Stelvio, Gross i jos nesto sa zutom bananom

Autor Bobi, Listopad 21, 2017, 19:51:03

« natrag - naprijed »

Belajboy

Samo jednom se zivi

Black Betty

Prepostavka je majka zajeba

Bobi

Pinokio nam je rekao da je do Stelvia 34km.

Hm.

To je naravno nista za sile zla kao sto smo mi, i jos pod dojmom gazdine kcerke i prijateljica, vozimo prema Bormio.
Ili se kaze Bormiu?

Gradic onako fino izgleda, neka rjecica, kafici, stekati, sve puno ljudi, savrsen dan.

Nebo plavo, kao sto je ona pocetna prognoza i pokazala, di je na prognozi plavo, tu je bez oblacka, jel tako.

Cesta savrsena, asfalt dobar, ali krivine su prilicno zeznute, pa lelujamo uz bicikliste, kojih ima 7463.

Svaka ima cast, jer su vec na prvih 17m uspona crveni u licu i tesko disu, ali znam da su tu jer su slusali pravila:

Ne doruckuj puno-ostavi za bajkere
Vozi polako ( kao da i moze brze)
Pazi se tunela jer su mracni i ostrih okuka
Izbjegavaj sile zla
Ako prezivis privh 4 km uspona, drugih 16 ce te dotuci
Zadnjih 4 km su najtezi
Kad dodjes na vrh tek si na pola puta



Ima tu i skijasa, koji skijaju uzbrdo, i koji na skijama imaju kotacice. WTF?

Za njih su pravila jednostavnija:

Koliko god se napatio, zivotni rok ce ti biti isti kao i drugima.







Tuneli su stvarno u kurcu, i ja u zadnjem trenu primjetim da jedan cak ima i semafor, inace bih uletio u lijepo sranje, i naslagao 3 choppera na sebe, a sebe na ferarija ispred .



Uzivamo kao mala djeca, jer to i jesmo, vozimo, slikamo, Gopro izmedju rgova snima na 16mm traku, pa tako i trenutak kad u obilasku kombija skoro gazim biciklistu iz suprotnog smjera.

Kroz kacigu cujem kako mu se broj otkucaja srca povecava sa 150 na 280.

Sta, i ja sam gledao sumrak sagu, i mogu sanjati...

Moj bad, kolega, izvinjavam se.Krivi su ovi chopperi sto sam ih pustio ispred sebe, pa pice ko blesavi, i jeda ih stizem.

Sreca 6-ak to odradjuje brzo tako da nema posljedica.

Action na 0:49





Dok si rekao fjsdkgjkdshsajhgjsnjan, evo nas kraj table di pise Stelvio.

Bajkerski uredno parkiram nasred ceste, u prvoj brzini.



Sile zla parkiraju sa suprotne strane, antibajkerski i nekulturno, a da o nezakonju i ne govorimo



Jedna grupna, da proslavimo i njihovo uclanjenje u milehigh club - jer Sant Catarina i njene kcerke su na 1783 mnm, ha, niste to znali, a ? Nisam ni ja do prije minut, rekao mi gugl.



Ovdje Drifter objasnjava kako HD ubrzava, Sasa se trudi procitati mala slova, a ja se pravim da sudjelujem. A u stvari sam ponosam kako sam natrkeljio jos jednu naljepnicu izmedju comune i di.

Sta di? pa tu di?





Jebale ih male table- evo me nu, u SLO rukavicama, i bicikla jakni



Jos par stotina metara, i evo nas na pravom mjestu. bicikli, motori, auti, gokart, suveniri i lijepe zene sa svih strana svijeta.

Pa ajmo pocet s njima, dok u restoranu pijemo pivu od 5e.

Nas nije bas briga za cijenu, ali znam da nekima to znaci, pa eto.

Warning- achtung-upozorenje-molim muskarce i zene slabijih srca i teskog morala da preskoce sljedecih par slika, jer su ipak 18+.
Slika ona pa slikam i ja - Miss You hva ti ong







S lijeva na desno: Frau Gerta, Fraulein Brkata, i Frau Chon



Frau Marta



Teta Ana, upravo s pijace



Miss Johns- a di se ono stisne za slikat



Signora Otto, kraljica prijevoja



Ajde pocnite opte disat.

Ovo je definitivno najbolje vozilo za uspon



A ni ova nisu losa



Pa malo kako to izgleda

















Bobi

Nakon pive i odgovaranja Driftera da ipak ne pojede kobasicu (ne sjecam se na kraju da li je ili ne),

kupujem naljepnicu koja je 2 eura, a na Grossu je dobijes besplatno za 25.5 eura, i znacku, koja je ista kao i na Grossu, samo tu pise Stelvio.

To sad sve znam pa se pravim pametan, a u tom trenutku nisam znao, jer je tek krenuo put prema Grossu.

Do kojega smo dosli pomnim planiranjem: upisi u GPS Gross, i stisni zeleni botun na kojem pise : Idi.

Ha, jeste li zadivljeni?

Prvo se spustamo sa Stelvia, i to je sad cesta koju pravi bajkeri zovu " prava cesta za Stelvio".

Je vam kiki, nama je draza ova od smjera Gavia, Gavie, Gavio ili tako nekako.

Tu smo se hrabro spustili



I hebali mater svim vozacima buseva koji dolecu prebrzo i lome presiroko. Ali su nam umorna i crvena lica biciklista vracala osmijeh na lice.



Ko mi gleda u guzicu duze od sekunde, taj je peder



Sasa mi se odavno cini kao vrlo nizak covjek, a sad imam i sliku da to dokazem.
Uopce ne znam kako dotakne pedale na Yamahi

.










Nakon spusta je bilo otprilike 2-3 tocenja goriva, 2-3 presvlacenja, isto toliko pisanja, i nakon kratke prepirke sa Tetom GPS, ponovno joj se pokoravamo i prelazimo nepostojecu granicu sa Austrijom.

Ja mislim.

Dio autoputa u Italiji je bio fantastican, kostao oko 3,60, i zbog samo dvije trake izgledao kao motoGP.

Posebno kad operes rumunje na sportasima, s jako visokim antenanma na repu. CB stanice?

Vrijeme i dalje suncano, i toplo.

Odlucujemo se za rucak, i nakon sto pokazujem na neki fensi -smensi wine bar, ekipa iz retrovizora mi odmahuje srednjim prstom, pa produzavam i u 1455 se zaustavljam ispred nekog restorana , sa finom terasom.

Krasna plavusa od 152cm me gleda ljutito i kaze da restoran radi to 15h.

Colgate smjesak broj 6, i duboki muzevni glas mi pomazu da upitam molecivo: da li moramo naruciti do 15h ili pojesti do 15h?

Led se otapa oko njenog srca, i moci nam cizme, i ona kaze da mozemo sjesti i naruciti do 15h, a pojesti do kad hocemo.

Super, 2 pizze, i dva gulasa koje smo vidjeli na susjednom stolu.

Dok se opustaamo, koristimo usluge njihovih sanitarnih prostora, i razmisljamo da li se upustiti u kupovinu, za slucaj da tu noc provedemo sami



Hrana je za 5, konobarica (crnka) isto, i kad je upitam zasto ima zavoj na nozi, malo se posrami, ali moj kolega Sasa uskace i kaze: on je doktor upravo za to, slobodno mu reci.

Tako ja strpljivo slusam, slazem se dijagnozom mog kolege koji ju je pregledao prije par dana, i dajem par savjeta koje sam naucio od lipotice, tipa topli oblozi, hladni oblozi, mirovanje, i proci ce sve to samo od sebe za par tjedana.

Ona je vidno impresionirana mojim znanjem, naravno.

MILF cistacica , tj. zalivacica cvijeca me pita da li zelim da poprska motore, ja odgovaram da bolje da poprska mene, uvijek sam hito imati scenu kao u reklami za Pipi

https://www.youtube.com/watch?v=oZzwRi7jXsg

Tu cekamo hranu


Tu smo vec pola pojeli


U tom casu dolaze i Rumunji, koji su hladno odhebani od stane one divne plavuse ledenog srca, i iako pokazuju na nas , kao, zasto mi mozemo a oni ne, ona im odgovara; oni su vozili brze od vas pa su stigli na vrijeme.

HD i Yamaha srca se sire od radosti na ovu recenicu, i zavrsavamo objed u miru, i pozdravljamo sa curama:

Bobi

Put se nastavlja u zakonskim okvirima brzine, jer su neki vec dobili cestitke od A policije s prijasnjih putovanja (kriminalci jedni), pa ne zele reprizu.

Ovaj dio A je divan za voznju, duge krivine, vecinom ravno, i osim par presvlacenja svakih sat vremena, sve je za 5.

Vozimo kroz Linz (ja mislim), a mozda i Lienz,  i semafori nas dave , ali onda napokon skrecemo na cestu prema Grossu, i uzivamo u usponu i okukama, jer je cesta fantasticna za voznju.

I choperasi ovdje daju oduska svojim umornim masinama, dok ja lezerno sve to pratim,tj. vodim uz pomoc tempomata.





Kako se priblizavamo Grossu, vidimo da vrijeme ispred nas mirise na kisu, i ja stajem sa strane da se dogovorimo.

Kad pitam sto cemo, kaze ekipa, pa vidis da si stao ispred apartmana, 35e spavanje i dorucak.

Ulazim unutra, impozantno visok i zgodan, da pitam ima li mjesta. Jer naravno svi drugi putopisi kazu da moras rezervirat bar 2 godine unaprijed, ili ces spavat na livadi s mrmotima i Milka kurv...kravama.

Gazdarica je iz Kirgistana, muz Englez, sin zivi u Vankuveru, a tu je i susjeda iz kolumbije, koja je donijela kolace.

Ja naravno to moram odmah probat (kolace, ne susjedu), i sve je dogovoreno (spavanje i dorucak, ne susjeda).

Svako svoju sobu. Robi i Sasa imaju zajednicko kupatilo, ali kao sto rekoh na pocetku, ja nemam predrasuda.

Chopperi parkiraju u garazu jer su od metala, a ja plasticar ispred ulaza jer sam balkanac. kisa je pocela taman kad smo parkirali.

Tu sam stao


Pogled na lijevo


Pogled na desno


pogled na parking


pogled na dugu


pogled s balkona


Tu se popilo par pivica, kavica i rakija, i dojmovi se pretresli, jer smo svi sretni gdje smo i kako smo do tu dosli.


Nakon sto je odavno pao mrak, idemo u sobe, i ja provodim sljedecih 6 minuta loveci ogromnoooog pauka, koji je nestao kad sam ga opalio izlizanom paucom, sto je stvorilo jos veci problem.

Jer svi znamo, strasno je kad vidis pauka, a jos strasnije kad ga vise ne vidis.

Utom mi u sobu ulazi i muhetina koja zunzara okolo sljedecih 15 m, dok i ona nije upoznala papucu.

Lijezem, i spavam s jednim okom otvorenim zbog nevidljivog, ali vjerojatno ljutog pauka. Kojeg unjutro nalazim spljostenog ispod kreveta. Znaci, moje mortal combat vjestine su ipak jos prisutne.

Jutro se budi suncano, gazdarica sretna jer joj nismo razbucali hotelcic, sprema fantastican dorucak, nakon kojeg ja cekam spakovan na motoru.

Jer choperasi se presvlace u garazi.

I krecemo prema Grossu.

Uspon je za 5 , Heiligenblut mjesto izgleda fantasticno, ali Gross, to je zasto smo tu.

Placamo naljepnicu iz prethodnog posta 25.5 eura, i nadamo se da cesta nece biti losa, kad ono, cesta kao iz snova, nema skoro nikoga, mos vozit koliko hoces. Udriii miki

Bobi

Heiligen blut



Dolazak na Gross rampu


Voznja po Grossu


Vodopad


Tu stajemo na prvo slikanje, ponosni kao Vinnie pooh (ili mozda magarac, jedan od ta dva).













Dok se ostali presvlace, Robi i ja zamisljeno gadjamo mrmote kamenjem.

Vrijeme je za dalje, pa tako smo blizu. I napokon, evo nas

Na prakingu se iz nekog razloga chopperi distanciraju od mene


Ali ja sam navikao na samocu, a ovako se i bolje vidi kakvu zvijer vozim


Setamo, divimo se ledenjaku, planinama, muzejima (slike ipak necu stavit od muzeja,da ne davim, ali svakako vrijedi obici) Dobro, mozda samo jednu


ili dvije


Divimo se i lokalnim ljepoticama


A onda kupovina suvenira, gdje otkrivamo da ima i pive i cokolade i jegera...


Neki bas i nisu za kulturni shopping


Evo jos malo slikica








I naravno, legendarna fotka svjetskog putnika i vjestog navigatora


pive i jegeri popijeni,vrijeme je za dalje, idemo prema Eiseen necemu, i kako se penjemo prema gore, shvacam da novonastali ledeni vjetar bas i nece otpuhati oblake koje vidimo.

Porlazimo kroz Hochter tunel, temperatura je pingvinski ugodnih 6C, i na izlazu iz tunela, oko 1km dalje, stajem da pitam ekipu kako su.

Robi gleda u Sasu i prica sa mnom, govoreci mi da vec 10m ne vidi nista od magle i kise. Tako ne vidi ni mene jer gleda u Sasu.

Ja isto tako ne vidim dalje od jene bijele crte na cesti, i ne uzivam kad se nadjem odjednom iza bicikliste, ili ispred kamiona.

Odlucujemo da je ipak vrijeme za povratak. Slikanje iza tunela, suveniri, razmjena brojeva s ceskim natjecateljicama za Miss Gross, i idemo nizbrdo, u toplije krajeve.

Poslije mi je prijatelj rekao da je tada vec padao snijeg na Eissenu ili tako nekako.

Slike







Bobi

Jos malo videa sa Hochtera







Izlazimo s Grossa i nastavljamo po A do SLO, a onda i do HR, tj. RI.

Odluka je da ne damo bezobraznim austrijancima eure za vinjetu, a isto tako ni jos bezobraznijim slovencima, jer sta oni misle, da mogu imati i do 50 puta jeftiniji prijevoz auto cestama, nego mi u HR, koji uredno placamo cestarinu...

Sto znaci da stajemo u Louisu, majci svih moto trgovina, naravno, ako teta GPS pronadje Villach.

Teta GS se samo smjeska, i kaze da je vrijeme za presvlacenje i kavu.

Dok neki perverznjaci slikaju lijepu belgijanku, ciji decko se pravi da to ne vidi (iz sigurnosnih razloga)



Ostali piju kavu na miru i zajebavaju konobaricu.


Kupujemo u blizini poklone z Robijevu zenu i klinca, jer su nam obecali toplu juhu za veceru, jer cemo mi kao stici do 1930.

Teta GPS nas kulturno obavjestava da je to moguce, ako sad krenemo i vise ne stanemo nigdje.

Ali mi znamo bolje, i svadjamo se s njom.

Tako da smo na kraju dosli u 2130.O tom malo kasnije.

Kroz A je super, nalazimo Loius, i kupujem svasta nesto, ja sebi donji dio kisnjaka za 19,99e , jer je moj kratak kad sjedim.

A na motoru uvijek sjedim.

Rucamo u blizini Louisa, gdje prtljamo sa nikakvim njemackim, dok nas konobarica ne prekida s pitanjem: sto cete, bolan,jesti?

Svi problemi rijeseni, trpamo 4 burgera s krumpirima, i idemo dalje, prema SLO.



Smjeskamo se policajcima usput, jer ja vodim a vozim na tempomatu, tocno prema znakovima.

Pocinje uspon na neki prijevoj izmedju A i SLO, i to je najludji koji smo dosad presli.

Nemam pjma kako se zove, tu je nekad bila granica.

Serpentina na serpentinu, kratko izmedju, ne mozes brze od 40kmh, ludilo.

Vec smo pomalo i nervozni kad gle Kranj. Super.

Ulazimo u Kranj, za 5 min izlazimo iz Kranja, za jos 2 ulazimo u Kranj.

Koja je ovo p..a materna?

Ja branim tetu GPS, koja mi zahvaljuje vodeci nas kroz centar Ljubljane, sa svih 27 semafora.

I svi crveni.

A kraj radnog vremena i svi idu doma.

Napokon se iskobeljasmo iz grada, ali nam je tesko se drzati u grupi, jer jedan stalno kasni, i ne zeli preticati kad i ostali, i to stvara problem.
A kolone ogromne.
Odlucujemo se da cemo nas dva brze, a njih dva sporije, i naci cemo se u nekom malom granicnom prelazu koji vodi na Delnice.

Nas dva ga prasimo jaaako puno preko ogranicenja, i nakon sat vremena najbolje voznje ikad, prelazimo granicu.

Dolaze i druga dva i Robi, kao lokalac, preuzima vodstvo.

Ja nikad nisam brzeg HD-a vidio.

Jedva ga pratim do Delnica, gdje se prikljucujemo na AC.

On i dalje pici, oko 150, iako sam ja morao 120 po Italiji, i gubimo Driftera u retrovizoru.

Mrak je, zima je, cekamo ga nas 3 ispred izlaza sa AC, a on nakon 5 minuta prolazi i mase???

WTF?

Sasa se baca u potjeru za njim, a Robi i ja u njega doma.

2130 je. Juha se ohladila, ali zena podgrijava, dolaze i Robi i Sasa, klinac se veseli HD modelu na poklon, i svi se opustamo, iako pomalo i tuzni sto je ovo skoro kraj.

Sasa produzava za Pulu nakon vecere, a ja i Drifter spavamo kod Robija. Sve do 0430, kad se ja dizem, i uz Robijev ispracaj, krecem doma. 2 stajanja na AC, od Rijeke do Ploca, krenuo u 5 , u 10 bio u Plocama. Jedan trajekt do Trpnja, pa drugi do Korcule, i oko 13h sam doma. Naravno, sve odvozeno po ogranicenjima .

suma summarum:
5 dana (meni)

ovoliko km



Orebic



gledam kupace i stenjem u opremi



troskovi: nemam pojma, znam da smo potrosili svih 4x100eura, a spavanje smo placali karticama.

Nadam se da ste uzivali u ovom putovanju s nama. Opleti

zubakis

Bobi, svaka cast. Odlican stil pisanja. Procita sve u dahu. Hvala sta si mi skratija radnu nedilju.  :thumbup:

SirOliver

Bravo Bobi, najzanimljiviji putopis dosad [emoji106][emoji106]

sent from my Commodore 64 using Tapatalk

" ...da bi bio star i mudar, prvo moraš biti mlad i glup..."

fatboy


agolac

Super Bobi. Imali ste vi i sreće s tim GPSođ. Moglo je biti i puno gore :buahaha:. Btw, kako ide šestak? Ne kvari se?
"Never argue with stupid people, they will drag you down to their level and then beat you with experience"
― Mark Twain

Martin

 :thumbup: :thumbup: :thumbup: :thumbup: :thumbup: :thumbup:

čitam i umirem od smijeha, ovi moji me nešto čudno gledaju  :buahaha: :buahaha:
**Baaahahahahahaaaaagfadsahahaha....**
Volim te mama, ali ne više od MALOG stroma!! ZORRO je u pravu!!
Sisak - 095/1530 150 ....u svako doba dana i noći :)

Mrki

Ovo je odlično.. najjača rečenica "ja u rain modu a oni u survirval modu" :D :D

[emoji106] [emoji106]

Osy


Osy

Citat: agolac  u Listopad 22, 2017, 14:33:29
Super Bobi. Imali ste vi i sreće s tim GPSođ. Moglo je biti i puno gore :buahaha:. Btw, kako ide šestak? Ne kvari se?
Nekako si previše opterećen s tim Bmw-ima, da li se kvare, ovo-ono...a garaža puna drla...de popravi više Suzuklajva  da ljudi mogu doći na fiš ;)