Dravom do Julijskih Alpa

Autor taxus, Listopad 29, 2019, 00:13:53

« natrag - naprijed »

taxus

Premda je prošlo 2 tjedna od predmetnog vikend-izleta, ipak stavljam par fotografija i informacija.
Dobra prognoza vremena ponudila je mogućnost da se uputim na zapad i napravim dvodnevnu kružnu turu kroz Sloveniju, Austriju, Italiju i natrag. Doduše, Italiju sam samo mrvicu zahvatio od Tarvisia do Predela...ali ipak se piše :).
Dakle, polazak u subotnje jutro preko Varaždina i Ptuja za Maribor gdje je prva pauza i susret uz kavu s najstarijom kćeri.



Nastavak dolinom Drave prema Dravogradu uz nekoliko hidrocentrala koje smo onomad iz zemljopisa morali nabrajati za ocjenu.



Cesta je dobra, šuma zelena, prometa malo... uvjeti idealni. Drava je ovdje u formi akumulacijskog jezera okruženog šumovitim strmim padinama te je plovna između ostalog i za skele s ugostiteljskom ponudom i živom glazbom.





U Dravogradu napuštam Dravu i vozim prema mjestu Ravne na Koroškem, a potom prelazim u Austriju i prolazim kroz Bleiburg.



Zanimljivim cestama br. 81, 82 i 85 vozim u smjeru zapada južnim rubom doline Rosental u podnožju Karavanki te izbjegavam autoceste, Klagenfurt i Villach. Cesta je ugodna, s puno dizanja i spuštanja, prolazaka kroz sela, s lijepim vidicima na lijevo prema Karavankama i Kamniškim Alpama, a povremeno i s Visokim Turama na desno u daljini. Promet slab, motora skoro koliko i automobila.









Nakon zone Villacha ulazim u Italiju i u vizure ulaze Julijske Alpe i Mangart :).





Od Tarvisia prema Predilu i obavezno stajanje na Predilskom jezeru. Prvi puta ga obilazim a da otočić na njemu nije više otočić već poluotočić... vode je sve manje kako u vodotocima tako i u jezerima ovog tipa :(.



Još malo uspona do graničnog prijelaza IT/SLO (Predel). Tamo se prvi put toga dana ukažu zajedno Mangart (lijevo) i susjed Jalovec.



Vrijeme brzo prolazi i bliži se sumrak, a još nisam na cilju današnjeg dana, Mangartskom sedlu. I za inat, ispod graničnog prijelaza naletim na zatvorenu cestu... Da sam došao pola minute ranije, prošao bih. Kažu, Ford snima reklamu za novu Kugu i 15 minuta će biti zatvoreno. Ok, nema druge nego pričekati i nadati se da će sunce malo usporiti pad prema zapadu.



I zaista nakon 15 min promet kreće i bez zaustavljanja za fotkanje vozim na sedlo da ulovim još malo sunca i one boje koje se samo u to doba dana mogu doživjeti i zabilježiti. Nakon odvojka za planinarski dom cesta je i dalje službeno zatvorena, odnosno koristi se na vlastitu odgovornost zbog jedne lokacije s odronom koji je donekle očišćen i prolazi se bez problema. Tako je već par godina. Negdje sam pročitao da se to niti neće sanirati, već će potegnuti par stotina metara nove ceste od planinarskog doma do kružnog toka na sedlu. Uglavnom, stigao sam gore na vrijeme da se petnaestak minuta divim i uživam, svaki put iznova kao da sam prvi put tamo. Prvotni plan da prespavam u koči i drugo jutro se popnem na vrh Mangarta slovenskom poti ipak sam ostavio za neki drugi put. Dijelom zbog zatvorene koče, ali ipak većim dijelom zbog prevelikog zalogaja za taj dan - popet se, spustit, i još potegnut do doma 400 km. Recimo da bi za tako nešto 3 dana bila idealna.

Slijedi nekoliko fotki sa sedla kojima nije potreban komentar.























Spuštanje sa sedla prema Bovcu s prvim mrakom. Stajanje na Mangartskoj cesti na farmi ovaca...kolut odličnog sira završio u top caseu. Btw, na rezervi sam bio još od graničnog prijelaza (ona druga faza blinkanja) i priznajem da mi nije bilo svejedno uz saznanje da se još moram popet cca 700 visinskih metara i spustiti se tridesetak km do Bovca. Ali ne bi imalo smisla radi tankanja propustiti zalazak na sedlu pa sam "riskirao" i malo nježnije koristio desnu ruku. Uglavnom, stigao sam do Bovca s upaljenim motorom do prve benzinske. Smještaj sam našao brzo jer je u Bovcu prilično živo i u ovo doba godine, za razliku od Loga pod Mangartom gdje se više nema gdje prespavati...zatvorili B&B objekte prije par dana na kraju ljetne sezone.

Smještaj u Gostišču Martinov Hram u centru mjesta. Ugodno, uredno, soba prostrana, motor u dvorištu objekta.







Večera dobra... gobova juha i bovška frika s ovčjim sirom. Nije jeftino, al nisam svaki dan u prilici probati tako nešto. I Union nefiltrirano pivo.
Frika ima više varijanti...probao sam onu s krumpirom kao bazom te pancetom i ovčjim sirom kao dodatkom. Seljačka hrana koja porijeklo navodno vuče iz Italije. Meni je bilo ukusno, kod nas nisam jeo ništa slično. Konobar je čovjek mojih godina iz Vodica...već je, kaže, 40 godina tu. Zanimljivo kako mu je slovenski dobar i ne kuži se da mu nije materinji, a u sekundi se prebaci na pravi dalmatinski.

Sljedeće jutro malo muvanja po mjestu, suveniri i slično, pa pokret dolinom Soče prema Trenti i Vršiću.













Svako malo moram stati i nešto vidjeti... tim tempom trebalo bi mi pola dana do Vršića. Do izvora Soče ovaj put nisam išao jer je makadam ispočetka bio prilično loš. Uz stajanje na vidikovcu slijeva s kojeg se još malo vidi Jalovec, uz jedno mimoilaženje s autobusom na samoj serpentini kada sam morao savladati jaaaki nagli zavoj desno uzbrdo i još k tome izbjeći dva motora koja su se spuštala za busom (savladano uspješno)...na Vršiću zatičem gužvu kao usred srpnja ili kolovoza.





Odmah nastavljam prema Kranjskoj Gori uz obavezno zaustavljanje na onoj desnoj serpentini s proširenjem slijeva odakle se lijepo vidi cijeli niz od Špika do Prisojnika (uz kraljicu Škrlaticu).





Kranjska Gora odnosno jezero koje tvori Velika Pišnica puni su ljudi, stajem samo na par minuta i idem dalje prema Mojstrani. Ulazim u dolinu Vrata i dobrim makadamom do slapa Peričnik.



Do Aljaževog doma na kraju doline treba još nekoliko km i to ostavljam za sljedeći put. Uz izbjegavanje autoceste, kroz Kranj, Domžale, Trojane (bila je tolika gužva za Trojanske krofe - što na parkingu, što pred vratima - da sam odustao od tradicije i nastavio bez njih), Celje, Rogašku Slatinu, SLO/HR u Lupinjaku, Bednju, Ivanec (dio sira se iz top casea prebacio u puničin frižider), i s prvim mrakom sam pred garažom.



Rezime...ceste uglavnom dobre, kilometraža taman za dva dana da se čovjek ne pretrgne, bilo je još toga usput što je vrijedilo vidjeti, ali tako je to u Alpama...kamo god se zapikneš naletiš ili na slap ili na jezero ili na stjenčugu, ili na vidike koji oduzimaju dah, a to nikako da mi dosadi. Bit će još prilike za ponoviti lijepe stvari i vidjeti neke nove.
Kao i prije mjesec dana, motor je svojih 756 km odradio bez greške i ovim putem mu se zahvaljujem.

Pozdrav svima,
Kruno

p.s. Opet je ispalo predugačko, a namjera mi je zaista bila prenijeti samo par fotki i osnovnih informacija.



fatboy


zander

Odlican cak sta vise...Fotke za 5 , one sa oblacima mmm :thumbup:
OPENMINDED PEOPLE WANTED

Ćoso

Ma što previše!!! Bravo Kruno za đir. Odmah mi je dan dobar.

Prošao sam već taj dio puno puta, međutim došlo mi  je da zatražim godišnji, sjednem na motor i gas...[emoji1303][emoji1303][emoji1303]


Živi svoj san, nemoj sanjati svoj život!

zare


Martin

**Baaahahahahahaaaaagfadsahahaha....**
Volim te mama, ali ne više od MALOG stroma!! ZORRO je u pravu!!
Sisak - 095/1530 150 ....u svako doba dana i noći :)

Špoki

Svakim danom, u svakom pogledu, sve više napredujem!

Bagy

Izvrsno kolega! Počitano/pogledano u jednom  :thumbup:dahu!
mob: 095/573-6874

branimir

Cijeli kvart oko Vršića s radiusom 30tak kilometara je vjerojatno najljepši cestovni đir nama dostupan kao vikend destinacija. U našim godinama, bolje od sexa[emoji15][emoji23][emoji1787].
Samo da nešto novo naučim,
"Do izvora Soče ovaj put nisam išao jer je makadam ispočetka bio prilično loš."
Ima li još neki put, jer jedini koji ja znam je godinama asfaltiran?
Inače...
Ljubomoran[emoji275]


Zlac

Fantazija nadohvat ruke  :thumbup:
slike za 10 :bravo:

Suki

:moto2:

098 9232180

glažar


gogs


taxus

Citat: branimir  u Listopad 29, 2019, 08:00:34
Cijeli kvart oko Vršića s radiusom 30tak kilometara je vjerojatno najljepši cestovni đir nama dostupan kao vikend destinacija. U našim godinama, bolje od sexa[emoji15][emoji23][emoji1787].
Samo da nešto novo naučim,
"Do izvora Soče ovaj put nisam išao jer je makadam ispočetka bio prilično loš."
Ima li još neki put, jer jedini koji ja znam je godinama asfaltiran?
Inače...
Ljubomoran[emoji275]

Nema dvije ceste do tamo, asfalt je od početka, ali na jednom dijelu sam naletio na razrovani makadam na uzbrdici (a bilo je nepregledno što je iza toga) pa sam odustao misleći da je tako do kraja. Još mi je zadnji kotač proklizao na vlažnom metalnom žlijebu za odvodnju vode koji ide koso popreko ceste. Pa rekoh...ima dana za megdana.
Na samom izvoru nisam prije bio i koliko vidim za to vrijedi odvojiti i malo više vremena :) Uključujući i hodanje/penjanje.

Osy

Bravo, lijepo... :bravo: Stavit ćemo i to u ruta plan :thumbup: