Zute Banane na Nordkappu - Ikke stress tour 2022

Autor Bobi, Prosinac 21, 2022, 17:11:28

« natrag - naprijed »

Bobi

Dvojica lokalnih motorista nam savjetuju da tu policje ni radara nema, i da slobodno mozemo barem 82 kmh kad je ogranicenje 80, ali ni slucajno 83kmh. Super. Sad se bas osjecamo slobodni kao ptice na grani kad znamo da mozemo cijela 2 kmh preko ogranicenja. Sreca-tempomat. Tako da me desna ruka nije nijednom zabolila. A i zena je bila sa mnom, pa ...



Kava s toplim u ugodnom okruzenju planina, i u hladu, jer se na suncu ne moze od vrucine.

Cekaj, cekaj, kakva sad vrucina, pita se citateljica dok susi kosu Philip fenom na baterije, pa sad su dosli u Norvesku?



Global warming is here to stay, that is all I will say.



Nakon kave, i kolaca, dabome, penjemo se jos vise u planine, i pojavljuje se tu i tamo malo snijega, ostalog od 2021.



O voznji inace nemam sta puno pisati, jer je sve sporo i njezno, asfalt je izmisljen za brzine od 300kmh, ali ogranicenja i kazne su brutalne. A ja skrt prema snagama reda i mira.











A vidi sad ovo. Neka velika kolona zbog radova, koju smo prehebali sa 20kmh, jer mozemo. A kad mozemo, hocemo.



I onda ovakve slike, predivno













Vidim vodopad na lijevo, kavana na desno, iz 2. brzine ubacujem u ler i klizim na parking kao Steve McQueen. 

Kava s toplim i pogled na vlasnike Tesli koji pune svoje aute na parkingu, i mali vodopadic




Fini neki konobar nudi i besplatni kolac uz kave, ja sokiran, to jos nisam u Norveskoj dozivio , da nesto dobijes na poklon.


Bobi

Vozimo dalje, i evo jedan od onih famoznih 111 tunela izmedju juga i sjevera Norveske. Svaki je drugaciji, nema 2 ista, vecina ih ide nizbrdo, pod velikim kutem, pa uzbrdo, isto takav kut. Sto je Lipotici super, jer to znaci da nema serpentina na cesti, nego samo gore-dolje. Tuneli su hladni za poludit i mislim da je najduzi bio nekih 24km. Onaj s plavim svjetlima i 10 izlaza, a GPS ti umre cim udjes u njega. Pa ti pogadjaj di ces izac. Nervoza na 300.



Malo iza tunela, kolona auta parkirana, promet usporen, rekoh, ovo sam vidio na internetu, stoj. Latefoss, mrak od vodopada koji ti doslovno tece izmedju nogu. Nesto kao Kim Kardashian kad vidi BBC.









Predivno i bucno, pazite da vas ne zgaze dok setate trazeci najbolje mjesto za fotke.




I onda opet ovaj jedan mracni i hladni



Pa opet jedan veliki za kojeg ne znam kako se zove.







Grupa lokalnih motorista, s kojima se upoznajemo, opet cudjenje odakle smo dosli, i pratimo ih do trajekta.



Za trajekte par pravila:



Motori uvijek ulaze i izlaze prvi.

Treba instalirati aplikaciju Ferry pay, i logirati se . Ili samo se logirati na njihovom website-u, ne sjecam se. U svakom slucaju, nema kupovine karti i slicno, nego clan posade svima slika registracije, i onda vas jednog dana doceka 3 puta veci racun, nego da ste se ulogirali, spojili na webstranici registraciju s kreditnom karticom, i onda sve ide automatski. Balkanski savjeti su tipa - di ce on mene nac u HR, BiH, SRB i slicno, necu platiti nista. Ne moras. Ali cestitka ce ti doci za svaki trajekt. A bilo ih je jedno 13 do Nordkappa. Choice is yours.

