[2016] Čepin - Ada Bojana - Čepin

Autor Mrki, Kolovoz 01, 2017, 21:58:41

« natrag - naprijed »

Mrki

Evo da i ja probam malo opisati svoje prvo višednevno putovanje, znam da okorijelim bajkerima i nije neki pothvat ali mene veseli, i iako su u pitanju samo tri države isprobao sam svega novoga što se tiče moto vožnje..


Dan 1:

Krećem u subotu ujutro na mjesto sastanka, izabran je Ogulin koji je i meni i kolegi koji je krenio u petak popodne iz Švice (i prespavao u Autriji) izgledao kao zgodno mjesto za sastati se i prenoćiti..

Kao svaki početnik natrpavam na sebe i motor sve što treba i sve što ne treba.. drešteći reflektirajući prsluk je tu naravno.. :icon_mrgreen:



Krećem lagano sa blagom nervozom u želucu jer treba odvesti 370km do Ogulina sam.. sto pitanja u glavi.. dali će motor izdržati, šta ako jako  troši ulje, hoće li varovi na homemade skid platu držati, dali će sva elektronska čuda koja sam nabacao gore izdržati, jesam sve ponjeo... ali puštam si laganu glazbicu i vozim prema prvom odredištu..

Kavica u Požegi sa svima znanim forumašem..



Nakon pauze uz kavicu i razgovor idem prema sljedećem odredištu..

Prije nego što sjedam na motor gledam mobitel kada ono puse za sretan put od cure i Nives Celzijus..



Malo vožnje i opet kava i druženje s mačkom u Novoj Gradišci..




Nastavljam put prema Sisku gdje je dogovorena kava (puno kava se popije ali šta ćeš kada si na motoru pivo se ne pije).. Martin javlja da dolazi i chimpa što me veseli jer je i plan upoznati što više forumaša usput kada već ne idem na susret..

U Sisku pauza za jelo i razgovor sa Martinom i chimpom..



Kolega iz Švice šalje poruku da je na cesti Vrbovsko - Ogulin, u razgovoru s Martinom i chimpom shvaćam da imam 2h više vožnje do Ogulina od njega i da ću gadno kasniti pa sjedam na motor i krećem dalje..

Na putu srećem svatove i palim kameru da podsjetim osya na njegove muke..



Moja vjerna navigacija me navodi do Ogulina preko nekog brda i ceste koja izgleda da vodi do vikendice a ne do Ogulina..



I stižem u Ogulin onako sa malo zakašnjenja, kolega se žali, boli ga dupe od sjedenja u kafiću i čekanja mene..



Prilikom parkiranja imam svoju prvu kvrcavicu.. kada sam skretao na parking uz cestu u suprotnom traku polukružno se okrećem iza auta koji je prošao u suprotnom smjeru, auto usporava na semaforu ja skrećem iza njega i sav ponosan kako sam to lijepo izveo osjećam lagani udarac u zadnjem kraju.. naravno da sam zaboravio na kofere.. ali je to bilo tako slabo da čovjek u autu nije ni osjetio već samo nastavio kada se zeleno upalilo...

Pijem 5 kavu tog dana i krećemo prema smještaju kojeg je tibertov preporučio..





Pogled iz smještaja..



Nakon što smo se smjesti počinje mi biti jasnije zašto je tibertov rekao da nije u Ogulinu za vikend... i ja bi se izgubio da pošaljem nekoga u restoran sa smještajima koji ima i salu za svatove.. i to još u subotu navečer...
Uz svatovske zvukove "spavamo"..
Ustajemo sutra ujutro u 6:30h da popijemo kavu na terasi i mahnemo sviračima koji pakiraju instrumente..

I već prvi dan shvaćam da sam previše stvari ponjeo :misli: tako da preslagujem  iz sva tri kofera stvari koje će mi trebati trpam u centralni kofer tako da ne moram više vući sva tri kada dođemo u smještaj..


Dan 2:

Pijemo kavicu i jedemo prvi od mnogo bureka s mesom (kolega je iz Švice pa kada dođe u HR jede samo to i ćevape)..

Krećemo prema Novom Vinodolskom putem koji je chimpa preporučio..
Preko mjesta Jasenjak i Breze..





