1500 km uživancije

[Bagy]

Mali godišnji pred Praznik rada. Prekrasno vrijeme i odabrana ruta za odvoziti s novim motorom. Nove gume za đir od 1500 km. Prema karti nešto manje jerbo Google ne dozvoljava više promjenu rute. Polazak iz Đurđevca i prema granicičnom prijelazu Gradiška. Kolona od nekih 8 km, naravno da sve obilazimo! Prvo noćenje na Jablaničkom jezeru, pa drugi dan za Mostar i prema Trebinju. Koliko god se trudim predviđati situacije u prometu i maksimalno sam koncentriran na vožnju, ali u Bosni je vozačka nekultura na vrhuncu! Uglavnom, bile su tri poprilično kritične situacije i ne znam koliko još ,,bonusa" imam!?!

Nakon ulaska u Hrvatsku dolazimo u Dubrovnik. Gužvetina samo takva. Grad blokiran radi organizacije maratona. Nastavljamo prema Pelješcu, odličan ručak u Brijesti i konačno taj velebni Pelješki most - stvarno je impozantan! Dalje opet Jadranskom magistralom do Tučepa i našeg drugog smještaja.

Ostavljamo kofere u apartmanu i pičimo na Biokovo i Skywalk! Prije toga s parkinga gledamo tu malu ,,čmrkicu" od potkove koja je instalirana nebu pod oblake. Ulazimo u Park prirode Biokovo (ulaznica 8 € po osobi) i kreće uspon. Odmah na početku ostavljen znak s radovima na cesti. Uklonjen je asfalt u dužini 2 m i posut pijeskom i šljunkom. Usporavam i prelazim taj dio brzinom od nekih 25-30 km/h. I kasno skužim da su ,,majstori" ostavili stepenicu (odrezani asfalt) visine 10 cm! Mislio sam da ću precvikati gumu i oštetiti felgu od udarca... Pristupna cesta je grbava i u jako lošem stanju i širine nekih cca 3,0 -3,5m. Sva je sreća da smo bočne kofere ostavili u sobi, jer je nemoguće mimoići se s automobilima koji se spuštaju odozgora. A s obzirom da je bila nedjelja popodne i prekrasno vrijeme, prometa je bilo poprilično. Izlasci iz desnih serpentina su klasično zajebani. Vozim iza kombija kojeg ne mogu preteći, on staje usred serpentine jer mu je uletio auto odozgora i sad svi kočimo i stajemo. Ja lagano u rikverc da se raspetljamo i opet gore. Iduća serpentina opet isto! A onda iznenađenje – stoj, krave na cesti! Njih 5-6 lagano prema nama, onako lagano turistički. Prođu one, šaltaj prva, druga, a iza idućeg zavoja ista stvar! Stoji krava na pola te cestice i stoji. Stanemo i mi, i tak se gledamo nekih 5 minuta. Ja već totalno zakuhao, ventilator radi na najjače (a i meni živci), i odlučim lagano pored nje, pa šta bude! Iza nje ide još jedna i ja prolazim pored njih kao po jajima. Iza idućeg zavoja još njih par... Pa su me kratko nakon toga dvije krave (ovaj puta u autima) umalo srušile s motora, a uredno sam se sklonio sa strane koliko god sam mogao i stao da ih propustim. Uglavnom, to sve me je toliko izbacilo iz takta da uopće nisam uživao u veličanstvenom pogledu i toj turističkoj atrakciji...

Treći dan (ponedjeljak) nastavljamo prema Omišu i još jednoj atrakciji – spomeniku Mili Gojsalić podignutom iznad samog mjesta. Naravno da sam fulao skretanje, jer sam netom prije toga ukucao destinaciju Trnbusi da me Garmin ne odvede na autoput. Nije mi se dalo više vraćati za Omiš jer su mi u mislima još uvijek bile one krave – a do tog spomenika je sličan uspon i serpentine kao i za Skywalk. Bit će još prilika! Zato sam prošao cestom i vukojebinom  koju inače nikad ne bih prošao... ;-) Netom prije Knina restoran ,,Kod Šukija" i nakon dobre klope odlična cesta (baš po mom guštu) do Gračaca. Dalje na Starigrad Paklenicu i dionicu Jadranske magistrale D8 sve do Selca i trećeg smještaja. Tu sam k'o doma jer smo u Selcu ljetovali nekih 20-tak godina.
Četvrti dan preko Gorskog Kotara, neizbježan autoput do Lučkog (a baš sam mogao i preko Pisarovine) i eto nas u Picokcity. Sve u svemu, vrijeme izvrsno, odvoženih 1300 km zavoja i sad mogu reći da sam se upoznao s Tenerom. Pravi putni motor. I vrijeme je za nešto drugo. ;-)

[Grba]

Do Mile Gojsalić imaš par zavoja širine ko 4 ceste za Biokovo...nekaj si pomešal. Na Biokovu i kod Mile sam 6-7 x godišnje. Inače preporuka kad je na magistrali gužva od Mile možeš preko Zagvozdu i Vrgorca starim cestama skroz do Ploča 🖖