redmi 4 using Tapatalk


HAHAHAHA  :buahaha:


agolac

Tko zna kakve su cijene tamo danas :huh:
"Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience"
― Mark Twain

agolac

Vidim, vratili se se krcati rakija i šljivovica  :)
"Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience"
― Mark Twain