Cesta je odlična i nema uopće prometa..

Preko komunikacije dobivam prve instukcije kako voziti u zavojima, na šta paziti i tako.. jako sam zadovoljan što sam uzeo istu marku kao njegovu i što ćemo moći komunicirati cijelim putem..
Fino se vozimo i ubrzo izbijamo na magistralu i nastavljamo prema Senju..



Skrećemo u Senju da natočimo motore i popijemo obaveznu kavicu..



Gledam da nije tibertov blizu ali još se izgleda skriva nakon što nam je večer prije lijepo smijestio..

Vozimo se dalje prema Zadru po cesti snova.. čisto savršenstvo.. iako sam se riješio straha da ću se prevaliti ako se jako nagnem brzo se pojavio drugi.. da ću zapeti koferima..

Na svu sreću nisam zastrugao koferima na cesti ali ću ih ubrzo ožuljati..
Stajemo na piš pauzu na nekom divljem odmaralištu i iz meni još nepoznatih razloga motor mi pada na lijevu stranu.. sva sreća pada na kofer i bisage.. podižemo ga i nastavljamo dalje, odlučujem da se neću sekirati zbog ogrebotina na koferu ipak je to samo plastika..




Tako da nastavljamo hrabro dalje, sljedeće mjesto Zadar gdje se vucibatina1 ponudio da nas nahrani..



Jedemo fini domaći roštilj, pijemo kavu, i nakon dužeg druženja nastavljamo dalje..
Na jednom odmaralištu nakon Šibenika pada odluka da spavamo u Trogiru...
Nalazimo smještaj na Čiovu..

Parkiramo motore i idemo malo u obilazak Trogira..



I da dobro vidite, imam dva različita reflektirajuća prsluka..

Malo Trogira..







Prije spavanja malo dobrog štiva..




Dan 3:

Krećemo ujutro nakon što smo se lijepo naspavali u tišini..
Rutina je opet tu, kava pa start.. bureka ne jedemo nismo još gladni..
Vozimo prema Splitu, lažem kolegu da ne ulazimo duboko u grad već ćemo samo malo skrenuti s puta da popijemo kavu s još jednim forumašem..
Polako počinje shvaćati da će to biti skrivena tema ovog putovanja..

Nalazimo odredište koje je Lavandić odredio i ispada da pijemo kavu ispod podružnice firme iz Zagreba u kojoj radim..



Ispijamo kavicu i ostavljamo Lavandića da ode obavljati važne stvari za skup..

Uspijevamo doći do Omiša kada želja za burekom prevladava..
Skrećemo kraj prve pekare i odmah usput peremo motore da budu lijepi na slikama..

Ukucavam Ploče u navigaciju i nastavljamo put.. ali ona je opet svojeglava i vodi nas preko brda uz Cetinu... tako da se prvi puta susrećem sa serpertinama..

 

Cesta je malo uža ali je dobra i priroda je preljepa..
Tu i nastaje jedna od meni najljepših slika sa puta.. usudio bi se reći za kalendar..



Uključujemo se nazad na magistralu na svima poznatom raskrižju..



Vozimo se uz more do Ploča..



U Pločama nam pobjegne trajek, drugi ide za više od sat i pol pa pada jedina moguća odluka.. čevapi..



Još jedna novost za mene.. motorom na trajektu..



Stižemo u Trpanj i krećemo prema magistrali nazad..
Odmah se vide strašne posljedice požara :(



I tu se susrećem sa još jednom novosti za mene.. burom... još jedna stvar koje nema u Slavoniji.. ali pogled briše sve probleme..



Silazimo sa Pelješca i nastavljamo prema Dubrovniku..



Opet vučem prijatelja u centar grada, ovaj puta da ostavimo spacere za Fantoma kod njegovog prijatelja..



Ispijamo po tko zna koji kavu i idemo prema Cavtatu gdje je dogovoreno spavanje a i cuga sa stjepkomDR i jeeves-om..
Napokon pivo za promjenu, u dobrom društvu naravno..
Poslje nas stjepko vodi da se lijepo najedemo..


