Korkyra – Kerkyra

[Ponti]

Otok na kojem živim, kao što većina zna , zove se Korčula. To ime je slavenska izvedenica grčke riječi Κόρκυρα Μέλαινα - Korkyra Melaina.
Grčki otok i grad Krf i danas na grčkom jeziku se zove Kerkyra. Međunarodno ime je Corfu.

Postoji više legendi o Korčuli i njenim prvim stanovnicima, no neću pisati o legendama nego o realnoj povijesti.
Korčula je bila naseljena još u prapovijesti, potom su stoljećima Iliri naseljavali otok, a u tom periodu pojavili su se grčki kolonizatori koji su napravili prvu koloniju na području današnje Lumbarde. E, ti Grci bili su Krfljani, stanovnici otoka Krfa. Oni su na ,,moj" otok donijeli masline, vinovu lozu, oslikanu keramiku, dašak umjetnosti i kulture, jer Iliri su bili divlji, živjeli su u željeznom dobu, nisu poznavali ono fino što čovjekov život nekako oplemenjuje. U Lumbardi i danas postoji loza i vino imena Grk. Krfljani i Iliri na Korčuli su živjeli u miru, bavili se trgovinom, ženili se međusobno i živjeli recimo to dobro za ono vrijeme. Nakon toga dolaze Rimljani, pokoravaju Ilire i Grke na Korčuli i maltretiraju ih, jer temelj rimskog carstva je porez. Malo su davali, a uzimali puno... nešto kao što je situacija i danas  .

Sve te činjenice su Vješticu i mene godinama kopkale da posjetimo otok Krf, da vidimo odakle su došli ti nosioci kulture i umjetnosti na naš otok, da osjetimo ono nešto. Znamo da današnji Grci nemaju ama baš ništa s helenističkim Grcima, no krajobrazi Krfa, uvale, more, planine i prastari maslinici su ostali nepromijenjeni.

Za to naše putovanje morao se ispuniti uvjet da Lavandin donese motor, da ga registriram do petka, jer Ana je s folklornim društvom Kumpanija čija je članica, imala nastup 3 dana u albanskom gradu Gjirokaster, gdje je bila neka smotra folklora povodom dana grada. Iz Vele Luke išao je cijeli autobus ,,kumpanjola". Krenuo sam novim motorom u subotu ujutro oko 7:30, stao u Sutomore kod našeg Nikole koji ne da platiti ručak i stigao u Gjirokaster oko 18:00 h.

Trajekt Korčula - Orebić


Naš Nikola 


Prijelaz Muričan ... za pješake i motore


I eto me Albaniji....

Gjirokaster je stari albanski grad, stari grad koji je na brdu je pod zaštitom UNESCO-a, stara velika tvrđava dominira iznad grada. Iznenadio sam se vidjevši masu turista iz Južne Koreje.
Hotel je u starom stilu, lijepo uređen i za Albaniju definitivno preskup, kao s popustom 55€ noćenje za dvoje. No, ne žalimo se, znamo da smo u ,,top sezoni".

Naša soba


Ulaz u hotel Kalemi 2

[Ponti]

Malo fotki grada Gjirokastera i mimohoda folklornih društava.

[Špoki]

Dalje,dalje , jel ima još

[Ponti]

Još...

[Ponti]

Nakon ručka krećemo za Sarandu. To je albanski turistički grad u usponu.
Bili smo prije 3 godine i promjena na bolje je vidljiva. Gradi se puno i brzo. Vidimo turiste iz cijele Europe iako je sezona pri kraju.

Odsjeli smo u hotelu Brilant, poznat nam je od zadnjeg puta. Hotel je mrak, ogromne sobe, moderno uređene s pogledom na more. Doručak za kraljeve opet s pogledom. Cijena noćenja s doručkom za dvoje 35€ .... rekli bi đabe
Saranda nam je čisti hedonizam, vrhunska hrana i vrhunski hotel uz nama jako dobre cijene. Tu smo ostali 2 dana i uživali u lješkarenju.

Pogled iz sobe


Kruzer Queen Victoria









Prstaci i škampi iz restorana Demi




Ovo je najbolji albanski kolač ... TRILEĆE .... u prijevodu tri mlijeka



Ima i muzeja 




Hotelski restoran na vrhu hotela

[Ponti]

Vrlo blizu Sarande, na nekih 15-tak km, nalazi se najznačajnije arheološko nalazište Albanije, grad Butrint.
To je grad naseljen još u prapovijesti, a svoj najveći uspon je dosegnuo u rimskom carstvu kada je brojao oko 10.000 stanovnika. U kasnom srednjem vijeku je napušten jer ga je močvara "pojela". Pronađen je od nekih talijanskih arheologa tek nešto prije 2. svj. rata. Močvara je ustvari sačuvala dosta butrintske arhitekture i zgrada. Nalazište je pod zaštitom UNESCO-a.

[Ćoso]

Prekrasno [emoji1303]...Imam i novu sliku u mom telefonskom imeniku

[Ponti]

I krećemo za Krf - Kerkyru.
Sva sreća da smo izabrali grčku trajektnu kompaniju, jer kada sam vidio albanske trajekte bome ne znam da li bih se ukrcao



Ovo je najmanji trajekt koji sam vidio, albanski .... stanu dva veća ili četiri manja auta, nešto putnika i to je to..... grozno.



I krećemo




Stigli smo na i u Krf. Hotel je blizu luke i u samom centru grada. Sama soba je bzvz, ona u Albaniji je amerika za ovu, ali tako je to. A cijena 80€ dan. Na Krfu ostajemo 3 dana
Pogled iz sobe







I hajdemo malo u grad ....

[Ponti]

Otok Krf broji oko 100.000 stanovnika. Sam grad ima oko 40.000. Grad je velik i živ, stalno je neki muving. Još uvijek ima puno turista.
Arhitektura je čisto venecijanska ... veze nema s grčkom, onim bijelim kućama bez krova i plavim prozorima i vratima. Vidi se da su Mleci tu bili gazde.
Čak su i Englezi jedno 50 godina vladali Krfom, tada je izgrađena mreža cesta po otoku, navodno ima 700 km cesta.

Krf i regija jonskih otoka je jedna od najbogatijih regija Grčke. Plaće su im dobre, nitko ne radi ispod 1000€, ali zato je grad skup. Nema šanse jesti u restoranu ispod 50 eura neki recimo to malo bolji obrok. Brancini su svi iz ribogojilišta. Pokazujem im školjke prstace, jakovljeve kapice, a oni imaju samo dagnje. Pivo 5 eura. Sladoled, mala kuglica 2,5 eura. Dva najobičnija čaja 6 eura. Meso im je dobro, domaći specijalitet im je pašticada od pijetla..... odlično je.

Stari grad je prepun uličica, sve je puno zlatara, suvenirnica, kafića, restorana i svakojakih luksuznih trgovina. Cijene biber!
Dosta ima i uličnih zabavljača. Inače grad je super siguran, nisam vidio niti jednog jedinog prosjaka. Ne krade se, valjda zato jer svi rade. Crnaca koji nude onu kinesku robu jednostavno nema. Vidio sam jednog koji prodaje selfi štapove. Od turista ima dosta Rusa, Amerikanaca, Nijemaca i Engleza.

Grad je krcat motora i skutera. No, kacige sam vidio na dva policajca na motoru, na dva policajca na biciklama i na Vještici i sebi. Tih 6 kaciga je sve što sam vidio od zaštitne opreme. Apsolutno nitko drugi ne nosi ništa... japanke, tenisice, kratke hlače.

Evo malo grada







Još se neki kupaju... luđaci


Još dvije u penziji








Ovo je taj guverner Englez koji je ceste gradio ... guglajte ako vas zanima ime








Naša omiljena slastičarna

[Ponti]

Još









Ovo je naš hotel sa strane



A ovo je ulaz




Turisti iz Rusije



Ulični zabavljači











Židovska sinagoga, 1944. su Nijemci odveli oko 2000 krfljanskih židova u logor Aušvic.



Tradicionalna brodica


A ovo su valjda kopirali Nizozemce, ali ne vrti se

[SirOliver]

Bravo za đir[emoji106][emoji106]

Ali slika je......[emoji23][emoji23][emoji23][emoji23]

sent from my Commodore 64 using Tapatalk

[Ponti]

Odmah preko puta grada Krfa nalazi se otočić Vido. Udaljen je 10-tak minuta s brodicom.
Na tom otočiću je tijekom 1. svj. rata bila bolnica...... srpske vojske koja je pobjegla iz Srbije preko Albanije ... pješke, njih oko 100.000.
Tu na otok Vido su dolazili iscrpljeni, ranjeni i pothranjeni vojnici tijekom tri mjeseca 1916, od siječnja do travnja. Umrlo ih je oko 10.000. Kako nije bilo mjesta za pokapanje, bacali su leševe u more i to je "Plava grobnica" tih nesretnika. Oni koji su bili ok, bili su na Krfu i oni su nakon odmora raspoređivani u jedinice i slani na solunski front, kao i oni oporavljeni s otoka Vido.

Ukrcali smo se na brodicu i čekali polazak ... kad eto jedna grupa mladih. Govore srpski, tada zaključujemo da je to ekskurzija, s njima su i profesori. Pričamo s gospođom vodičkom i ona nam govori da su djeca užičke gimnazije izabrala tematsku ekskurziju stopama srpskih junaka. Posjetili su Solun, solunski front, neko tamo brdo gdje ih je puno poginulo, pa su došli na Krf, na Vido i da idu još negdje, zaboravio sam....
Kod nas za takvu tematsku ekskurziju u cijeloj Hrvatskoj bilo bi zainteresiranih maturanata točno nula.


Ovo je pogled na grad iz brodice












Mauzolej umrlim vojnicima je izgradio Kralj Aleksandar.










Vijenac za Plavu grobnicu














U gradu Krfu nalazi se i Konzulat Republike Srbije, a u sklopu je Muzej srpska kuća - Srbi na Krfu.

[Ponti]

Evo još malo fotki.











Ovo je palača austrougarske Carice Sisi, ovdje je provodila dosta vremena jer nije bila baš u najboljim odnosima s mužem Franjom Josipom, našim ex Carem.










Ne dirajte mi ravnicu









FISh SPA     ribice grickaju kožu i to opušta ... 10€ 10 minuta








Smeće .... to je jedino ono što baš zamjeramo. Mi smo čistiji i kod nas je čistije. Nije neobično vidjeti papire po putu, djeca otvore žvake i bace papir na pod. Toga kod nas više nema ... barem ne na Korkyri

[Ponti]

I ajmo nazad doma.....


Krenuli smo u 9 ujutro iz Krfa za Sarandu. Plan je doći kasno navečer doma u Velu Luku. Imamo dva trajekta i dosta kilometara.






Ovo je kod nas davno vozilo, ali Albanci su neumoljivi





Ova naljepnica je kasnije putem negdje odletjela






A onda ovo..... 142 kmh na ograničenje od 50kmh. Kaže Živan da držim rekord na ovom mjestu.... nemam pojma u kojem mjestu me ulovio.
Nije problem u kazni koju smo dogovorili hehehe, nego sam morao u Herceg Novi do pošte, platiti i vratiti se nazad, jer je Anu i moju osobnu kartu zarobio, a sve dok ne donesem plaćenu uplatnicu.

Policajac Živan je bio u početku neumoljiv, sudac za prekršaje, 500 eura kazne, zatvor .... svašta nešto, ali kasnije je popustio kada je vidio fotke da smo bili na otoku Vido, kada je čuo za naše prijatelje motoriste iz Bara, mog drugara iz JNA koji živi u Tivtu, pa Bobana Zandera koji ima kuću kod Herceg Novog, a doktor je na VMA u Beogradu..... pa kako je Vještica trčala štafetu. I tako pala kazna na 34 eura  
Ali izgubili sat vremena... nema veze, glavno da nismo zarobljeni.






Eto, stigli sretno doma nešto iza 23:00.
Strom ide kao raketa, Ana psuje što sam to kupio, jer ne silazi mi smiješak s lica i ruka s gasa

[keko]

..a di je video zapis "ravnice"