Zute banane nisu papuce

Autor Bobi, Studeni 30, 2021, 07:37:42

« natrag - naprijed »

Bobi

Komentari valjda tu
http://vstrom-klv.eu/index.php?topic=2684.0

Sreo neke dobre ljude u Osijeku prije par dana, ( Africa blizance, neke specijalce s Velebita, kamenograditelje i planinare) pa kazu sto ne pises putopise vise, pa reko da i ja otvorim temu, zagrijem publiku pa nastavim tamo kad padnu treci snjegovi... Ili kad Grasina cura postane punoljetna... BTW, U osijeku smo rijesili jos jednu dilemu, tko je visi. Ja.

Dakle krecemo po zahtjevu postovane publike. Kome se ne bude svidjao stil pisanja, neka ide na temu : Zasto sam ovako jadan i nitko me ne voli, post #0.
A di ces boljeg zagrijavanja nego na Celzijus



U skladu s imenom motopisa, prilazem dokaz broj 1



Nebitni podatak: Nevjerni Toma je biblijska priča iz Novog zavjeta i naziv za skeptika koji odbija vjerovati bez izravnog osobnog iskustva, što je upućivanje na apostola Tomu, koji je odbio vjerovati da se uskrsli Isus ukazao desetorici ostalih apostola, dok se nije osobno mogao uvjeriti da je Isus uskrsnuo.

Ako ne vjerujete, pitajte Pontija



Story of my life... Dragi putnici, dobrodosli na jos jedan let s nama. Udobno se smjestite...bla...bla...bla  . Smjestim ti ga ja mami ovako na usko.Pardon my french.



Nazalost , ovu firmu jos nismo uspjeli uvalit nekome tko bi znao kako se radi, pa se i dalje patim, trenutno sisao s leta broj 14 u 2021. Sto je super, jer u "normalno" doba to bude 120+ letova godisnje.



I tako dodje jos jedno ljeto, koronasko sunce li mu zarko, ali nema veze, cesta suha, gume proslogodisnje, jer ko je vidio mjenjat gume koje dobro drze, a udaljenost od Splita do Rijeke samo 4miljona 190iljada metara.



Zasto, ali zasto, pita se ushicena citateljica, dok drhtecim rukama doliva caj od mente i lomi Oreo na pola.



Jer je tamo Putniku - odgovaram ja muskim baritonom, s prizvukom Akrapovica.



Krempite, kremsnite, zutekocke s bijelim slagom i koricom, ma kako ih zvali, isto je . I super je.



Ko je bio zna, ko nije neka ide. Slike nema, pa ko jos slika hranu, nisam seljak ko neki.

Mjesto buduce radnje: Grobnik motodrom.

Vrijeme radnje : Lito vilovito 2021



Kako od Splita do Grobnika ima 419 iljada metara ( a ne miljona, sram vas bilo, niko nije vidio), odlucujem da putujem sam, i apsolutnu poslusnost dajem GPS-u, pa di god me ta blentaca odvela. Ne zuri mi se, i nakon sto me smetlari bude istresanjem kontejnera u 0545, dizem se na noge teske. Prtljaga je vec spakirana noc prije, i to u ovom stilu:

Lijevi dzep- novcanik

Desni dzep- kljuc od stana

Mali dzepic - zvaka Orbit mint iz 2019g.

Okolonozna motopederusa - mobitel

Oko snaznog vrata- kljuc od motora

Straznji lijevi dzep - rezervne mudante (gace)

Straznji desni dzep - rezervne carape



Prognoza je rekla nesto, ali nisam shvatio jer nisam slusao. Lipotica se nesto meskolji, prhne mi zracni poljubac, i to je to, vec cekam veliki lift.

Zasto veliki, pita se vec nervozni citatelj, pa valjda ima i mali kad ima i veliki? Ima, ali veliki staje i na neparnim katovima, pa manje moram hodat. Nije lako bit Dalmatinac, moras mislit na sve klopke.