Dan 4:

Ustajemo se i spuštamo do šetališta u Cavtatu da popijemo kavu pa nastavljamo put..
Kako mi je taj kraj poznat, kod aerodroma skrećemo s magistrale i idemo kroz sela na prijelaz Vitaljina iliti Kobila sa Crnogorske strane..



Ulazimo u Crnu Goru i stajemo u Herceg Novom pogodite na šta? Burek naravno..
Dolazimo do kotorskog zaljeva i skrećemo na trajek da ne idemo okolo.. nakon minute stajanja na pristaništu govorim prijatelju tko zna kada ćemo opet biti tu i ostavljamo trajek iza sebe i idemo oko zaljeva, odluka koju nisam požalio.




Nisam je ni požalio kada nas je odmah na početku zaljeva uhvatila prva kiša na putu..



Sva sreća prije nego što je krenula jako uspijevamo stati na stanicu i oblačimo kišnjake, vozimo 15 min i već staje kiša i izbija sunce..



Obilazimo zaljev i nastavljamo prema Sutomoru gdje nas čekaju NIKO i sparky..
Malo kasnimo jer u Budvi rade cestu.. cesta je s dvije trake ali mi smo zaglavljeni u kolini jer se ne možemo privlačiti kroz gužvu zbog kofera.

S malo kašnjenja dolazimo u Sutomore gdje nas čeka dobro društvo i fine lazanje i prekrasan pogled i ambijent..







S dečkima dogovaramo kojom cestom da idemo do Podgorice nakon što dođemo do kraja Crne Gore što nam je i cilj..
Nastavljamo prema Ulcinju.. nakon što smo prošli Ulcinj dolazimo do Velike plaže (to joj je i ime, vjerojatno jer je velika) gdje ponosno parkiramo motore..



I dok je prijatelj trčkao po plaži i slikao naš uspjeh..



Ja sam pogledao navigaciju i skužio da to nije kraj Crne gore i da imamo još nekih 13km do Ade Bojane..
Sjedamo na motore i idemo dalje uz dogovor da nećemo o ovome nikome pričati..

Ubrzo stižemo na stvarno kraj CG, mjesto gdje se Bojana uljeva u jadransko more..



Malo se slikamo i trpamo pijeska u prvo što nađemo da ponesemo ženama nešto za uspomenu..
Krećemo dalje prema Skradinskom jezeru..
Ubrzo izbijamo na vrhu brda iznad jezera..





Krećemo prema dole i odlučujemo da spavamo u prvom mjestu gdje možemo jer počinje padati mrak..
Malo se preračunavamo i hvata nas mrak na planini.. što ne bi bio problem da je cesta malo bolja..



Jako je uska, zavojita i asfalt je loš pa tek oko 22h navečer izbijamo u Virpazaru gdje večeramo i noćimo..

Bar je večera bila odlična..




Mrki


Dan 5:

Ustajemo i uz kreket milion žaba doručkujem..  napuštamo Virpazar.. u glavi mi se vrti da ću morati doći još jednom tu.. jako mi se svidjelo..

Vozimo prema Podgorici..



Ubrzo stižemo u Podgoricu, ne zavlačimo se se u centar već se penjemo do nekog odašiljača iznad grada, da napravimo koju sliku i pauzu..





Vozimo preko Nikšića prema Sćepan polju, tu je cesta lijepa i široka i super za vožnju naspram one uz obalu gdje je ograničenje cijelim putem 50km/h





Prije granice se vozimo uz rijeku Pivu..
Pravi gušt za voziti samo treba u malim tunelima paziti jer ima jako puno vode i rupa od iste.. kolega je pogodio jednu i malo savio rub prednje felge ali na sreću nije ispustila ni bubreg dobila.. morati će otići u servis u Švici da mu pregledaju..



Prelazimo u Sćepan polju i nastavljamo prema Foči pravom Adventure cestom :icon_mrgreen:






Stajemo u Foči na teletinu ispod saća u hotelu Brijuni..



Nakon ručka vozimo preko Gackog i Nevesinja prema Mostaru gdje i noćimo...
Cesta od Foče do Mostara je odlična, kroz šumu puna zavoja..




Dan 6:

Krećemo iz Mostara prema Jablanici..
Prvo stajanje je naravno za pitu ispod saća..





Vozimo uz Neretvu uz cestu koji svi vjerovatno znate..



Nakon Jablanice skrećemo prema Bugojnu te stajemo i mjenjamo se za motore da malo probamo jedan od drugoga..
Tako da dio puta gledam u dupe KLV-a.



Nakon Bugojno vozimo prema Kupresu i skrećemo za Tomislavgrad.. izbijamo na Buškom blatu i pravimo krug oko jezera.. cesta od Podhuma prema Kamenskom je predivna i nakon što smo je prošli odlučujemo da nećemo praviti cijeli krug već da idemo do etno sela Grabovica pa nazad istim putem jer je cesta predobra..



U etno selu za promjenu jedemo palačinke sa sladoledom





Dan zaključujemo kod moje rodbine u Podhumu, ruta je ispala 300km ali kako sutra imamo skoro 400km to nam je dosta za danas..

Za večeru pršut i livanjski sir uz pogled na jezero..




Dan 7:

Ustajemo i malo doručkujem, prijatelj mi slabo jede što mi je malo sumnjivo..

Naravno tek što smo došli do Livna parkiramo i tražimo dobar burek s mesom..



Nismo baš uspješni pa nastavljamo prema Kupresu jer ćemo do Mrkonjič grada preko Zlosela i Šipova..
U Kupresu stajemo da potražimo burek..
Nakon uspješne potrage doručkujem burek i čak nalazimo mjesta za urmašice...
Krećemo s parkinga i ja se malo prerevno polukružno okrećem, kočim previše bez stiskanja kvačila dok je volan full smotan i naravno završavam na desnom boku.. ako netko pita od čega su ogrebani koferi reći ću da sam strugao s njima u zavoju.



Idemo na Mrkonjič grad pa na Jajce..
Moj suputnik nas vjerno prati..



Cesta je ok samo je puna krava i govana od istih pa treba malo paziti..

U Jajcu pravimo pauzu na vodopadima..



Do Banjaluke idemo uz rijeku Vrbas, ruta je odlična i pogled je odličan ali je asfalt isfrezan skoro 70% puta što kvari malo dojam..

U Banja Luci se penjemo na autoput do Stare Gradiške.. to je ujedno i jedini komad autoputa kojim smo vozili..
Ali brzo je prošao jer je bio prazan pa smo mogli testirati međuubrzanja na motorima..
I otkrio sam high speed vobling zbog kofera.. skužio sam ako naglo ubrzaš počne već na 160km/h a ako lagano ubrzavaš pojavi se tek na 190km/h

Prelazimo granicu i vraćamo se starom cestom preko Nove Gradiške i Požege.
Ne idemo na Našice već idemo preko ceste Ruševo Slobodna Vlast (slavonci znaju zašto).. prijatelj je oduševljen sa tim da u Slavoniji ima tako lijepa cesta za vožnju.. a ja s tim da sam zastrugao s nogarom i čizmom u zavoju a da se nisam uspaničio ni uplašio..



Preko Đakova stižemo kući živi i zdravi bez većih incidenata.
Sat kaže 2430km..




Još jednom veliko hvala svima s kojima sam popio cugu (a i pojeo nešto)..
Uvijek ste dobrodošli u Čepinu gdje će te imati spavanje, klopu, cugu gratis

I Goran pozdravlja sve koje je upoznao i rekao je ako ste u blizini Basela da se javite, bilo to za cugu, klopu ili za ne daj bože kvar na motoru (prijatelj mu je tamo mehaničar u moto servisu).. 

Špoki

mrki :bravo: :thumbup:, kažeš da okorjelim bjkerima i nije neki podhvat 6 dana puta, baš se i ne bi složio...mislim ja sam totalni amater, ali kad je netko od ekipe s foruma bio negdje i proveo 6 dana na putu,nisam dugo vidio. Jel bi mogao napisati, ne znam da li si vodio možda troškovnik puta, ono spavanje,benza,cestarine ako ih je bilo i tako to? I što zaista sad kad znaš treba nositi na tako jedan duži put :)
Svakim danom, u svakom pogledu, sve više napredujem!

Goran69

Extra si se navozao...opustencija...super su ti i slike :bravo: