Aljošina 3 dana

[Josip-Sepp]

došao mi u goste dr.Aljoša sa curom Gocom, par dana, malo se družiti malo putovati, puno zajebavati ......i da, malo jesti
to malo jesti je doslovno malo jesti, mene kad ponese trenutak, što bi rekli kad me "prehiti", ja zaboravim jesti. A onda samo toliko hiperaktivan da ni drugima ne dam priliku da nešto pojedu.
Jedina je opcija imati nešto u koferu.
i to je moja žena rekla doktoru prije prve vožnje, ajmo ponijeti sendviće sa sobom. On kaže, šta ćemo nositi sendviće pa ima svuda nešto za pojesti.
Pa mu je rekla, ne znaš ti onda Josipa 
E tih sendvića se Aljoša često sjetio slijedećih dana 

Došli gosti u petak popodne, već umorni od vožnje a i kasno je bilo krenuti ikuda pa smo se samo prošetali Zagrebom.
Meni je bilo iznenađenje isto k'o i njima s obzirom da dugo nisam šetao Zagrebom po mraku.
Ovako na prvu, nije Zagreb ni toliko gadan 





Vrijeme nam, definitivno, nije bilo naklonjeno. Prognozirana kiša i za subotu i nedjelju.
I sve ono što i kuda sam planirao palo je u vodu.
Plan smo napravili tek u subotu ujutro kad smo vidjeli na čemu smo. I krenuli, rekao bih utješnom rutom. Onom gdje je najmanja vjerojatnost da ćemo pokisnuti.

Prva stanica Kumrovec
Naravno, razgledavanje oronulog kompleksa gdje smo se mi klinci s Črnomerca primali u Omladinu.




Pa šetnja etno selom.





















Onda kava i dogovor kuda dalje

Druga stanica Veliki Tabor
Stojeći ispred dvorca i gledajući okolinu rekao sam Saxiju da je u Zagorju običaj kad iziđeš s gazdom pred kuću a on ti pokaže okolinu i kaj god se vidi, on mahne rukom i kaže "Viš, se to je moje"
To mi se dogodilo već pra puta. Jednom sam išao s frendom kupovati vino i dođemo kod gazde, a on nam pokaže tri brega puna vinograda i kaže "vi'ite dečki, s'e to je moje" 



Treća stanica je bila Trakošćan i jezero do kojega smo došli jako čudnim putevima. Stvarno kroz vukojebinu.





Ova slika mi je zanimljiva jer sam slikao u stvari vodu



A i banuli smo na vjenčanje. Pa malo razgledali kapelicu.
Tu su pale legendarne forografije, koje će našeg doktora jednom doći glave 



Tek kad smo obavili razgled, dal' sam voljno za ručak.   
Otišli smo do zatvora u Lepoglavi.............na ručak, naravno 
s obzirom da je već bilo skoro 5, bolje reći ranu večeru.

A nakon klope put Varaždina.
Tu bas je stigao oblak i krenula je lagana kiša, pa smo stali i sklonili se u jednu autobusnu stanicu.
S obzirom da otkad vozim motor (prije motora živo mi je jebalo kakvo će biti vrijeme) i muka me natjerala da postanem izvrstan meteorolog amater, pogledao sam radarsku snimku, kretanje oblaka i rekao kaj bi bilo najbolje.
Bogme sam pogodio, pričekali smo desetak minuta i krenuli dalje.
Do Varaždina smo došli bez potrebe za kišnjacima. Ali uz gomilu kamera .

Čim smo stali, parkirali motore, još skidamo i spremamo opremu da se možemo čim lagodnije šetati kad kraj nas staje ciganka, cura od petnestak godina, na biciklu
i naravno, žica za klopu jer je gladna. KAže joj Saxi i mi smo gladni i nemamo ti baš novaca. Odgovori mu, nemate novaca a voze se bemveji.......i ode dalje. 
Naglasiti treba dvije stvari, prva je da nije ni spomenula Suzukija a još bolja stvar je da je došla sa stražnje strane motora i u principu je vidjela samo registracije i otvorene kofere.
Šta je iskusno oko i kako odmah prepozna bemveja.
Vjerujem da je Saxi bio na malome stromu da bi mu se smilovala i dala koju kintu.

A onda je iz sebi znanih razloga, vjerojatno ekumenskih a možda i da pobjegne od zajebavanja, Saxi otišao u crkvu Sv.Mihaela.



Jednom je morao izići van, a onda smo ga tak zajebavali da ga je kod dvoraca doslovno prehitilo.







Povratak kući je opet bio takav da smo u Marofu stali da prođe kiša a onda do Zagreba vozili po suhom ali uz fantastične vizualne efekte grmljavine s lijeve strane ceste.
Sve strepeći hoće li nas uhvatiti ili neće.
I nije.

Bog voli hrabre.

Nedjelja ujutro je bila sasvim druga priča. Kiša je počela još noću i padala skoro do 10 sati. I stvarno je bilo nikakvo.
Opcija je bila, ajmo autom u Ljubljanu ili.........ILI......gledajući slike naoblaku u Europi te radarsku sliku padalina, zaključio sam da je najsigurnije ići u jugozapadni dio Slovenije.
Naravno da smo se odlučili za motor pa što bude.



Prvo, drugo selo kako smo ušli u Sloveniju zaustavlja nas policija.
Nisu nas mogli maznut za prebrzu vožnju pa su nas natjerali na alkotest. Žao mi je što smo propustili napraviti selfie sa tim sviralama.
Inače, bili su jako ljubazni.
Tu moram napomenuti jako važnu stvar. Saxi je svo vrijeme dok smo bili u HR nosio majicu sa sprskim grbom i natpisom Srbija na rukavu.
A u Sloveniji je nosio majicu na kojoj je veliko pisalo Croatia.
Na žalost, nitko ga nije je**o ni pol posto ni u Hrvatskoj ni Sloveniji. 
Pokojni Zdravko Mamić (kad kažem pokojni mislim na njegov život i djelovanje u HR) je imao izraz za takve, ne sjećam se točno naziva ali prisjetit ćete se. 

I onda je krenulo spremanje i navlačenje opreme a to Saxiju ne ide baš lako. Uvijek nešto zakomplicira, nešto izgubi, pa onda tražio ovo ono, pa opet otvara kofer.
Ja ga čekam s već upaljenim motorom, dopizdilo mi i kažem. Daj se više spremaj ljudima uzimaš kruh iz usta, dosad su već mogli zaustaviti troje i naplatiti bar jednu kaznu.
Ma kraju sam mu rekao, stajemo u Otočcu ob Krki, to možeš i u kupaćima odvozit, jebala te potkapa 

Ko što i rekoh za desetak minuta smo bili u Otočcu. Htio sam im pokazati ljepote slovenske Krke. Koja je lijepa ali ne kao hrvatska Krka.
I zato je bolje prvo polako vidjeti slovensku Krku da bi se čovjek naviknuo da se ne ozlijedi kad vidi hrvatsku. Naša je toliko lijepa da može izazvati trajno oštećenje vida. 









Tu smo doživjeli jedan jedini incident. Labud je primjetio natpis Croatia na Saxijevoj majici pa ga je skoro napao.
Bilo je jako gusto.



a onda smo sreli slovenske patke pa je bio puno oprezniji. 



Nastavili smo dalje da pokažem Krku malo uzvodnije, u mjestu Dvor. E to je Krka puno ljepša i oko se polako senzibilizira za onu hrvatsku Krku.





Nakon piš i ćik pauze krećemo dalje. Toliko sam se zanio pokušavajućo Saxiju i Goci dočarati ljepote ceste koja je ispred nas (Dvor-Kočevje) da sam u jednom trenutuku skužio da je Saxi na motoru, obučen i da se mene čeka.

Dakle, ta cesta Dvor - Kočevje mi je uz cestu Korenica - Lički Osik najljepša i najdraža. Naravno uz već legendarnu austrijsku Route 69.


Vožnja tih 30-tak km je bila FANTASTIČNA.

Došli smo do Kočevja i slijedeće stajanje je bilo planirano da ih šokiram. I jesam
Dovezli smo se na Kočevski rog.
Oblaci su se opako navukli. Sve je bilo tamno i sivo. Kad smo sišli s motora i krenuli prema lokaciji posjeta put nam je prepriječila sova.
Skroz zlokobno. A kad sam ispričao povijest lokacije bilo je još gore.

Radi se o masovnoj grobnici u koju su partizani u petom mjesecu 1945. u svega desetak dana iz Ljubljane dopremili cca 30.000 ratnih zarobljenika, pobili ih i bacili u jame.
U krajnjem slučaju, ne mora mi nitko vjerovati. I ja sam sve informacije dobio iz knjige Sime Dubajića "Život, greh i kajanje", izdane 2006 godine.
Ovdje sam svoje goste doveo da ih šokiram. Jer o ovome nisu znali ništa prije, ovo im je bila prva informacija.
I šokiralo ih je. Opako.





A onda nas je sve skupa šokirala kiša. I to prilično jaka.
Navukli kišnjake i put Kočevje. BTW, Kočevski rog je u brdu cca 10-tak kilometara od Kočevja.
I kiša nas je dobro prala do Kočevja. A onda smo pri ulasku u grad vidjeli da glavnina oblaka s južne strane. Tako da smo odustali od odlaske prema Delnicama nego smo punim gasom krenuli prema Ljubljani.

Već nakon par km kiša je stala. Cesta je bila mokra no razvedravalo se i bilo je super.

U nekom trenutku me ponijela cesta pa sam se malo ganjao i skužio da nema Saxija. O jebote, usro sam se da nije negdje pljusnuo.
Okrenem se i polako se vraćam nazad i nađem ga kod neke pekare.
Ogladnio.
Uzeo burek sa pizzom....WTF ....da... burek je punjen šunkom, sirom, paradajzom i valjda origanom. 
Odvratno za gledat, a ne za jest. Mislim da ako ovo spomene ijednom Bosancu da će mu to biti zadnje.
I onda mi je rekao da se sjetio riječi moje žene......NOSITE SENDVIĆE SA SOBOM KAD IDETE S JOSIPOM NEKUD

A bili smo na nekih 40tak km od Ljubljane i mislio sam da prvo odemo na ručak. No, tako je kako je.

Vozimo prema Ljubljani i ja se tu sjetim majke svih onih koji voze 50-60 a ograničenje je 80.

Ulazimo u Ljubljanu i ja znam fantastično mjest u samom centru, oješačka zona gdje je parking za motore. Da se parkiramo ko gospoda, a ne klošari.

Šećemo po Ljubljani, lagano bacam informacije i zanimljivost. Penjemo se na stari grad.











Naravno da se odustaje od ručka jer su svi siti.

Uživamo u kavi na nekoj splavu na Ljubljanici.



Pada dogovor da idemo do ZG dolinom Save preko Trbovlja.
I polako krećemo.

Da bi u jednom ternutku Saxi trubio i približio mi se. Nema više benzina.
Gdje je najbliža benzinska ? Ima benzinskih no ni jedna ne radi.

Pa ajmo onda na autoput.

Teško.  Autoput ide drugim dijelom Slovenije i udaljen je hrpu kilometara preko brega.

I tako vozimo i prva benzinska koja je radila je bila u Zaprešiću.
Srećom.
Jer smo oba natočili po 18 i nešto litara.

To znači da je njemu ostalo nešto više od litre i po u rezervoaru a meni 14, skoro 15.
Šta ti je GSA

Zadnja pauza koja smo napravili je bila da malo odmorimo guzice, pogledamo gdje ima benzinskih i da zapalimo.
I onda je proradio doktor u njemu i briga za naše zdravlje pa je pričao. Ja nemam problem cijelu noć ostati ovdje s vama ako ste bolesni al me strašno jebe to pušenje.
Pravi altruista, nije njemu do njega nego do našeg zdravlja. Stvarno dobra isprika.
Ja još nisam smislio tako dobru altruističnu ispriku zašto meni smeta kad mu treba pola sata da nadje opremu i navuče na sebe.

Uglavnom došli smo u Zagreb jako kasno.
No to nas nije spriječilo da iza ponoći deremo po juhi i pohanom mesu od jučer.



Spavanac.
Pa ponedjeljak jutro.
Malo doručka, malo priče i kave i negdje oko 12 odoše Goca i Saxi za Beograd.

Netko bi rekao, bili su od petka do ponedjeljka i to je 4 dana a ne 3 kako glasi naslov.
U biti nisu bili ni puna 3, jer su došli u petak u 17 a otišli u ponedjeljak u 12. To je točno 5 sati manje od 3 dana.

Ali naslov 2 dana i 19 sati bi bio malo preglupav.

[jalni]

Uvijek lijepo napisano! Nebi vam dlaka z glave opala da ste se javili kad ste bili "pri meni"!  

[Ćoso]

Bravo!!!
SAXI, dobar odabir što si njega zvao. Da si zvao Gogsa i mene napravio bi 5 km, bio ujutro žedan i mamuran, posvađan s ženom...I vidio bi Tita u snovima


Živi svoj san, nemoj sanjati svoj život.

[Grba]

Top!

[agolac]

Prava uživancija