Kad trajekt pristaje, savjetujem sjediti na motoru, i drzati kocnicu, dok suvozac stoji sa strane. Trajekti tako lupe u pristanisnu rampu, da je lik do mene pao s motora.



IZ trajekta izlazimo sigurno, i brzo smo u Bergenu, jednom od ljepsih gradova, pun je turista. Spavanje u Radisson hotelu, jer sam mjenjao loyalty card  bodove za sobu, tako da cijena je 0. Parkiranje u garazi, zatvaram francuskog GSa, sta cu mu ja, nek me trazi.

Bergen je saren, i krasan, i skup. Kako spavamo u centru, Lipotica zahtjeva da vidimo stari grad Bergen, koji je isti kao i novi grad Bergen, samo stariji. I napravljen od drva. Ajmo vidit i to cudo.



Nu, kao da je divlji zapad, a ono Norveski zapad





Ma stvarno super taj Bergen, na sve strane ljudi sjede na terasama, i piju, piju, piju, dok mlade norvezanke paradiraju bez grudnjaka, a ja radim na tehnici disanja poznatoj kao "ne disi, glupane, ubit ce te zena".







Kakvi grudnjaci, pita se citateljica dok masira umorne oci dnevnom kremom s faktorom 50 , pa zar nisi na sjeveru i zar nije zima?



Eh, draga moja citateljice, a i ti, umorni citatelju, na sjeveru jesmo, ali zima nije, sto ce i sljedecih nekoliko slika dokazati.



FLoibanen ilitiga zicara koja vozi na vrh planine, je obavezna, jer je super iskustvo, iako kosta milion kruna







Nakon sto izdrzis ovaj brzi uspon na struju, ovo je nagrada



Sven i ja



Marica i ja





Ponocno sunce



Norveski gradovi su i inace puni grafita





Bobi

Nego, samo vi lupajte komentare tu, ne smeta nista

Bobi

Nakon obilnog dorucka, krecemo dalje, francuz stoji pored svog GSa i molecivo me gleda. Ja muski strucno isparkiravam GTa, i uz Adieu, monsieur, penjem se na ulicu ispred hotela, gdje Lipotica vec ceka da se ukrca. Danasnja ruta vodi prema slavnom i opjevanom Geiranger fjordu, pa do najljepseg grada u Norveskoj, Alesunda.

Kakva sad pjesma o Geirangeru, pita se draga citateljica njezno lakirajuci nokte chrome lakom iz Mullera? Pa ona s Jubitoa. Nadji je, odvratna je.

Dan je, kao i svi ostali, suncan, uz ugodnih 24C.



Voznja je odlicna i lagana, prometa nema puno, a ovo sto ima, ionako vozi po ogranicenju, pa je broj nezgodnih situacija 0.



Priroda i dalje osvaja ljepotom i mirnocom



Naravno, jos jedan prelaz preko fjorda u ljetnom periodu, jer su neki fjordovi toliko dugi da je trajekt najkraca opcija, a i najjeftinija.



U prosjeku smo cekali na trajekt ne vise od 5 min, jer stalno pice amo-tamo, tako da nema ludila za stici na trajekt.



Ovdje naravno razmisljam o Lipotici i koliko je sretna sto me ima.


Martin

Ti Norvežani ne znaju da se ti tuneli moraju ožbukati, kako bi ih se moglo farbati po nekoliko puta godišnje....nemaju oni pojma kako se farbaju tuneli ili nemaju HDZ  :smijeh: :smijeh:
**Baaahahahahahaaaaagfadsahahaha....**
Volim te mama, ali ne više od MALOG stroma!! ZORRO je u pravu!!
Sisak - 095/1530 150 ....u svako doba dana i noći :)

Ćoso

Lijepo...Čekam nastavak


Živi svoj san, nemoj sanjati svoj život!

Black Betty

Prepostavka je majka zajeba

Bobi

Sa strane ceste stajemo u nekom selu, jer vidimo vodopad u daljini, a i neke zgodne jahacice konja i kobila, sta ja znam cega, nisam bas gledao ispod. Ne mere motorem do vodopada, ne daju vikinzi.







Nakon tusiranja pod slapom, nagi kao od macehe rodjeni, idemo dalje, i nakon par sati stajemo na rucak, te napokon otvaramo Rio Mare. Uh, dobra. A stali smo i zato sto je malo oblacno i temperatura je ugodna za skinut jakne sa sebe.



Pravi svedski stol, samo sto nije svedski i nije stol.



Dok lagano podrigujemo od Rio Mare Insallatissimo, penjemo se i penjemo, u nadi da ce brzo tunel. Oce ku..c.



Eto serpentina koje lipotica obozava, i dok cici od veselja, spustamo se prema tom slavnom fjordu, iz kojeg su vikinzi kretali na osvajanja engleskih zelenih polja, i americkih livada zasijanih kukuruzom i krumpirom.



Ja kao pravi svjetski glupan ne shvacam da se fjord bolje vidi s vrha planine, nego iz luke u samom dnu fjorda, tako da u tom malom gradicu gledamo 2 arogantnih poljaka, jer su oni kao na GSu, kako lizu sladoled, dok ne izadju van i ugledaju Blue monster, ilitiga nas GT. Game over, bitches. Uz urlanje 6 cilindara se penjemo na drugu stranu do vidikovca, kraj kojeg tece slap, i pogled je fantastican.


Ajne klajne slapenzi



Ajne grose fjordenzi



Ajne grose glavenzi i ajne bjutiful glavenzi



Nakon jos nekih kilometara, stizemo u taj Alesund, tj. u hotel blixzu aerdoroma, sto znaci da opet moramo do grada motorem. Iako znamo da je tunel do grada leden, odlucjemo se za tanke jakne, jer smo :

1. hrabri

2.ne bas pametni

3. otporni na hladnocu



Grad je stvarno fantastican, i dok ja vazno parkiram pred gradsku skupstinu, Lipotica vec puca prve slike







Vikinska ladaja u retro stilu













Nalazimo fini restorancic, u kojem treba rezervacija, ali kad prepoznaju mene, slavnu osobu s instagrama, s cak 84 pratitelja, odmah se stvara stol i mlada i zgodna Poljakinja nudi sto ima na meniju. A ima ovo, i stvarno je bilo dobro





Par casa vina (bezalkoholnog za mene- dotad nisam ni znao da postoji alkohol-frei vino), placamo, i konobarica nam predlaze da se popnemo na vidikovac iznad grada, jer da se veceras pali najveca baklja na svijetu. Kakva sad baklja? Veli ona da je to zbog najduzeg dana u godini. Koji je bio prije 3 dana. Svugdje, osim u Alesundu. Dakle, svima ostalima je to 21.06, ali vikinzima je 24.06. Ajde, super, idemo i to cudo vidit, ove godine je baklja bila 47 m visoka. Naslagali rodjaci palete, napili se i zapalili. Na po puta kaze lipotica aj ti motorem, ja cu pjeske. Di ces pjeske, uzbrdo je? Pusti ti mene, vidim ja da je to zavojit put, samo ti ajde, doc cu ja. I tako ja fino uzbrdo, kisica lagano sipi ( prva u NOR), i taman dok sam sarmirao 2 spanjolke na ekskurziji, eto i nje. Sta ces sad, pusti spanjolke i gledaj u more i vatru, hebla ih vatra,













I dok ja skidam applikacije tipa prevoditelj na espanjol reko roaminga, pricamo sa svicarcem koji profi slika sve vatre i zgrade,a Spanjolke salju zracni poljubac, i znamo da nas cekaju u hotelu, do kojeg opet kroz onaj dugi i ledeni tunel, tako da sam usao s 18 , a izasao s 3 centimetra.

Nakon dobrog dorucka (cim vidis decke u radnim odijelima znas da si na solidnom mjestu), izlazimo na parking na kojem je sad i 4 engleska motora, ali po naljepnicama kuzimo da su u povratku s Nordkappa, jer vecina ljudi ide preko Svedske i Finske, jer je blize i brze, a mi i samo jos 2 ludjaka idemo norveskom stranom gore. Kud svi turci, tu ovaj Mujo nece.

A di cete danas, pita se zabrinuti citatelj, dok zamisljeno vrti SKF lezaj od 32mm, osluskujuci kuglagere kako struzu?



Ima neki most, koji vrijedi samo s prave strane, a sa krive ne valja nista, pa idemo tamo. A u Norveskoj svaki put pocinje ili trajektom ili tunelom, naravno.








Bobi

Ova cesta je fantasticna. Te price kako ljepse izgleda na slikama nego uzivo- ili smanjite ocekivanja na realnu razinu, ili shvatite da su naveci uzitci u stvari male stvari.



Atlantska cesta i slavni most, punih 8km ceste koja doslovno vodi po Atlantiku, a ja kao pravi bivsi kapo, dobro znam sto sjeverni Atlantik znaci



Nes ti mosta, veli snena citateljica dok gricka sjemenke suncokreta, njezno ih pljujuci u salicu od jutarnje kave









A vidi sad, mala, aj ne pljucaj bezveze








Ukratko, most je fantastican, ima veliki parking s prave strane, kafic i setnicu, i bas je cool. A vrijeme i dalje fantasticno, sto bi reko jedan Furious Panda, jesmo bajkeri il pic.e. Znam ja da ta legendarna izjava nema veze s ovim, ali mozda i ima. Ponekad i bajkeri zasluzuju malo milosti.




Bobi

I idemo dalje, prema Trondheimu. TU spavamo kod prijatelja, i slika nema, jer nije pristojno. A da smo jeli kita, jesmo. I kakav je, pita gladni citatelj, dok mota jos jednu cigaru? Onakav, drago nam da smo probali, ali ne bi se bas cesto masili za njega. Do njih trajekt, od njih trajekt, i eto nas u Trondheimu





Put se nastavlja do bliskog Trondheima, kroz jos jedan hebeni tunel sa plavim svjetlom, i osam izlaza, i GPSom koji se opet pravi mrtav, i prepusta meni da odlucim koji izlaz iz tunela odabrati. Lipotica u zadnji tren vice DESNOOOO, i ja ga obaram do lakta, i bome, za par minuta se drcno seljoberski parkiram ispred Nidaros katedrale, oko koje secu talijanski turisti i norveske studentice.

Nidaros je staro ime za Trondheim, a u katedrali se krste norveski kraljevi, itd, bla bla bla.

Kako su nase slike bolje od Wiki slika, evo ih svih tu dolje. Dok kupujemo jako skupe ulaznice, pitamo mozemo li jakne i kacige ostaviti na kasi, naravno da ne moze, jer je prodavac ulaznica malo njezan i boji se kaciga da ga ne ugrizu.

Ulaznice su 360 NOK za oboje, ali katedrala je prekrasna, i cura koja provjerava ulaznice se ne boji ni kaciga, pa nam je malo lakse setati okolo, i smetati turistima koji zbog moje visine ne mogu izbjeci da im se pojavim na slikama.



U njoj su i najvece orgulje na svijetu, planetu i svemiru



Ja razmisljam di je najbliza kava s toplim













Oni koji prate moj Instagram bobi@beachart, znaju zasto su meni ovakvi kamencici bitni.







I ajd dosta vise, rece umorna citateljica, dok lakiranim nokticima zapinje za stranice Biblije koju je upravo otvorila umjesto Gloria casopisa.




Bobi

Kroz prilicnu guzvu, guramo se i izlazimo iz grada, i vozimo dalje, odrediste Mo i Rana. Zasto, ne znamo, ali taj gradic je u mojoj glavi otkad sam bio dijete i ja jednostavno moram tamo otici, iako ne znam nista o njemu, osim smisnog imena.

Plan je bio do Bodo, pa trajekt za Lofoten otoke, ali to je plan, a zivot pise price, i tako to. Sve ima nekog kozmickog smisla.

Jedna od stvari koje smo primijetili je da rijetko naletimo na neki kafic uz cestu, tako da smo prisiljeni kave s toplim piti na smrdljivim pumpama. Daleko je Norveska od nasih krajeva di je birtija svakih 2km.



Vidi se na njoj koliko je sretna



A tu negdje dobija i sluzbeni nadimak Leptiric, jer se sve lakse penje na motor i spusta s njega, tako da je uopce ne osjecam da je tu, dok ne zapjeva u komunikaciju.

Dok si rekao plazma keks s eurokremom, evo nas u Mo i Rani. Prilaz kroz fjord je fantastican, vidimo luku, tracnice, i nesto u moru, a to nesto je Havmannen- googlajte ga.



Smjestaj u hotel, brzi dogovor sa dvije studentice opcinjene nasim cool izgledom, kupovina piva u Rema1000 marketu, i eto nas u setnji Gradom Polarnog Kruga. Sati je 20h, temperatura oko 24C.



Nu, isti smo





Budala bio i ostao





Gle kako me kopira







Sve ja razumijem osim kakve su to zute banane bez zutih banana, pita se citatelj ljutito nakon sto je razbio TV gledajuci utakmicu?



Ovakve



Spavanje , tusiranje hektolitrima fjordovske vode, umilno gugutanje studentica, i nazalost dorucak pokvaren pljesnivim tostom, odmah reklamiranim, tako da se ipak nesto popravilo, ali hebes ti dorucak na kojem ti se gadi ista ukrast za poslije.

Bobi

Jutro je malo hladnije od veceri, ali i dalje nemamo zimske podstave. Zasto ne, uzdahne citateljica pleteci pletenice od kose najboljoj prijateljici? Zato sto ih nismo ni ponijeli sa sobom, eto zasto.



Nekih sat ipo od Mo i Rane nalazi se Arkticki ilitiga Polarni centar, tj. suvenirnica i kafic kroz koju prolazi Norveska strana polarnice. Nemoguce je promasiti, jer je jedina gradjevina u okolici, a i nema bas raslinja okolo. Temperatura polako raste, i dok obilazimo suvenirnicu vec je pristojna. A u suvenirnici nemaju naljepnica. Kako nema naljepnica, pita zacudjeni Dalmatinac od 2 ipo metra lijepu prodavacicu od metra i jagoda? Pa nema, ali bit ce za dva dana. Hebo te dva dana, pa svi motoristi su tu dosli zbog naljepnica, a njih nema. Aj nista, uzmi kavu s toplin, i idemo u setnju okolo.





Ako mozes leci, lezi. To je inace i tema ovog puitovanja



A bobi@beachart je svoj na svome kad se slazu kamencici, koje ovdje slazu putnici za srecu na putovanju, isto kao i na Islandu.



Ni ovo niste znali, jelde...






A kolika je temperatura na Arktiku? Evo kolika



Svein i ja







U tom trenu se stvara dilema, da li za Bodo i trajekt za Lofote, za koji nemamo kartu, a nismo sigurni da ce nas pustiti bez nje , odlucujemo se za nastavak za Narvik. To znaci da cemo Lofote morati proci dvaput, put dolje i put gore, ali bas nas briga, ni to nije puno ljudi napravilo, a mi smo jednostavno koliko isti toliko i drugaciji. A Narvik ima i neko posebno znacenje za mene, iz mog djetinjstva. Pa ajmo vidjeti i to.


Bobi

Jos par stotina toplih kilometara, par trajekata,  i evo nas u Narviku, gdje je sve nesto uzbrdo. Hotel bukiran, ima dorucak, dakle kupujemo pivice u marketu do hotela, nekih 10ak motora parkirano, ali niti jedan mocan i lijep kao nas. Naravno. Gledamo na Tripadvisor sto se ima vidjeti u Narviku, i TA kaze: Nema nista osim jednog spomenika, pa se vi fino okrenit i ajte negdje drugdje. Tvrodglavi kakvi jesmo, ipak ostajemo, iako grad stvarno nema nista posebno.

Cesta do Narvika



Toplo i suncano i dalje





I to je to od Narvika. Ponudu za intimnu masazu od sitnog filipinca necu ni spominjati. Al sto mali ima jake ruke...



Ujutro nakon jako dobrog dorucka, i par kava s toplin, krecemo prvo prema sjeveru, pa onda zapadu, sto znaci prema Lofotima, najljepsem dijelu Norveske. A takodjer su slavni i po bakalaru. Vrijeme nije nesto lijepo, i oblacimo kisna odijela. Hmmm.



Kako smo bukirali jos jedan ljetni hotel na Lofotima, pitamo ima li soba vec spremna, da se barem dijela stvari rijesimo, i kaze plava Inge da ima. Bacamo visak stvari u sobu, i idemo dalje, vikinski hrabro.



Ja kao ponosni ratnik moram uci tamo gdje pripadam. A tu sam skuzio da sam izgubio spuzvicu od mikrofona. Koju sam poslije nasao u kisnjaku, i oblijepio izolirkom, i jos uvijek stoji tako.



Pogled iz sobe



Vjetar urla, kisa pljusti, neki radovi na visokom mostu, i naravno ja moram stati na crvenom. Pita Leptiric hoce li se dignut s motora, jer lelujamo kao breza na uraganu. Reko, ako se dignes, odosmo i motor i ja preko ograde u more, sjedi i trpi . Hebem ga ko je stavio semafor na vrh lucnog mosta, umjesto na dno.


Unatoc uraganu, Lofoti su maestralni. Ja nemam drugu rijec za njih, od mora do planina i izmedju, prehebeni su.





Ona bi se okupala da je suncano, veli. A ja joj vjerujem. Munjen je to Leptiric.







Slicno Bacvicama u Splitu, samo totalno drugacije









Obavezna muska poza za koju nitko ne zna zasto se muskarci moraju tako slikati



Chillin on the beach



Stajemo u Anitas Sjomat, po preporuci prijateljice nase kceri, i preporuka je dobra. Odlucujemo da necemo jesti kita, nego fiskesoup, juhu od ribe, koja je super ukusna i puna velikih komada ribe, a ja pichkica jos uzimam i bezalkoholno pivo, jer ne zelim ostat bez motora usred nicega.



Sjomat znaci seafood.



https://www.tripadvisor.com/Restaurant_Review-g1527771-d6679738-Reviews-Anitas_Seafood-Reine_Moskenes_Municipality_Moskenesoy_Lofoten_Islands_Nordland_N.html



Tema cijelog sela, pa i restorana je bakalar, iako u norveskoj ne postoji onaj suseni sto ga mi jedemo sad oko Bozica, nego ga prave na sto drugih nacina, a nama seljoberima prodaju suseni.
Luster od bakalara






De, koliki je taj bakalar, to kod nas u marketu bude neka mala ribica od po kila, pita uzurbana citateljica dok mijesa pire krompir?


Pa evo otprilike koliki je u odnosu na moju snaznu rucerdu







Priroda okolo je za 5, kisica sad samo rominja i polako prestaje



A dok Leptiric slika prirodu, ja slikam nju, sve mjerkajuci one oblacine iza nje, jer znam da idemo u tom smjeru. Al ona ne zna, pa je sve OK.



A sto ima tamo, pita se neobrijani citatelj sto je tek dosao iz 3.smjene?



A tamo ima A. S onom tockicom na vrhu. Pa se cita kao O.



U kojem nema nista osim suvenirnice, par ribarskih kuca, i slavni znak ulaza u mjesto, kraj kojeg se svi naslikavaju.



Lipo nam je i dalje





Evo obavezne slike



Kako je tu negdje i kraj Lofota, okrecemo se i idemo natrag, kise vise bas i nema puno, GT prede bez problema, i eto jos nekoliko slika krasnih Lofota.













Vracamo se u 19:58h, i stajem ispred marketa da kupim pivicu, medjutim dok sam dosao do kase, vec je 20:00h, i ne mogu kupiti pivu, jer nije dozvoljeno. Znao sam ja to, ali sam se nadao da ce mi semafor upisati kad sam usao, ali on je upisao vrijeme na kasi, i hebga, pijemo caj veceras, u nasem super hotelicu, i bas nam je fino, i toplo, i super. Ima jos nekih Finaca motorista, ali oni su tu lokalci, pa ih ne racunam na svjetske putnike kao nas. Naravno.



Malo prosetali, i to je to, njonja.



Bobi

Ujutro se budimo i pravac dorucak, koji sprema ekipa koja lici na 6 profesora tjelesnog, nevjerojatna ljubaznost i prijaznost, ja u soku, to u Norveskoj nikad dozivio. A tek hrana- sve sto su spremili, od svjezih peciva do odreska od kita i tuljana, pre predobro. Fantazija okusa i mirisa, ne da ti se otic ni nakon trece kave s toplin, i 4 sendvica spakirana u Lipoticinoj torbi. Ali, sunce zove, ona kisa od jucer je bila izuzetak, a ne pravilo za zute banane, to sto su drugi kisnuli , a sto cu im ja, nitko me nije pitao za savjet.



Uzivamo u zadnjih 100tinjak km Lofota, sve je wow.





Sa nekih 90kmh usporavam na 0kmh.

Zasto sad takav dramatican uvod, zeljno mrmlja citateljica dok lijepi umjetne trepavice za nocni izlazak?

Zato sto sam ugledao indijance sa desne strane, a indijanci se ne propustaju.



Lipotica mi se smije, i veli nema indijanaca tu, debilu. Kako nema, nu satora, i bizona, i putokaza do Alama.



Naravno da nemam naocale, i ne vidim nista blize od 3 metra, osim nje, sunca moga, nju uvijek vidim.



Gle, stvarno nisu indijanci, nego Sami, narod koji ne jebe zivu silu, nego landraju po stepama i sumama sjevera, granice ih ne muce uopce, a tek sto su u stanju pojest, to ni pas sa maslom ne bi...

Ona pristojna


Ja seljober



E sad, znam da izgleda kao da guz.m bizona, tj soba, ali nije tako, doslovno mu sjedim na ledjima, perverznjaci jedni.



Zasto bi tiko slikao takvu sliku, pita se zgrozeni citatelj dok brise mrvice od bureka s ugla usana?



Zato sto mogu, a ako mogu, onda i hocu.



Unutra fino toplo, krcka kotlic sa bizonovinom



Najbolje od svih "autenticnih"suvenira su nozevi, al su skupi, brate, previse. A i imam svoj of bear grillsa s INE, pa mi ne treba indijanski.



A ni ove kape nisu lose za cuvene dalmatinske zime



Jedan jedini indijanac prodaje sve, mislim se ja, da si u ST, ZG ili BG, pocistilo bi ti trgovinu dok bi rekao jelenskih mi rogova

Nakon ne-kupovine, idemo dalje do Tromso. Gdje nas cekaju prijatelji s ruckom. A do njega veeeeliki fjord, i vec znamo da je Tromso ustvari skretanje od 70km, tj 140 u oba smjera, al takvi smo, ako kazemo da cemo doc, onda cemo doc. Dan je opet suncan i zasto ne?











Arkticka katedrala





Bobi

Rucak odradjen, bilo je super, i vrijeme da idemo do smjestaja negdje usred nicega, ali tamo smo barem sami, dakle SEX.



nakon burne noci i jos burnijeg jutra, kad nam se pridruzila korejka, vlasnica kuce u kojoj smo spavali, te pripremila jaja, kimchi i hrenovke. Ne mozes ukrast nista hrane jer te prati di god se maknes. Isto sam joj mrknuo 2 tube kavijara, i 2 teglice marmelade, cisto iz principa, a i da ne zaboravim. Danas je tura duga, iako se dnevnih 500km na dan ne cini puno, nije to ni malo svaki dan, a pogotovo s ovakvim ogranicenjima brzine.

Dan je opet prekrasan, prikljucuje nam se neki poljak na teneri ili tigeru, nesto na t svakako, kaze putuje sam preko svedske i finske, spava po sumama, pojeli ga komarci zivog. Kakvi komarci, i mi se naoruzali autanom i ddtjem, ali ni jednog nismo vidili. A kad smo vec kod toga, nema ni bizona, ni jelenova, ni sobova, koja p.m. realnost je ovo? Jesmo li na pravom putu, pita se citateljica koja vec 3 dana grize one lakirane noktice?



Naravno da jesmo, glede i unatoc mojoj totalnoj nesposobnosti orijentacije u prostoru.



Cesta do Nordkappa je dijelom vrlo vjetrovita, tako da vozimo nagnuti 30 stupnjeva, a idemo ravno, ali vecinu vremena je ok. Istovremeno se cudimo kko ne otpuse bicikliste koji uporno pedaliraju. Kako je Nordkapp na otoku, do njega vodi tunel 6800 metara dug, koji ide 212 m ispod povrsine mora. Sobovi se pojave na nekih 30km od Nordkappa, prije toga ih nismo vidjeli. Osim jednog s crvenim nosom, ali taj je iz neke druge price. Ima ih dosta mladih, a ovi veliki su velicine slona, tako da nema druge nego stanes i cekas da se makne. Mladi izlete sa strane, izbelje ti se, i trk nazad u sumu. Sreca, svi vozaci blicaju svjetlima jedni drugima, pa sam prvo pomislio da je policija blizu, a onda shvatio da jelen/sob/bizon seta po cesti.











Indijanci, kazem ja





I nakon sto se prodje ovo cudo od 6800m , od kojih 212 ispod mora







Tu smo. Svo to planiranje, briga, prebrojavanje i sve ostalo sto prethodi velikim putovanjima, sada rezultira osjecajem ispunjenosti i mira. I neutazivom zeljom za kavom s toplin. Jer to sam ipak ja, koliko romantican toliko i praktican. Parking je besplatan, ako cete samo parkirat i setat do globusa. Ali ako cete uci u zgradu s restoranima, predstavama, suvenirnicom, itd, e onda je 310NOK, ili 60e za nas dvoje. Necemo sad se prenemagat za tu sicu, cak i ne lazem da studiramo utjecaj ilirskih hrvata na paleolitsku prehranu domoradaca u Amazoni, placamo, i GT ide u prvi red do kamenja koje brani prolaz vozilima. Osim motorima koji tuda prodju kad se centar za posjetitelje zatvori,da bi se slikali s motorima ispod globusa. Takvih slika ima milion. Onih s bananom samo jedna. I am the best, fu.k the rest.

Prvo do globusa, dok ne dolete autobusi sa spanjolskim babama i talijanskim djedicama, da ovjekovjecimo ovaj trenutak.



Jer je trenutak velicanstven.



Vrijeme je fantasticno, 16C, suncano, Lipotica je uz mene, i mi smo na kraju svijeta. 71°10′21′′'



Moj heroj, leptiric i lipotica