A kad smo vec kod velicine, visine i obujma, evo nu:



Jutarnje zimske temperature idu fino uz prvu kavu s toplim, negdje na cesti prema Kninu. Dok glasno srcem vrucu kavu, zamisljeno zagledan u daleke vrhove Velebita, kraj mene prolaze tek rijetki automobili. Sezone mozda bude , mozda ne, meni pase da nema nikog na cesti. Preko volje ispijam zadnji gutljaj, i uz podrigivanje u stilu Bukowskog, navlacim kacigu na glavurdu. GPS teta umilno kaze da sam na cilju u 1030h. Neces ne, podla spodobo, sad cemo vidit ko je glavni. I tako skrecem u neku vukohebinu, na sto ona pocinje preracunavanje, koje nije prestalo do Grobnika. Negdje 9 sati kasnije. Oko 15h se javljam lipotici, koja pita : pa di si vise, kaze lokator da si u Ogulinu. Mi, inace, kao bogati bajkeri, koristimo zadnje rijeci tehnologija, pa tako i besplatni Whatsup lokator :-) Pa sto vozis tako sporo; inace ti do Rijeke treba 3 sata? Dok se ja sablaznjavam nad samom idejom da bih vozio preko ogranicenja brzine ikad, objasnjavam da sam vidio nebrojene livade, polja, planine, konje, ovce, krave, a mozda i medota do dva. GPS teta me vodila di je htjela, a ja sam samo pratio. Rijetko tako vozim, ali dan je bio bas za to.

Pa vidi lipote







Sto bi ljudi rekli, uzivaj dok mozes



Isto, ali umjetnickije



BTW, ova cuna je jedan od eksponata koji se sluzbeno zove Kost, evo vise info: http://www.likovna-kolonija-mimice.org/wAssets/docs/Via-Artisica/Via-Artisica-KATALOG2.pdf

U Ogulin, kao sto sam rekao, stigoh oko 15h, sto znaci da je Ivanina kuca bajki otvorena. Prekrasna djevojka na recepciji kaze da je ulaznica 25kn. Skrtac u meni prkosno odgovara: a sto ako se zovem Malik Tintilinic? Ona jos prkosnije: dokazite. Ja ultra prkosno otvaram svoj FB profil ( trenutno zatvoren zbog brige za vlastito psihicko zdravlje), i gle, stvarno pise Bobi Malik Tintilinic. E kad je tako, veli ona, ulaznica je gratis. I ja ponosno ulazim medju grupu djece od 4-6 godina, koji uzivaju u bajkama i slikama, i svemu interaktivnom sto ima. Moja tjelesina jedva moze stati u neke interaktivne prostore, ali kako propustiti razgovor s duhom carobne sume striborove?



Nisam se uplasio bas ni malo, casna pionirska

Mater i ja



moja ekipa



I ja , glavom, bradom i stapom



Kuca bajki je super kad imas 4-6g, meni je ipak bilo malo prekasno, i s tugom idem prema izlazu. Dok djevojka pise svoj broj telefona, i svoje mjere 98-64-100 na papiric , ja se upisujem u knjigu posjetilaca, razmisljajuci kako broj 53 godine ipak malo izgleda cudno...



A onda lagano sumskim putevima, dodjoh do pansiona Sara, gdje je soba cista, kupatilo ima pogled na brdo i susjedovu zenu, a gazda uvijek ima spremnu rakijicu za dobrodoslicu. Nadje se tu i nesto austrijanaca i talijana sto se trkaju, ali obicno budu tihi kad sam ja u blizini. Nemam pojma zasto. Mora bit da je do mog sitnog tijela kombiniranog sa nasmijesenom facom.

A zasto sam tu', pita se umorni citatelj, dok gleda pahulje kroz zamagljeni prozor? Pa evo, vrijeme je za skolu. Kod Keca. Koji me zove odavno, a ja nikako da skupim (hrabrosti, vremena, para, volje - dodaj po izboru). 

Parkiram srdacno, kao i uvijek, kraj klupskog kolege. Iako je moj motor plavlji i ljepsi. A bome i brzi. Sto se vidi po naljepnici lijevo.On je ipak limitiran na 236kmh, ja na malo vise.



Kec me gleda,dok  gledam i ja njega,  i odlucuje da idemo odmah na 2. stupanj, i tako ja provodim sljedecih 8 sati vozeci minijaturnu Apriliu u drugoj brzini, osmica na osmicu, sve se misleci koji meni ovo kiki treba, ja sam stari motorista i sve znam.



Naravno da nije to bas bilo tako, negdje nakon treceg nabijanja testisa na rezervoar, i lomljenja cjevanica na mini mini motoru, ipak shvacam da sam ja krele u ovoj prici, i da mi je bolje da zacepim i da slusam ovog fantasticnog instruktora.



Tako ako ste mislili da me sramota voziti motor s pomocnim kotacicima, e nije. Ovo je bilo na pocetku, a onda su ti kotacici bili sve blize i sipke sve krace, a cijelo vrijeme vozis u biti gledajuci unazad, tako da me savjet o pijenju ibuprofena spasio od teske ukocenosti vrata, glave i plavih jaja. Dobro, ajde, oko jajca je pomogla i susjedova zena. Ona iz drugog paragrafa.



Nakon noci provedene u toplom zagrljaju konobarice od preko puta i susjede od isto preko puta, dizem se na noge umorne, i uz turski nescaffe i francuski kroasan kontempliram jucerasnju skolu voznje, i odlucujem to sve isprobati. Danas. Na putu do kuce. Ali ne prije jedne grobnicke kave s toplim i krempite u Putniku. Slusam lokalne lovce kako je svaki od njih ulovio veceg dinosaura od onog drugog, blah blah blah, a svi sretni sto su se malo makli od zena,  i rekoh dosta zahebancije, sjedaj i pici.



Tek sto rekoh Boze, daj mi znak, eto ga nu



Starom cestom do Delnica, pa se digoh na autoput da malo ispusem stroj, pa opet na Sv. Roku izlaz, i cijelo vrijeme, treniraj ono sto si naucio. Tih par stvari koje sam znao a nisam znao su napravile veliku razliku.



Tako da sam sada bolji vozac nego sto sam bio, definitivno. Kec za preporuku.



Cim sam dosao doma, Lipotica pita: a oces li sad vozit brze nego prije? Naravno da da duso. A ocemo li se naginjat vise nego prije? Necemo, duso. Ajd onda moze, daj te krempite vadi da se ne istope.

Nakon sto su krempite nagradjene socnim poljupcima, krece rasprava, u koju sad ukljucujem i vas:



Sto predstavlja krajnja desna traka, ili eto ako bas hocete, sve tri trake na ovom znaku?



I evo opet ta dosadna kisa, ne znaju Dalmatinci zivit bez sunca.



Budi se Lipotica jedno jutro i pita kako se ide do Krka i Raba. Ja pametno odgovaram da se do Raba ide trajektom, a do Krka Paskim mostom. Pazljiva citateljica se sjeca da je meni svaki most Paski, pa tako i Krcki. Koji se vise ne placa jer je besplatan. Jer smo ga svi vec isplatili jedno 17 puta.

Dobro, veli ona, a di je trajekt za Rab?



Ajme, sta ja znam di je trajekt za Rab, jel ti ja licim na Google maps? Ponekad, kaze ona sa vragoljastim smjeskom u kutu usana.



Nakon kratkih konzultacija sa pravim GM, saznajem da trajet ide iz mjesta Stinica. Sto znaci mala stina. A stina znaci kamen. Jer je obala puna istog.



Pakovanje traje kratko, Visa Gold i rezervne carape za mene, banane za nas oboje i eto nas vec na autoputu, slavnoj i u epskim napjevima opjevanoj Dalmatini.



Izlaz Maslenica, i uz inteligentno dodvoravanje speed kamerama (citaj-saltaj nizu), brzo stajemo na vidikovcu uvale Zavratnica, o kojoj pjesnici pisu po bespucima interneta.

A mene bas briga za te neke pjesnike, mene interesira potopljeni brod iz 2. svj. rata. Eno ga doli u sjeni. A banana na suncu.



Tu koru banane iz prve slike sam uredno bavio u kantu, samo da znate.



Nakon divljenja iz visine, odlucujemo da se necemo spustati dolje, jer je neki uhljeb odlucio da se ulaz u uvalu naplacuje 30kn. Jer je dio Parka Prirode Velebit.  Mi smo stvarno kreteni turizma. Sta je sljedece, naplata kupanja u moru?



Ukljucujemo se na magistralu nakon gledanja lijevo-desno-lijevo, i pola sekunde kasnije mi trubi Lamborghini koji je tako brzo doletio iza mene, da ga uopce nisam registrirao. Nestaje u sljedecih pola sekunde i to je bilo to, vise ga ni vido ni cuo. Toliko o tome da loud pipes save lives - kao sto jos starija narodna kaze: ako nisi cuo Lamba, neces ni BMW-a.

A posto znam da nas svih to zanima, evo jedan totalno nebitan podatak o mjerenjima. Najjace je da su u BiH sami prijavljivali mjerenje :-) Hebo zemlju koja Bosne nema, vidis kako su oni to pametno

Slovenija 14,01 cm
Hrvatska 14,77 cm
Bosna i Hercegovina 15,65 cm
Srbija 14,87 cm

Put do Krka nije nesto napet, cesta je puna u oba smjera, tako da pretjecanje svodim na razumnu mjeru, dakle 2 auta u minuti, ili 1 kamper po okuci. Lipotici je toliko toplo da je bas briga za moje hooligancenje, za sve ostalo tu je Visa kartica.

Paski most do Krka je interesantan, ali ga prelecem u niskom letu, pa nema slike.

Ja sam na Krku bio samo jednom, 1983, kad sam maturantici iz Opatije slagao da studiram arhitekturu, a ustvari bio u 2. srednje, te joj dosao sljedece ljeto u posjetu na Krk , gdje je radila sezonu u kampu, i istu vecer joj dao nogu. Kreten. Ali da nisam, ko zna bih li ikad upoznao Lipoticu...

Kao i uvijek, radimo istu gresku i dozvoljavamo mi da bukiram smjestaj, tako da zavrsavamo negdje posred Krka, uz cestu, Road house, samo da jos Patrick Swayze bude na vratima i to je to. BB Tonivale. Samo nas par zalutalih ptica, ali kako sam ja zalutao i do tamo, prosli smo pored super konobe Ivincic, i nakon sto smo definirali da je smjestaj ipak cist , uredan i fin, iako usred lijepe PM, idemo tamo, gdje nabacujem par kila proteina na ovo predivno tijelo. Usluga brza, efikasna, mjesto puno, a imaju i pizzu od metra.

Istrazujemo otok, i kako smo i planinmari, naravno da cemo na Put Mjeseca. Ili fancu Mondplateau. Koji se nalazi iznad Baske. A Baska nam se cini bas bezveze, red plaze, red restorana koji su svi isti sa istom ponudom, i dok me mlade njemice usta msanih od przenih liganja ceznutljivo gledaju, ja razgrcem vasar od plasticnih igracaka za plazu da bi Lipotica mogla proci. GPS me naravno tjera da se parkiram na pocetku planinarske staze, koju onako sumnjicavo promatramo, jer je opis obecao ugodnu setnju kroz borovu sumicu, a ja gledam u kozju hebenu stazu koja ide ravno uzbrdo, pod kutem od 87,3 stupnja. Al nista, krenimo. Matere ti mile, srce mi je stalo 7 puta, tlak mi je bio 250/2 na tom usponu. Prava kozja staza, sve sa kozama sa strane koje nas promatraju i misle koje smo mi budale. Sve u moto opremi na pocetku, a teskom toplesu na kraju.

I evo napokon i kraja, tj. platoa Mjeseca, pogled onako, ali jos jedna bitna staza osvojena, i dok se slikamo, vidim na znaku da je lijevo od nas staza kroz borovu sumicu. Mater vama i znakovima i GPS-u. Ajd, barem je spust bio lagana setnjica, dok mi je u glavi odzvanjao Lipoticin reski smijeh cijelim putem prema dolje.



Pogled na Basku



Pogled na tablu



Tako, ako se odlucite da cete ici, ne parkirajte dok ne dodjete do Crkve, i iza nje je taj fini sumski putic.



Jutarnji dorucak ( a nece bit vecernji valjda, kaze razbaruseni citatelj) u BB-u nadmasuje sva moja ocekivanja, tu je stvarno bilo svega, i popravilo sliku lokacije usred niceg. Evo Slike, jer znam da ne vjerujete



Sjedamo na motor oblozen prasinom, i krecemo na Rab. Ni tamo dosad nismo bili. Opet isti Paski most, opet ista magistrala, ali sad malo brze, jer kao znamo di idemo, i ravno na trajekt za Rab. Drcno parkiram opet na pole position, dok me siromasni njemacki bajkeri gledaju kao seljaka. Kako nemam ego, ne reagiram. Nase otocke iskaznice ovdje ne vrijede i placamo punu cijenu karte. Voznja je kratka, i eto nas na Rabu, koji cijeli obilazimo u sljedecih par sati, trazeci neke cudne lokacije koje kao treba vidjeti. Ne treba.



Dolazimo do Rajske plaze, koja lici na Bacvice u Splitu, samo veca, a mi bas nismo ljudi od pijeska, vise od kamena. Gledam ja stand na kojem pise ture za Goli otok, gleda stand mene, jer na njemu nema nikoga. Ali ima broj mobitela. Zovi prijatelja, kaze Tarik Filipovic u Milijunasu. Zovem ja, kaze covjek da su isplovili prije 10 min i da je sljedeca opcija za 4 sata. A ja mogu plivat do Golog, koliko je blizu. Vjerojatno bi me NATO izvadio iz mora negdje oko Otranta, skupa sa jos 65 migranata par dana kasnije, ali ko je Goli da meni kaze da ne mogu plivat do njega.

Nista, odma iznad je kafic, ajmo na jednu s toplin. Jos jedan mladi par sjedi, i oni cekaju prijevoz, a moja bogata norveska dusa nema strpljenja, pa reko gazdarici ima li kakav privatni transfer, Kaze ima, covjek s kojim ste pricali je moj muz, ovaj decko tu je moj sin, i moze vas gumenjakom prebaciti preko svo 4ero. I tako, za 100 kn povratne cijene, odveze on nas u zatvor.



A Goli je, kako da kazem, a da ne uvrijedim nikog, ma bas me briga, Goli je Goli hurac. Prljavo, zapusteno, ruzno i bezveze. Sve nesto kao slikas, a ustvari to bi isto mogao slikat u bilo kojoj shebanoj tvornici. Nigdje table da ti kaze u sta gledas, i tko je tu spavao, i radio, i sto vec, samo moz izrezat noge na staklu i zeljeznim otpacima.  Jedina uredjena prostorija je mala, sluzi kao kino, i posebno se naplacuje ulaz. Neka, fala, isao ja u skolu, i znam sve o proslosti, ali da ste mogli malo to drugacije koncipirati , mogli ste.

Ajd evo malo slika kad ne vjerujete









A kakav ces bit nego Gol na Golom (otoku, je'l). Unaprijed se izvinjavam straight dijelu publike, zahtjevi obozavateljica jednostavno me tjeraju da stavim ovakve slike.



Jedemo u konobi na Rivi, ajd bar je hrana i vino bilo OK, ali nemam zelje za vratiti se ovdje ikad vise. Valjda kao ni oni sto su tu sluzili kaznu.



Vrati se momak po nas, vrati nas na Rab, i ravno mi na Rajsku plazu, da kazemo da smo se kupali u raju bar jednom



Imena luda nalaze se svuda, a i romantican sam, na opce Lipoticino zgrazanje



Trazimo spavanje, sto znaci da je nemam pristup mobitelu, jer uvijek zakenjam sa smjestajem, tako da lipotica nalazi fantastican smjestaj u srcu Raba, za nikakve pare, i dok sam usaltao u trecu, evo nas vec tamo. Parkiramo zeni uredno u dvoriste, masline taman lipo procvjetale, famozno. rekli bi ameri osom.



Rab kao mjesto je predivan, preporucujemo.

Setnja Rabom, jos jedno kupanje, pa pice u beach baru sa sporom uslugom, i onda tasting Rapske torte, meni fantasticnog kolaca. Lipotici je onako.  Intimna vecera uz svijece, i nakon sto smo pokupili dvije polupijane, ali cijepljene Svedjanke, idemo na "spavanje".



Svice lagano, slusam kako nesto lagano kaplje negdje u blizini, mislim ja mamu ti svedsku, pa je li ti dosta vise, otvaram snene okice i gledam kako pljusak pada po opremi koja se kao susi na terasi. Skacem iz kreveta, padam preko svih tih zenskih tijela, i nosom se zabijam u vlastite cizme. Kupi sve na brzinu, i zakljucimo da nam je dosta Raba, torti, svedskih izraza ljubavi, i peglamo van. Motor pun prekrasnih cvjetova masline koje je kisa otukla sa stabla, tako da i njoj spominjem mamu, i brzo do trajekta, na koji stizemo u zadnji tren, i u cas smo na Jadranki.



Kava u kisnom Karlobagu, uz 3 austrijanke na cemu drugom nego KTMovima, sve skupa imaju 300 tetovaza vise nego Lipotica i ja skupa, sto i nije neki problem jer mi nemamo nijednu.



Kisa staje, cesta odmah iza Karlobaga suha, i veli lipotica de da ja vidim sta si ti to ucio na Grobniku. Nedugo zatim, stajem u Starigradu na kavu, ona se proteze i pita : Jel smo to vec stigli? Jesi ti spavala dosad? Da. Preko Karlobaga i Marije Magdalene? Aha. I nije ti smetalo naginjanje ni brza voznja? Ne, nisam nista ni osjetila. Hvala bavarskim inzenjerima i hrvatskim racerima, hvala. Do Splita zatvorenih ociju autoputem, naravno. Brzo i efikasno.

ajd pa javite da li da pisem dalje, ubi me ova Turska od dosade.







Bobi

Polako se budim iz bunila sna, i snova u kojima is ispreplicu svedjanke, mozzarela i astronauti, i gledam u Lipoticine okice pune ljubavi. Strah se polako pocinje uvlaciti u sve pore mog bica, dok ona trepce i cvrkuce nesto o dostavnim sluzbama, velikim cijenama dostave i borovnicama. reko, ova je ludja budna od mene uspavanog. Nakon trece kave s toplin, shvacam da bi htjela ici u Cakovec. Di je sad to, matere ti, dok palim svoj Samsung S1 i Google mapsam taj Cakovec. Cuo sam ja za njega, cak imao i neku curu u koju sam se zaljubio na ORA Loznica 1983g, nesretno, jer me odjebala radi starijeg udarnika. A ja imao samo pohvalu.  Glupaca, sad je mogla imat BMWa parkiranog ispred svoje garsonjere u Cakovcu. Zene.



Kaze Lipotica da je cijena dostave borovnica cijelih 35 kn, i da je mozda bolje napravit djir do tamo. Kako sam ja profesor emeritus iz matematike, objasnjavam joj cijenu goriva multipliciranu sa cijenom autoputa, umonozenu sa cijenom hotela, i svih obroka sto idu uz to, dodajuci na kraju i amortizaciju potrosnih dijelova motora. Ona se samo smjeska i ceka da kofein dodje di treba.



Ajd pakuj nas, idemo.



A koliko ima voznje do tamo, pita ona slatko, preslatko? Ako krenemo sad, oko 3 ipo sata. Ako krenemo sutra, isto 3 ipo sata. A je li da neces brzo, zvijeri moja, guguce ona? Naravno da ne, muski cvrsto lazem ja. A ima tamo jos interesantnih stvari, znas? Ne znam sto ima tamo, ali znam da ces mi reci u sljedecih par minuta, duso.



Vodim te u centar svijeta, nakon sto vidimo najsjeverniju tocku Hrvatske, i napijemo se vina na Madjerkinom bregu, milo ona tepa, dok sa samo konvertiram Madjerkin u madjaricu, madjaricu u kolac, kolac u nesto oblo i toplo, i...



Eto nas u 0930 na Dalmatini, GPS rute ignorirane, oslanjamo se na moje snalazenje u prostoru, sto znaci da cemo vjerojatno zavrsiti negdje u Rumuniji.



Medjutim, kako je zivot pun iznenadjenja, tabla na kojoj pise Cakovec se ukazala u 13h. Nisam brzo vozio, uopce.



Smjestaj u hotelu u centru, hotel je ok, ali super bar na vrhu ne radi iz nekog razloga, koji mi recepcionerka ne uspijeva objasniti na nijednom od dva jezika koje govorim. Barem je soba ok, pa se raspakiravamo i gledamo sto smo ponijeli na put:



Ja:

duge zimske gace, ako nas zamete u toj rumunjskoj di mozda zavrsimo

Lidl bomboni u metalnoj kutijici

paket papirnatih maramica iz 2019

S1

punjac za S21

podsjetnik da ocito putujem kao Jack Reacher, iako on nosi jos i cetkicu za zube, a ja ne. Papak.

Ona:

2 ljetne haljinice

ljetne sandale

ljetne patike

jeans

donje rublje

kozmetika

prazne kese

2 kutije za borovnice

Setnja gradom nam otkriva lijepe parkove, bezveze korzo, i jos bezveznije kafice, u kojima tesko shacaju zahtjev za lokalnim pivom. Pa se odlucujem za intergalakticko.







Ima neki dvorac, bit ce da je od Zrinskih ili Frankopana, jer ti su gradili dvorce di su stigli, kao sto i ja gradim svoja umjetnick djela od kamencica di god stignem.



Evo i njih







A evo i mojih djela, jer se ljeto vratilo i ja gradim. Krece davez sa slikama kamenja. Ali zasto, pita se umorni citatelj? Zato sto je moj motopis, eto zasto. Suti i trpi.
























Bobi

Ajde, prosetali po sata, vidili Cakovec dvaput, ajmo i po te borovnice. Nadjemo adresu, naravno, ljudi nema jer su isto motoristi i otisli u djir, toliko o bajkerskoj solidarnosti. Uzmemo borovnice od dezurnog tate, drmnemo 2 rakijice, i natrag u hotel. Jer hotel ima frizider, a borovnice kao ni ja, ne vole kad je puno vruce. 



A di sad? U Madjarice naravno. A do nje put vodi preko prvog naftnog izvora na svijetu. Ja kao profesionalni naftas, to ne mogu promasiti, i nakon 3 pogresna skretanja (GPS je kriva , a ne ja), na maloj livadici izmedju kuca nalazimo i nalaziste nafte. Naravno da je sve super uredno i divno, kao i sve ostalo kod nas. Dok lipotica pazi da ne upadne u bunar s naftom, ja skakucem okolo i slikam sva 3 izlozbena eksponata. 












Bobi

Di je vise ta Madjarica, meni se prije..lo? Jos malo vice ona, dok sa staznjeg sjedala korigira glupacu od GPS-a, koja me uporno vodi u rumuniju preko madjarske. Sve dok me pristojni granicni policajac nije uputio da se okrenem natrag. I prommrmljao nesto o izgubljenim bajkerima. 



Dok se okrecem, lipotica slika najfantasticniju famoznu sliku ovog putopisa na kojoj nije ona sama ( jer one na kojima je ona ce uvijek biti famoznije)







Eto sad znate kako bi trebali izgledati kad odrastete



Nakon jos nesto kilometara i nesto makadama koji je ona htjela prohodati, ali ipak nije, potpuno pouzdana u moje off-road sposobnosti, eto i madjerke vise.











Sreca na mom straznjem dijelu je ocita, zar ne







Sjedis u hladu, pijes vino na boce, nakon sto si dao kauciju za case - neprocjenjivo. Odnosno, vrlo procjenjivo, rece moja Visa kartica. Ne bas jeftino za ono sto pruza, ali Dalmosi smo, sve sto je zeleno, nama je Mars. 



Lagano nacvrckani, gledamo di dalje, i naravno, izbor pada na tu najsjeverniju (turisticku) tocku HR. 



Jos malo glavinjanja po makadamu, i eto nas u jos jednom zaseoku gdje se ponosno slikamo. Tu nitko nije bio prije nas, sigurno. 








Grba

098 737 604

Bobi

Nakon zaboravne noci u Cakovcu, gdje je jedini highlight bio ista ona recepcionerka sto se oko 02h usuljala u nasu sobu, nakon prosjecnog dorucka ispunjenog ruskim jezikom, kojim je pricala obitelj s malom djecom, babom i djedom, stol do nas, krecemo dalje. 



Oh, nastavlja se, uzbudjeno klice tek propupala citateljica, gdje li sada idu, pitam se ?



U centar svijeta. Nismo mi neki tamo, mi smo svjetski avanturisti, nomadi i opcepoznati putnici. 



Nisam bas the Rock, Dwayne Rock, ali sam blizu. Samo 40 kg manje, i oko 200 miliona USD krace. Ali znam di je centar svijeta. Jer imam svoj vjerni S1. A on ima Gmaps. I eto, dok si rekao Ludbreg, eto nas u Ludbregu. Stani dva puit, pitaj seljak triput, i eto nas u centru svijeta. 







A evo i onih 49 iz prethodnih motopisa







Nakon Ludbrega, i kave s toplin, vracamo se na autoput, i 3 ipo sata kasnije smo u Splitu (sporije prema jugu, jer smo stali na BP Dobra na kavu s toplin). 



Bonus slika a nije madjarica







I zapamtite ovu vaznu poruku




Bobi

I to bi bilo to, kratko ljeto bilo :-)


Ipak smo presli nekih 12 iljada kilometara, potrosili milion litara benzina, i proizveli CO2 kao Krsko nuklearka.



Par bonus slika:



Problemi visokih ljudi u Biogradu na moru







Lipi Biograd (opet na moru)







Usce rijeke Neretve







I vasi Lipotica i Zvir





A evo i njega



Veliki pozdrav svima



p.s. ima sli smisla pisati o nasem putovanju po Islandu 2021, iako je bilo vozeno autom? Da, onaj pravi island, s vulkanima, igrama prijestolja i slicno. Da se znam pripremat ili ne.

Black Betty

Prepostavka je majka zajeba

Bagy

Predobro, kao i uvijek!  :bravo:

Može i Island, čak dapače!  :thumbup:
mob: 095/573-6874

zubakis

Citat: Bobi  u Studeni 30, 2021, 07:37:42

....Sreo neke dobre ljude u Osijeku prije par dana, ( Africa blizance, neke specijalce s Velebita, kamenograditelje i planinare) pa kazu sto ne pises putopise vise, pa reko da i ja otvorim temu, zagrijem publiku pa nastavim tamo kad padnu treci snjegovi... Ili kad Grasina cura postane punoljetna... BTW, U osijeku smo rijesili jos jednu dilemu, tko je visi. Ja.

Nije bilo pošteno. Bija san u svojim niskim čizmama... :-P

Motopis kao i uvik  :bravo:

Bobi

@zubakis - hehe, kasno ti je sad.

Admin, mozda i ne treba onma tema za komentare, neka ljudi pisu tu, motopis je gotov.

Osy

S obzirom koliko pišeš, a trebao bi više,  neka ostanu obje teme. Kao i uvijek, vrhunski i šaljivo napisano. Idući put kad budeš u Osijeku, molim te javi malo ranije da se vidimo ;)
Pozdravi S

Suki

...a baš bi tebe htio gledat...moš mislit ljepote :bzvz:
:moto2:

098 9232180

keko

.. jbg. Zorro je bil u pravu 😎

Osy

Citat: Suki  u Prosinac 01, 2021, 08:36:01
...a baš bi tebe htio gledat...moš mislit ljepote :bzvz:
Kad nisam ja mogao, onda je tebe tražio :) :smijeh: