Stelvio, Gross i jos nesto sa zutom bananom

[Bobi]

Disclaimer: ovo ispod je malo fikcija, malo stvarnost, ko nije bio ne mozer znati sto je realnost.
Autor nema nikakvih problema sa gay populacijom, rasnim i bedastim predrasudama, sve sto pise je samo tu da nasmije uvazenu publiku.

Kome smeta nek ne cita.

Dok cekam da narastem putujem i pisem:


Dakle prica ide ovako: DUPURI su jedna banda bitangi koju je tesko okupiti na jednom mjestu. jer zive u Rijeci, Puli i ne u Dubrovniku.

Stoga su neki otisli negdje da se trkaju sa skuterima po Bih ( BBetty) , a neki koji nisu mogli, su nakon toga predlozili kompliciran te detaljan plan puta koji je glasio ovako: ajmo na Stelvio i Gross.

Nakon par sati promatranja tog detaljnog plana od 12+1 slova, odluka je donesena da se pristupi organizaciji putovanja.

Koja naravno pocinje (ili zavrsava) sa lipoticinim : a diš ti,a ? Ovaj put ipak tako pocinje, a zavrsilo je sa : i sad da si se smija do kraja lita, i ne grintaj za nista.

Cijena koju placamo za djireve je ponekad stvarno visoka

Pripreme traju cijelih 90 minuta, od koji se 34 potrosilo na izbor carapa prikladnih za moto cizme, jer svi znamo da one moraju biti:
prozracne
tople
tanke
bajkerski crne
bez rupa vecih od 3mm

milosmradne-ono kad ih skines pa pomirises i ne padnes u nesvijest, nego ti nekako milo, jer mirisu na kilometre ceste, koju kap ulja sa susjednih HD-a, i na daljine jos neodvozene. Da skratim, uzima se pakovanje od 5 kom za 2 eura na pazaru.Broje 43-45. Jer jebeni kinezi jos nisu culi da itko ima nogu vecu od toga. Npr. 48-49?

Mladje dijete poslano da kupi dvije banane, jer ih lipotica jede za dorucak, i ako ukradem njenu, najebo sam ko zuti. A ja bi da je zuta banana a ne ja.

Ostatako opreme izgleda ovako:
Papuce za suljanje po hotelima i kucama domacina - izlizane
patike za trenutke opustanja uz schweppes , jer to piju samo tigrovi kao ja
1 bijela majica za po danu
2 crne majice za po noci ( budget narastao od proslog putovanja)
zuto-bajkerski crna biciklisticka jakna - jer je kao vjetrostitna,a u ustvari jer je cista. I ima dzepove odostraga. Nemam pojma za sto?
7 pari mudanata (gaca), jer put raje 5 dana, ali ide se na bar 2 passa, a mene strah visina, pa ako se userem od straha, jel?
Kisno odijelo ( kratko) - jer sam ja cool cak i kad mi je kisnjak kratak
zimske rukavice za Austriju
Cipkaste rukavice za Italiju
Vileda bajkerski crne rukavice za kisu (ne valjaju kurca, pukle odma, jer su mi ruke ojacale od teretane)
Narancaste rukavice s rupicom na prstu za Sloveniju - jer i tamo prolazimo, pa da se smiluju siromasnim bajkerima u istrosenim rukavicama kad sprasimo 127kmh iznad limita
Foto aparat - Canon super mega extra view 780009 cxt
Samsung 4 active - pogledaj objasnjenje pod teretana gore
Samsung Note 3 - skoro neaktiv - jebo mater svoju puni se 12 sati, a radi 6
Laptop HP Business wherever you go edition- 75098lk model - jer je gazda neprijatelj, a neprijatelj nas ne smije iznenaditi
punjaci za sva tehnoloska cuda - sve skupa 8,12 metara kabela, 3 pederski bijela i jedan bajkerski crni EU utikac, i jedan US/EU/CAN, jer poznavajuci moje navigacijske sposobnosti, ko zna di cemo zavrsit.
1 zuta banana - manja od dvije kupljene. Savjet neiskusnima : ne diraj lipotici banane- vece
novcanik sa :
vozackom dozvolom izdanom 1986- roze boje.
Slika lipotice u svrhu obrane od tih tamo nekih kojima bih mogao biti zgodna prilika
234 kn
17 e i 20c
2 zlote od 2015
1 vizitka ako se otvori koj poslovna prilika
rezervni plasticni kljuc- za koji jos nisam skuzio kako radi

boca vode- jer je ljeto i vruce,i sta ja znam ima li tamo vode, nisam nikad bio
dva keksa od proslog putovanja-ostala u kuferu
Pokloni za Robija, zenu i klinca, te zgodnu susjedu koja mi se uvijek obraduje (bio jednom)
eee, kupila lipotica meni GPS - NAVI VI. Bez uputstva. Tj, ima, ali koji pravi muskarac cita uputstva?

i to je valjda to. U drugim putopisima je detaljniji opis sto nositi na putovanja kraca od ovog.
Stotinjak procitanih motopisa je uredno ignorirano, jer me sjebase sa svim tim detaljima, tu pili, tu jeli, tu kakili, ne mogu ja to zapamtit.
Znam da se sutra krece iz Vela Luke prema Hreljinu - turisticko-poslovnom sredistu Kvarnera, poznatom po kruznom toku, koji je ustvari trotoar, 4 kontejnera za smece s gornje i 4 s donje strane, i stanistem Robija HD , koji mi je domacin za spavanje.

Jutro sviće, trajekti piče:

Na trajektima u HR brinu o zastiti okolisa tako da mozete i ljubimce kulturno odbaciti

Kad je mogao Marco Polo, mogu i ja ( Korcula u pozadini ovg zgodnog te nadasve jakog decka

Ovdje bi sada trebalo pisati o dionici izmedju Orebica i Trpnja, ali necu bas dugo. Dakle, pretekao svih i stigao prvi . I opet na pool position

Nakon jos 60 min daveza , te vec trece kave s toplim mlikom ( machiatto u Italiji, melange u Austriji, i kahva s toplim, bolan u Sloveniji), napokon u biseru socijalisticke izgradnje, Plocama. Za one starije , Kardeljevo. Slika nema, to niko nikad nije slikao, cak ni za razglednice.
Ehm, vec smo na autoputu, Dalmatini koja vodi u Kvarner. Kavica negdje na nekoj pumpi, u hladu masline, tj. krova, dok kraj mene poljakinja jede gulas i doji bebu. Gospodjo, hvala velika, oci umornog putnika ste napunili prekrasnim prizorima.
Nekih 3 ipo sata i 450 km kasnije se skidam sa Dalmatine, i eto me na Vratniku, blizu krivog puta ( stariji i vjerniji citatelji ce se sjetiti sto ovo znaci, a vas nevjernike, sta me briga za vas).

Kako li su samo znali da cu doci, pa napisali : cuvaj se mede

Nastavljam ako bude interesa :-)

[agolac]

 

[zare]

Bobi tvoj stil pisanja je neponovljiv 
Samo daj

[Martin]

 

ajde dalje bona....šaa čekaš 

[fatboy]

Nek mu neko da kavu, pa nek nastavi...

[zander]

Sjajan pocetak!!!
Cekamo svi nastavak razrade

[keko]

..aloooo, di je nastavak 

[JZ]

  Di je zapelo...

[Ponti]

Alo Bobby .... ne spavaj nego piši 

[Bobi]

Dok me stranci slikaju jer misle da sam medo, stize poruka od Robija: sutra se krece u 0906 sa vrata Jadrana (kaze benzinska pumpa, a ja mislio da su vrata Jadrana Otrant...), a veceras se ne krece nego se jede

Dajem gas i prestizem ekipu na ziplineu sa prethodne slike, dok iza mene tutnji kamioncina s prikolicom, covjek vozi super, stalno je iza mene, koliko god ja glumio Doctora 46...Naravno, diveci se ljepotama jadranske obale, skrecem na skretanje prerano, i sad se divim sumama i krajolicima poznatog sumarsko kraja Hreljina. Nakon samo 4 poziva prijatelju, i jos dva upomoc, Robi sjeda u auto i dovodi me do svoje kuce koja je cijelih 98 metara daleko od moje zapomagacke pozicije.
Pokloni se dijele, zena nas pametno ostavlja same, dok pas odlucuje da ipak treba cuvati BMWa jer je lijepsi, zgodniji i sve sve od HD-a.

Malo me brine sto ovaj schnautzer ima naviku odvijati kapice ventila dok ukucani spavaju, pa ih lijepim loctiteom.
Ekipa stize, neki stari prijatelji koji mi se nisu nadali, pali se rostilj i 3,2,1 peci krece
Posebnom magijom iz drevnih vremena ovo

pretvaramo u ovo

i ovo

a onda , potpomognuti sokom od grozdja i krilom od sismisa, i u ovo
.
Nakon vecere, gledajuci prognozu se opustamo, jer vidimo da je dobra

a onda shvatimo da je ta malo unaprijed i da smo malo fulali lokaciju i datum, pa se korigiramo, kao pravi iskusni bajkeri

Odusevljeni ovom, lokacijski i datumski ispravnom prognozom, i ociju punih krasnih plavih boja,koje predstavljaju vedro nebo, zakljucujemo da je sve super i sutra bezbrizno krecemo.

[Bobi]

Ekipa ode na spavanje, ja pod tus i dok trosim godisnji tok rijeke Rijeke, mocni misici se opustaju i tonem u san...

Budi me hladna voda jer sam ocito sve potrosio, plus 30 kg peleta za bojler, tako da se brzo brisem, bajkerski pametno, prvo glava, pa guzica, pa onda glava odostraga, sve pamteci s koje strane rucnika se sta obrisalo.

Selim u krevet i to je to do 07h06m sljedeceg dana.

Budi me 3 alarma u razmaku od isto toliko minuta, skacem na noge lagane, i evo vec grickam bananu dok cekam da se Gatesov proizvod pokrene na mom super poslovnom laptopu, jer mi smo ipak ozbiljni bajkeri, i nakon 74 pitanja kojom rutom idemo, shvatili smo da : prvo na Stelvio a onda na Gross - nije bas neki plan.

Manirom iskusnog BMWjasa skidam GPS sa motora i prikljucujem ga na laptop, koji umilnim glasom cvrkuce nesto o potrebnim drajverima i ostalim techno pizdarijama o kojima nemam pojma.

Crtam rutu na Motogoloco.com otpriliko ovako:

pocetna tocka Hreljin. Cilj: Stelvio.

Motogoloco, ko pravi pametan program, izbacuje rutu, ja i Robi se gledamo i kazemo: pa vidis kako je to jednostavno, sta nas ovi tu po forumima jebu sa 7 dana crtanja rute u Autocadu, i prebacivanja u Correldraw, vidis kako smo mi to u cas posla.

Sreca postoji opcija prebacivanja direktno u GPS, sto nije problem, to traje par sekundi.

Sljedecih 17 minuta pretrazujem po jebenom GPSu di je prebacena ruta otisla i di se sakrila.

Napokon, i to sam otkrio, i eto GPS-a na motoru, spreman.

Pas ne laje jutros, kao da mu je gubica zaljepljena , ne znam od cega. Dok skrivam tubicu Loctite-a na dno kofera, susjeda mi veselo mase s prozora.

Ili mozda stavlja susit robu.

Ne znam, mislim da mi je mahala.
Robi i ja krecemo



Sasa iz PU dolazi na Otrant,tj. ta vrata Jadrana, a tamo ce i Drifter, koji stize iz ZG.

Nakon 3 kave s toplim, stize i jedan i drugi, tako da sam okruzen chopper silama zla (po reklami HP banke)

https://www.youtube.com/watch?v=OLf5FV68eoc

Krecemo u laganom tonu, jer nam se ne zuri, dok se ne uigramo malo kao ekipa, ja naravno prvi, jer imam GPS sa rutom, a i bio sam odlikas u skoli.

Dolazimo do Gp Pasjak, jer to je kao najbolja ruta, a ustvari ja nemam pojma di idem, rekoh slusamo GPS i tu nema zajebancije. Sto teta kaze, to slusamo i tamo idemo.

Granicu prelazimo za 10ak minuta, te po propisima, recimo, kroz bratsku nam Sloveniju.

U kozine i ne gledamo prema Dainese outletu, jer pravi bajkeri kupuju u Louisa, na kraju sezone, kad su snizenja veca.

Stajemo negdje ispred nicega da dogovorimo ipak neke detalje, jer moj mocan stroj nije lako pratiti ovim jadnicima na skupim doradama HD-a


Dakle:
po autostradi max 120kmh
van autostrade koliko se moze dok vidim zadnjeg u retrovizoru
svakih 150-200km stati na pumpu
Ja kao vodic moram znati kad se kome piski, kaki i kad ih boli guza od novog sica

Dok ja sve zapisujem revno u Samsung Note 3 , s baterijom na 3%, decki se presvlace po prvi put. Jer je kao toplije nego prije 27 minuta kad smo krenuli.

Ovo presvlacenje je jedan ocito obicaj kod chopperasa, kojeg se ne sjecam iz svojih dana sila zla, i desavalo se na svakom stajanju. Nesto kao moje pisanje.
Ja pisam, oni se presvlace. Fascinantno.
Naravno, tu krece i prvi prijedlog da se moji koferi natrpaju opremom sa logom HD-a, jer kao nije dobro da stoji na suncu, a kamoli kisi, tako da otezeavam zadnji kraj za 5,17 kg kineske robe s narancastim logom.

Izlaskom iz SLO , gle cuda, ulazimo u ITA.
Naravno, kako smo svi ipak primorci, prva pumpa je nasa, a odabiremo je jer ima i zamak.
Negdje iznad trsta.
Jebe se nas za zamak, pumpa ima macchiato i wc, koji me podsjeca na poljske filmove iz 80ih. Solidarnost, mother f...er.
I naravno, jos jedno presvlacenjem, prvo u Italiji

A evo i zamka, mislili ste da kenjam

[Bobi]

Idemo hrabro do prve naplatne kucice na autostradi prema Veroni, a onda kocenje.

Koristeci cinjenicu da smo u EU, i da nema vise jebenih roaming deranja, podizemo minus na karticama na level bajker Gods, znajuci da ce izvjestaji iz banke doci na zeninu adresu tek sljedeci mjesec.

Ponosni na nase uigrane bankvone transakcije, hrabro uzimamo karticu za autostradu, i krecemoooo...cijelih 120kmh.

Sto znaci da se ovi iza mene drze zubima za volan da ne odlete, a ja lakonski dizem vizir, pustam njezne melodije Istre i Irske, i klizim lijevom trakom.

Svako preticanje mi olaksava Sasa koji kao posljednji, prvi prelazi u lijevu traku ( to je kad ima 3 trake, nemate pojma, i onda znam da je i meni vrijeme da skrenem.

GPS teta umilno cvrkuce da ima jos oko 3 sata patnje i gledanja u neprekidnu kolonu kamiona s desne strane.

Negdje na pola puta stajemo-pisanje i presvlacenje, naravno.

Plus neki kao gladni pa jedu 4 kroasana. Jer tu su kao super, bas na toj pumpi.

A onda u daljini vidim kako kolona stoji, i u nadi da ce se pokrenuti, stizemo do nje, a ona i dalje stoji.

Sram je bilo.

Malo izmedju kamiona, malo zaustavnim trakom, i za nekih pola 37min 98sec izlazimo na cisto, cudeci se kako nema razloga za kolonu uopce, svo to vrijeme provlacenja potpomognuti HD urlicima, koji su besramne vozace u koloni usmjeravali da se malo hebeno maknu nama vaznim bajkerima.

A jebo te, duge li recenice.


Verona nam mase, sretna sto ne skrecemo, i produzujemo dalje prema, ja mislim, Bolzanu.

Stajemo opet na pumpu, jos jedno presvlacenje, chat sa irskim parom koji isto negdje putuje, i dok se njegova cura divi mom motoru, i svoga irca gleda ispod oka kao papka koji je nije sjeo na takav motor, nego nekog Triumpha, odlucujemo se za brzi rucak - sendivic s prsutom i sirom, chips, kola, voda i macchiato.

Druzina je odlucila da svi u zajednicku kasu stavimo po sto eura, i da cu ih ja naravno, drzat, placat sve, dok ih ne potrosimo, jer kao ko bi mene ovlikog napao i pokrao...Znam neke spanjolce dugoprstice koji bi se slatko nasmijali na ovo, jos ih nisam zaboravio, a ima 22 godine...Barcelona, Ramblas...eh, kad sam bio mladjan momak ja...

Kako nitko od nas ne zna vozit i slikat istovremeno, evo jedna slika medvjeda da se opustite



Prolazimo Bolzano (valjda) i skrecemo za Merano.
jos jedna pumpa, jos jedno presvlacenje, dok ja s BMWom stoicki vozim u svojoj biciklistickoj jakni, kao pravi bajker.

Drifter uz presvlacenje vrsi popravke svog audio sistema, tj. slusalica na mobitelu, jer mu je kao motor preglasan. Ko, HD? Ne moze bit.

Na istoj pumpi opet vadimo svoje roaming-free mobitele, i trazimo smjestaj, koji nala zimo u Catarina de Valfurva, ili tako nekako.
Cijena ok. a i slike nekih plavusa i crnki na bookingu, pa se nadamo da su jos tamo.
Prognoza i dalje misirise na plavo nebo kao iz prethodne.
Krecemo i naravno nakon par minute pocinje pljusak.
Sljedeca pumpa je nasa, i opet stajemo, ali ovaj put se presvlacim i ja.

s ponosom oblacim svoj kisnjak zuto-zeleno fluorescentne boje, dok ovi jadnici na cjhopperima sve neke crne kisnjake imaju. Dobro, osim jednog

.

Onaj zgodni s kapuljacom sam ja.

Drifter kaze da cemo najebat budemo li isli do te Catarine preko Stelvia, i da kazem teti na GPSu da nadje drugi put.

Ja kao pravi navigator, prvo blejim u GPS 5min, a onda znacajno stiskam tipku OBILAZAK, nemajuci pojma sto to znaci.

Teta shvaca da s njom upravlja budala, i kao svaka prava zena, odluci napraviti po svome, i vjerovali ili ne, stvarno nas odvede na drugu rutu, bas onu koju smo htjeli.

oko 2 sata vozimo po kisi, gume posprejane taftom drze postojano, ja u rain modu, a chopperi na survival moodu, ali bome, prate me bez problema.

Krajolici fantasticni, suma, planine, potoci, odusevljeni smo krajiolikom bez obzira na tone vode sto peru po nama.

Kisa u nekom trenu prestaje, stajemo na pumpu, i presvlacimo se, bar na pola, jer sam zakljucio da mi smetlasrski look ide uz BMWa i opcenito filozofiju zivota.

Oni toce pune rezervoare, ja ne. Jebga, 440+kilometara domet, imam kad.

Krecemo dalje ,i odjedanput skuzimo da smo na nekom prijevoju, ja mislim da se Tonale zove. nismo imali pojma da je to tu. Nabasali. Eto kako se liojepo iznenadit kad  e znas planirat rutu.
Okuka na okuku, cesta suha, i slazemo cestu, i eto nas u mjestu, koje izgleda predivno
http://www.passotonale.it/

Prolazimo kulturnih 40 kroz mjesto i upijamo sve oko nas, kuce, cvijece, zicare, sve je kao iz filma, dolina mira ispod surovih planina.

Ja gledam u tetu GPS, ona u mene, i smjeska dok crta brdo nekih krivulja, i penjemo se i penjemo se, kroz fantastican predio, cesta uska kao BMW, sreca nema nikog osim nas budala, ispod nas zeleno, oko nas zeleno, iznad zeleno.

Opet, svi smo primorci i nismo navikli na ovoliko zelenila.

Zima je, i ovaj put se i ja zelim presvuci u pravu, crnu, bajkersku jaknu, dok stojimo.A zaboravljam na strah od visina.

i parkiram uz rub lijeve strane, tako da dok silazim s motora, mali glasic me podsjeca na strah od visina, a ispod mene provalija od 1234,6 metara, i to nizbrdo. Samo jedna slika za forum,i brze bolje se selim na desnu stranu motora, i palim dva metra uzbrdo, dva metra udesno. E sad moze slikanje kad sam na sigurnom.







Priroda nas odusevljava, i nije nas briga za oblake ispod, iznad i okolo. Sami smo, sretni smo.

[Bobi]

i idemo dalje:
Sto se vise penjemo, sve je hladnije, i kisica pada, ali pogledi su tako fantasticni da ne mozemo vjerovati.

Svako malo stajemo i gledamo tu divlju ljepotu.

Takodjer, sto smo vise, to je priroda sve vise divlja, i to nam se svima svidja.

Ja se tako fino zblesio u vrhove planina u daljini, da u zadnji tren primjecujem da sam fulao serpentinu, i dok produzavam ravno, stiskam kocnicu do kraja, a kroz glavu ne prolaze zadnji filmovi iz zivota nego samo:shit, shit, shit...

Naravno, jedini auto koji smo vidjeli, upravo u tom trenu ulazi u isti zavoj odozgo, ali valjda je navikao na banane na motorima, pa koci na vrijeme, a ja stajem prednjim kotacem uz ogradu, i gledam u ponorcinu ispred mene.

To je bio signal da vise ne blesim okolo, nego Podravka koncentrat na voznju i okuke.

jos malo ljepote




Cistaci u zutom, ulice su prali...

[Bobi]

Nakon jos nekih 317 okuka, stizemo na cistinu na kojoj je mali restoran, dva alpinista ili biciklista ili setaca, ili sta ja znam sta, i jedna mala tabla na kojoj pise passo Gavia.

Eto kako se planira put za vas mlade i bezbrizne- upises Stelvio i dodjes na Gavia. Nismo imali blage veze da nam je to na putu.

Kocim rukama i nogama, jer je netko negdje napisao da je ovo najljepsi od svih pasa, iako su meni dalmatineri osobno drazi.

Stajemo sa strane, restoran zatvara, jer vec pada polako i mrak, i osim nas hrabrih i neumornih bajkera, nema nikoga u blizini. Cak su i alpinisti/biciklisti otisli u noc, jer su vidjeli da se sa silama zla nije salit.

Ovim putem izjavljujem da je i meni i nama passo Gavia bio najdrazi, jer je krs , i nije komercijala, i ludilo je, kao da nas je netko ubacio u Game of thrones, i samo fale zmajevi i ostale baje...winter is coming moment.

Ja naravno seljacki trkeljim naljepnicu s mojim imenom na vrh table, da se zna da sam bio tu, i onda slikamo sve sto smo vidjeli.

Robija pokusavamo odvojit od ideje da se popne na najblize brdo, i tamo rasprostre dekicu.
Evo malo slika

















Stavio tocku na e

[Bobi]

Kako mrak vec ozbiljno prijeti, gibamo dalje, i upijamo ovaj fantisticni pejzaz.

Meni vec lagano slabo, jer fali banana, a tu bas i ne rastu, tako da mi se zuri, ali teta GPS se samo smije i kaze da cemo doc kad ona kaze da cemo doc, a ne kad bih ja htio.

Odbrojava ona kilometre i minute, ali osim ceste kojom vozimo,oko nas nema niti jedne kuce, niti jednog znaka da civilizacija postoji.

pocinjemo se spustati, i moj visoki IQ pomaze zakljucivanju da ljudi zive u dolinama, a gdje su ljudi, tu su i kuce, a gdje su kuce tu su i hoteli, restorani, kurv...oops, krave, i ostalo.

I odjednom vidim iznad sebe sajlu od zicare, i oni leptiri u mom stomaku se umirise.

A i ovi choperasi iza mene isto, jer su mislili valjda da ih predvodim u Had, a ne u Santa Catarina Valfurva.

Nevjernici.

A ja sam poznat kao veliki navigator u ovim krajevima i sire.

Drifter nesto stenje da se ne slaze s navigatorom , ali on je ionako pilot, pa sve vidi s visine, sta on zna kako je kad gledas s povrsine.

http://www.santacaterina.it/

I evo svjetala, evo i mjesta, vec je oko 22h kad ulazimo u mirno i kulturno mjesto, i naravno svojom (ne mojom, nego HD-a i Yamaha) dizemo selo na noge.

Dok kraljevski odmahujemo na pozdrave mjestana i gostiju ( ili su nam hebali mamice drage, nisam siguran), odlucujemo se na prelaz preko rijeke u zimskom periodu, tj. prelazimo preko krasnog drvenog mostica na kojem je bar 7 znakova na 5 jezika da je mostic samo za pjesake.

Posto mi govorimo samo sesti jezik, pravimo se mutavi, i coolerski prelazimo mostic, i onda provodimo sljedecih 10 min u trazenju hotela, koji nam je doslovno, ali doslovno ispred nosa.

Gazda izlazi van, pita da li cemo motore stavit u garazu.

Ne, ti ces.

Ne samo da cemo ih stavit, nego im donesi friskog sijena, i kantu vode za svakog od njih...cekaj, to je s drugog foruma, never mind...

A garaza ima veci nagib nego Stelvio, gavia i Gross pomnozeni sa korijenom iz 3, tako da smo se svi usrali ocemo li se prosut po podu garaze.
nismo.
Hotel je super, sobice male, ali je toplo, ima svjetla, a i gazdine kcerke nam znacajno namiguju sa sanka, hihotajuci se sa svojim prijateljicama. PG13 - parental guidance.

Skidamo se po sobama, spavamo po dvoje, pravila smo dogovorili, ko kenja, neka i ventilira, ovo je moj rucnik a ovo tvoj, ukljucujemo punjace za mobitele, i idemo na veceru. vec je 2255.

Opet prelazimo onaj drveni mostic, i ogovaramo te neke bajkere koji su se drznuli motorima preko njega.
Stoka.

Ulazimo u restoran, i konobarica koja izgleda ovako


kaze da zatvaraju u 23h.

Nasi zubi bljeste Colgate bjelinom, nasa lica odisu milinom, sarma ima do plafona, ne zna s kime ima posla ona.

Naravno da se slaze da ce ostati duze zbog nas, i posluzuje nam fenomenalnu juhu, i nakon toga pizze, sve uz super pivo, a neki bome i rakiju.

Dok se predajemo gastronomskim uzicima,
Sve nekako otezemo s hranom, vidimo da se svima ide doma, ali nama bas i ne.

No ipak, gazda izlazi iz kuhinje, kupi zenu i konobaricu sa sobom (gad jedan) , sto je i nama znak da se gubimo.

Pa jos malo slikamo po selu.

Tu spavali



Tu presli preko Neretve



tu se upoznali s Pinokiom



Tu ujutro opet prosli preko Neretve, jer ako mozes bit seljak dvaput, zasto biti samo jedanput



To jeli



I to isto



a Pinokio je ocito bio radisan, jer smo ujutro nasli jos njegove male djece



Kako se ja obicno dizem rano, malo sam jos slikavao tu Caterinu, i super je, mirna, tiha i uredna

















A evo i kurv...krava



Jutro smo osvanuli suncano, i toplo, dakle jos jedno presvalacenje za choperase, dorucak je bio vrlo vrlo dobar, tako da smo pojeli skoro sve, jer poljaci biciklisti koji se penju na Stelvio kad i mi, ne smiju puno jesti da im ne zasmeta, jel.

Sliku prelaska mostica ste vec vidjeli, i naravno umjesto da skrenemo lijevo iz garaze, skrecemo desno, i nakon 150m se vracamo na istu cestu koja bi nas odvela prema izlazu iz mjesta.

GPS nam stvarno omogucava da vidimo sve.Nesto i dvaput.