Andalucia _putevima Belog

Autor zare, Srpanj 31, 2022, 15:13:02

« natrag - naprijed »

gianni

Samo jedna fotka s ovogodisnje turneje....energija, emocija, dozivljaj...Casa Flamenco

keko

..čitam i guštam, idemo dalje Zare  :thumbup:
.. jbg. Zorro je bil u pravu 😎

Ćoso

Citat: keko  u Kolovoz 01, 2022, 08:54:17
..čitam i guštam, idemo dalje Zare  :thumbup:
Nema više...Izaš'o iz izolacije  :buahaha: :buahaha: :buahaha:
I da Zare, slažem se s Gogsom...998!

zare

Citat: Ćoso  u Kolovoz 01, 2022, 12:58:56
Nema više...Izaš'o iz izolacije  :buahaha: :buahaha: :buahaha:
I da Zare, slažem se s Gogsom...998!
Ne sekiraj se  ;)

tibertov


zare

Dan 7 Sevilla – Cadiz – Tarifa – Ronda, 406 km

Jutarnja klasika, danas ponovo navlačimo odijela na nas, a baš nam je pasalo jedan cijeli dan odmora od motora i opreme i svega. Nosimo stvari u garaži kad dolje imamo što vidjeti naš motor dobio društvo i to kakvo: dva KTM-a, Multica V4 i Africa  :-*, ekipa iz Portugala.
Prvi cilj na putu prema najjužnijoj točki Europe nam je bio lučki grad Cadiz, s obzirom da je lučki grad čak je simpatičan. Na ulasku u grad prelazimo preko mosta koji me jako podsjeća na naš pelješki (koji još nisam vidio uživo).
Dolaskom u sam centar kužimo da smo taman naišli na početak procesije i proslave zaštitnika grada i velike feste u vrijeme Tijelova.
Nakon kratkog zadržavanja nastavljamo dalje, prolazimo predjelima na kojima imaju na tisuće vjetro elektrana, stvarno nepregledna količina stupova, isto tako imaju jako puno solarnih polja. Kod njih se zaštitari prirode nisu baš puno trudili zaustaviti svaki pokušaj razvoja svoje države, kod nas bi to u startu srezali.
Malo prije Tarife mjesta gdje se spajaju Atlanski ocean i Mediteransko more slučajno smo na Google karti skužili park prirode Duna De Valdevaqueros.
To je jedna cesta uz ocean na koju je vjetar napuhao toliko pijeska, valjda iz Afrike da je stvorio dine visoke 10 metara, dužinu nismo provjeravali jer nismo išli do kraja njih. Ne znam kako je u Africi, ali djelovalo je stvarno uvjerljivo.
Nama je to bio šlag na tortu, totalno smo se podjetinjili, bilo je tu valjanja, pokušaja spuštanja na guzici niz dinu.... Naravno da sam se zaigrao motorom, ne mogu reći da sam vozio po pijesku jer čim sam sišao s ceste isti tren sam zapeo i ukopao motor, treba to ipak znati i biti pripremljen za vožnju u takvim uvjetima. Da nije bilo dvoje mladih na skuteru koji su išli na obližnju plažu i pomoglo nam izgurati motor ponovo na cestu ja bi još uvijek otkopavao KTM-a iz pijeska. Naravno da sam ispjeskario lanac do sjaja da bude kao novi, upalila se nekakva greška displayu, al ugasila se čim sam počeo normalno voziti. Srećom ponio sam u jednoj bočici ulja za lanac 80W-90 i dobro natopio lanac tako da nije bilo nikakvih posljedica.
S tim slikama smo napravili šou, svi odreda su mislili da smo prešli u Africu.
Tu smo izgorjeli kao rakovi, lice, nos, čelo, al nije nam žao.
Nastavljamo dalje i napokon stižemo u Tarifu, najjužniju točku Europe, u mjesto nismo išli već smo se zadržali na molu gdje je ,,South point", nema se tu što puno vidjeti, ispred vojna utvrda u koju se ne može, s jedne strane mola ocean, velika plaža a na njoj žive duše, i s druge mala plaža na Mediteranu krcata ljudima.
Preko mora puca pogled na Maroko, ja ženu vabim da se zaletimo kao Gianni i ekipa (čak sam i putovnice pripremio) na jedan dan preko, a ona vadi asa iz rukava i kaže ,,zar nisi rekao da se iduće godine planira pravi đir po Maroku s ekipom" i da nema logike potrošiti dan na to i onako nemamo pojma kako ćemo stići obići sve po Belovom planu koji dosta ambiciozan. Od najjužnije točke najzapadnija točka nam je udaljena samo otprilike 300 km i tu me je žena prizemljila i rekla da nemamo vremena sve to obići (spominjao sam ja i Fatimu i Lisabon..).
Nadam se da će iduća godina biti po planu, a onda će  biti i Maroka i Portugala i Pirineja i Andore i vijadukta Millau i spomenika hrvatskim vojnicima u Villefranche; sve se to meni motalo po glavi za ovaj put.
Vozimo dalje Gibraltarska stijena je sve veća i bliža, ja ko ja, idemo se provesti po Gibraltaru, možda popijemo kavicu i kupimo magnet.., moj glas razuma iza mene  :-* kaže: nemoj oni su izašli iz EU i sigurno su gužve na granici, vani prži 40°C, ma reko kakva granica tu jesi normalna. Kad ono pušing malo veći, ušli na usku jednosmjernu cestu koja je sa strane ograđena betonskim blokovima i ide na granicu, naravno gužva kolona valjda 1 km, usko je ne mogu obići aute, samo one koji se maknu u stranu, a uglavnom ne žele, ne mogu se ni okrenuti i nazad jer je jednosmjerna cesta, nema druge nego pomalo. I tako pomalo uđemo mi u Gibraltar, Englez na granici nas gleda kao da smo teroristi, al mislim si ko te jebe, prelazimo preko aerodromske piste, šteta što nije dolazio ni jedan avion, idemo u grad, kad ono nekakav požar u gradu i sve je blokirano, nema ništa od kave i magneta, al eto bili smo u Gibraltaru.
Gledamo kartu do kud bi, gdje spavati, Ronda je iduće mjesto koje bi trebali posjetiti, ali nije nam bio plan danas doći do tamo, već smo i umorni, ubio nas pijesak i sunce. Pa do Ronde ima samo 100 km, što je to za nas, dio autocestom, a zadnjih 40 km je takva cesta da sam rekao ženi da kad ju ostavim u hotelu idem ju još jednom proći solo, ona se samo nasmijala, naravno da nisam  :smijeh:, jedva smo se poslije spustili do grada na klopu i  :beer:.
Ronda je grad izgrađen na litici iznad dubokog ponora, jezivo i za gledati, a kako je tek bilo onima što su ga radili. Za najljepše slike tog grada trebalo bi se prošetati po okolnim brdima, a mi za to nismo imali vremena.
Dok smo se skinuli iz nas je iscurilo toliko pijeska, po krevetu, podu stolici, čistačice su nas sigurno mrzile..
Večeras smo rano otišli u krevet, ni TV nismo palili  :).

zare


zare


zare


zare


zare

Dan 8 Ronda – Setenil de las Bodegas – Alhambra Granada 332 km

Budimo se odmori, spremanje, doručak...bla-bla svako jutro je isto.
Danas prvo obilazimo Setenil de las Bodegas još jedan biser, malo mjesto izgrađeno doslovno u stijenama, uspjeli smo doći u grad dosta rano, prije silnih turista koji se tu sliju tako da smo u miru mogli prošetati uličicama i diviti se ideji i izvedbi gradnje.
Mjesto obilazimo relativno brzo i puni dojmova nastavljamo dalje kroz srce Andaluzije sa prekrasnim bijelim gradićima na brdašcima, priroda je prekrasna, sve skupa nestvarno, opet svako malo stajemo i slikamo, vozimo cestom za El Burgo, pa za El Choro i čudom se čudimo kako je Beli i od kud iskopao ove ceste, mrak, fantazija  :klanjase:.
Danas malo i žurimo, cilj nam je doći do Granade i ako bude sreće obići prekrasne vrtove i strogo čuvanu ( doslovno!) palaču Alhambru – utočište posljednjih muslimanskih vladara Španjolske. Karte nismo kupili on-line jer traže broj putovnice ili osobne, a to nam se nije davalo, malo smo nepovjerljivi. Zovem Giannia i pitam kako su nabavili karte, oni su došli pred palaču i kupili karte, valjda ćemo i mi imati tu sreću, jer karte on-line možeš kupiti tek za dva dana unaprijed. Nemamo puno km za napraviti malo više od 300, ali kad ganjaš nešto da stigneš to te čini nervoznim. Bilo bi super kad bi palaču obišli danas jer bi onda uštedjeli jedan dan i mogli bi vidjeti nešto drugo ,,kad smo već tu"  :smijeh:. Ako ne stignemo nije smak svijeta budemo ujutro, a popodne ćemo se šmucat po Granadi. Po planu smo se trebali spustiti na obalu kod Malage pa uz obalu do mjesta Saloberna, i dalje prema Granadi po cesti N323a, kažu da je cesta fantazija, ali isto tako kažu da je oko Malage uz obalu ubojstvo za voziti, gužve nepregledne, a i vrućina je strašna, žrtvujemo taj ,,slatkiš" od ceste i lovimo Granadu bržim putem. Mislim da smo dobro odlučili  :ooda:.
Oko 16,30 smo pred palačom i dobivamo dvije karte za 18 h, savršeno, Ulazak u palaču je zastrašujući, tolike kontrole karata, osobnih dokumenata nismo nigdje doživjeli, bar na tri-četiri mjesta su nas pregledavali  :huh:. Napokon ulazimo u palaču i krećemo s razgledavanjem i ostajemo ,,paf"  :smijeh: opet ona ofucana nevjerojatno, ne znaš što bi slikao, ima toliko detalja, ako slikaš detalje onda ne vidiš cjelinu, ako šire slikaš ne vide se detalji, jbt. koji problemi. Koliko su ti ljudi nekad imali vremena to je nevjerojatno, pa koliko dugo su radili tu palaču. Danas zakasniš mjesec dana s cestom i glavna si negativna vijest danima.
Izlazimo iz palače, sad treba naći smještaj i isplanirati sutrašnji dan, prvo za sutra je penjanje na Sierra Nevadu pa dalje povratak.  Da, već smo na povratku!
Odlučujemo da uzmemo smještaj na cesti za Sierra Nevadu i da ne ulazimo u grad i gužvu.
Smještaj, garaža, malo van i spavanac.

zare


zare


zare


zare