Triptih

[Josip-Sepp]

Malo je pretenciozno nazvati ovo triptih, ali drugi izbor bi bio trilema.
Stvar je da za mene imaju tri vrste vožnje motorom. I koju izabrati ? Koja je najbolja ?
Zadnjih par mjeseci sam odvozio par različitih vožnji i ........ nekako mi se izbistrilo.
Kao neka spoznaja, jednostavno ti je sve odjednom jasno.
Slično kao algebarski razlomci, kurca ne kužiš ništa i onda odjednom prosvjetljenje.

Tak je meni došla spoznaja..............PA TO JE TO

Vožnja motorom je više manje uvijek solo vožnja. Čak i kad si u grupi, većinu vremena si sam sa svojim mislima. Prilično kontemplativno.

Prvi tip vožnje je ili solo ili s frendovima, ali bez žena.
Drugi tip je idemo na izlet sa ženama
i treći je idem na višednevni put, sa ili bez žene

meni je svojevremeno bila najdraža vožnja iz prve kategorije, solo ili u manjoj grupi i to off road.
Jedno nas je vrijeme to prejebeno pralo, to dok smo imali jeftinije motore.
Sad me nekako frka ići s GSom po vukojebinama..............zato što nema šume gdje nisam pao.

Zadnji put sam se razbio kad sam išao tražiti Jelengrad po Moslavačkoj gori. Imao sam sreće i više je ne iskušavam.
Bar ne po šumi.

Dakle, da krenem sa triptihom.......

[Josip-Sepp]

Jedna vrsta su popodnevne vožnje, sjetiš se u podne da bi mogao popodne malo na motor i okolo i onda zoveš okolo frendove da vidiš kome se ide s tobom 
A druga podvrsta je cjelodnevna vožnja ali opet sa dva, frenda. To je ono kad odeš na vožnju i voziš se ko da si ukrao motor

Jesenas mi jedan naš istaknuti forumaš, ne sjećam se baš imena ali zove se ko poznati košarkaš, znam da nije Mirza Delibašić ali tak mi nekako zvoni u glavi
E, on mi je predložio da dođem u jedan jako poznati moto klub jer misli da klub ima što dati meni a i ja klubu. Na žalost nisam se našao u tome.
Meni kao asocijalnom mizantropu je potpuno neshvatljivo da se 20 ljudi voze zajedno. Samo za primjer, kad se negdje stane, konobarici treba pola dana da skuha 20 kava 
A kad svi krenu pišat okolo, plimni val bi i Peruću srušio. A i , ruku na srce, nema tu nešto od gušta vožnje.

Dakle, sam ili sa par frendova je opcija.

Prošli tjedan poslije posla zapalili nas trojica okolo. Negdje.
Znači, krenemo i dogovorimo gdje idemo na cugu. Onda dođemo do tamo pa se dogovorimo kud ćemo dalje. I onda se stane pišat pa opet dogovor.
Ovako kad čitam ispada ko neki partijsko sastanak, više dogovaranja nego vožnje.
Ali nije baš. Napravimo mi oko 250 kilometara. Na primjer, Krenemo prema Zagorju, prva kava u Stubičkim toplicama, i onda okolo pa okolo i završimo preko Huma, Desinića, Kumrovca u Zaprešiću.
Ili, odemo preko Samobora. pa prek Žumberka i Ozlja i Netretića do Vukove gorice, Pa se onda naganjamo do Karlovca i Pisarovine i doma.
Super za opustit se.
A i uvijek nekoga uhvatimo u đir pa zajebajemo 

Npr, jebenica mi je frenda ispred sebe sa ZX6R-om pa mu onda vozit na guzici i prcat ga kako kilavi. Njega ne prcam previše, jer čovjek poštuje GSove i prizna da su fanstastični motori






Jednom smo tako otišli na popodnevnu vožnju do poznatog BMW majstora Marjana da mu odnesemo TMPS senzore na popravak. Ulovio nas pljusak tako da smo ostali kod čovjeka u garaži dva sata.
Stalno ga nekaj zapričavamo, nemre delat a nemre nas ni izbaciti na kišu 
A kako imamo hrpu zajedničkih poznanika, tako smo sve otračali. Posebno smo se dotakli onog kaj se zove ko poznati košarkaš, mislim da je Dražen Dalipagić ili tak nekak 




Nekad kad se vozimo a vodi nas frend Pjero, to je avantura sama po sebi. Prostorna orjentacija mu je strašna. Kak nemre pogodit školjku nego zapiša i dasku i pločice, tak nema osjećaja gdje se u prostoru nalazi.
A pogotovo ga se nesmije pustit da vodi po Bosni gdje je ćirilica. Ne kuži ku**a niš, od 5 samoglasnika on može prepoznati 3. A o ostalim slovima neću ni govoriti.
A najžešće je kad se ide vaditi na navigaciju............








Uglavnom, sve te popodnevne vožnje su odmor za dušu i tijelo. Dobra zajebancija, uvijek jako dobra vožnja i skoro uvijek završimo na nekom kasnom gablecu ili kolačima.



Ovakvu vrstu vožnje bi svi kao dio mentalne higijene trebali provoditi barem dva puta mjesečno.

[Josip-Sepp]

Cjelodnevna vožnja je u stvari ista kao i popodnevna samo što traje cijeli dan, prijeđe se puno više kilometara, malo je skuplja ali u suštini ona je ista kao i popodnevna.
Par frendova se odu naganjati motorom okolo, ko mala djeca. Znate ono, koja je razlika između muškarca i dječaka ?
Samo u cijeni igračaka.



Svima nama je motor samo jako skupa igračka. I treba biti samo igračka. Jer ako pokušavamo motor pretvoriti u nešto ozbiljno samo ćemo usrat stvar i on će prestati biti zabavan.

Sjetio sam je jedne svoje gluposti od prije 15-tak godina. Kupovao ja motor i probam ženi racionalizirati ekonomsku smislenost kupovine motora.
Pa motor zadržava vrijednost, nije to ko auto gdje popušiš milijardu novaca u dvije godine. Motor popuši najviše 50 eura za tri godine, i tek onda počne padati vrijednost.
I zato je najbolje motor mijenjati svake tri godine, dok još nije počeo gubiti na vrijednosti.
Druga je stvar kaj motor troši 5 litara na 100, dok auto troši nekih 18. I samo to kaj ću ići s motorom na posao ja ću u godini dana na gorivu uštedjeti kao proračun neke manje afričke države.
Treće, nema plaćanja parkinga. I svuda ima mjesto za parkirati.
i tako dalje i tako dalje.


I onda sam usrao stvar kad sam rekao, da znam da se ženske ovak pale na motoriste ja bi sa 16 godina prodao bubreg i kupio motor.
Tu sam napravio auzmiš, što bi rekli zasrao do kraja..........ženi se nije svidjela šala.

Na primjer, onaj moj pajdo koji se zove slično kao košarkaš, mislim Dragan Kićanović ili tako nekako, e on je navodno novce koji su bili namjenjeni promjeni stolarije na stanu potrošio na prvog Stroma.
Drago mi je da imam takve ljude, kraj njih ne ispadam jako čudan.

Jedan od primjera takvih vožnji je kad nas par odne npr. do Senja. i onda na kavi odlučimo da ćemo preko Sv.Juraja do Krasnog.
I onda od Krasnog preko Štirovače do Gospića. E to je fantastično. 80 kilometara takve divlje prirode da se ne da opisati. Ne vidiš ni kuće ni čovjeka. Ma ne vidiš ništa osim planina i zavoja.
To je malo zajebano jer je cesta jako uska, nema baš signala i ako ti se kaj dogodi mali je reći da si najebao.






A nekad opet odemo pa se naganjamo.
Najdraže mi se naganjati od Korenice do Ličkog Osika. Cesta je izvrsna i ne bojim se kamera. Za razliku od Gosipća do Otočca.
A i Novo Mesto Kočevje je izvrsna cesta. A i Majstorska cesta............jebemu, sve je lijepo




Obično ne jedemo ništa do 15-16 sati pa onda odemo na klopu i razbijemo se ko budale.
Tu je redovito onaj koji najmanje pojede predmet podjebavanja i sprdnje.
Jebeš čovjeka koji kad je sit ne može još pola kile rebara od odojka. Ili dva paprčnjaka.




Ovo su porcije mješanog za dvije osobe. Na licima se vide iskrene emocije....čuđenja.....sreće
Neopisivo

i onda, cuker kom cu lect



Ovo su prave muške vožnje, smrdiš po znoju, po luku, najeo si se masu muha jer samo frajeri voze sa dignutim vizirom.
Neki misle da je isto vozit sa dignutim vizirom i da dignutom flip up kacigom. Naravno da nije. Ovi sa dignutom flip up su ko bolt/wolt dostavljači.
To furaju samo dostavljači, pušači kojima je lijeno skidati kacigu i selje koji čitaju komentare drugih selja kako je to najbolja kaciga.

Navodno su u Sloveniji zabranjene flip up kacige jer su toliko velike da zalaze u teritorij susjednih zemalja. Znači da se skupi neki moto klub ljubitelja flip up kaciga, njih 20, na hrpi.
Ne bi mogli odložiti kacige u istoj županiji 

[Josip-Sepp]

nastavlja se ..........

čim pripremim slijedeći dio 

[Josip-Sepp]

Cjelodnevna mješovita vožnja


Za 1. Maj išli smo na izlet u Štrbački buk (sa bosanske strane) a zatim produžili do Martin broda.
Nije da dociram, ali Martin brod nije od muškog Martina nego od ženske Marte. Dakle, Martin brod........dugačko a, ne kratko a
Brod je mjesto na rijeci gdje ju je moguće pregaziti

Dakle, Martin brod je dobio ime po ženi Marti koja je prelazila Unu da bi se našla da dragim. Jedne večeri se posliznula i Una ju je odnijela.
I taj je brod tj prijelaz dobio ime po njoj.

Skrenuo sam s teme. Da ne idemo žena i ja sami, odlučih pozvati sve redom drage ljude. Bilo nas je 4 para muško/ženska, na žalost nismo uspjeli naći 5 istospolni par da zadovoljimo mainstream kulturu.
Da bi sačuvali WOKE pravovjernost i umilili se establišmentu, ja sam se za ovu priliku osjećao kao ONO/TO i od svih zahtjevao da me zovu u trećem licu ONI.
I tako sam i govorio sam o sebi, ONI ili.......... MI..........ko Franjo Josip Mi,Kaiser und Konig.....

Opet skrećem s teme..............

Našli se mi ujutro, pao načelni dogovor i pičimo. Prvo stajanje u Karlovcu na kavi.
Bilo je prilično problema dok smo spojili stolove i smjestili se. Bio je lijepo sunčano jutro i svi su ispijali kavu na karlovačkoj špici.
I onda sam se opet sjetio svog "košarkarskog prijatelja" onaj što se zove ko poznati košarkaš, mislim da je nešto slično ko Radivoj Korać. Ali nije ni bitno, sjetit ću se ja 
Kako to izgleda kad se vozi u grupi 20 motora ? KAKO
Logistička noćna mora.

Krenemo se vozit kad već netko signalizira, stani trebna pišat. Pa p...a mu materina šta ste se nalili vodurine, ko da kroz Saharu vozimo, pa da ne bi krepali.
Vozimo mi dalje, ni do granice nismo došli, opet netko trubi viče da mora pišat i skreće negdje.
Ja se malo rasplako od bjesa. Sreća pa se od kacige ne vidi kako jecam.
Ali jebi ga , vidi se kako lagano lupkam glavom tj. kacigom o retrovizor pa svima čudno.
Reko, jebe me Cardo pa ovako mijenjam radio stanice.

Prešli granicu, stali sa strane dok se ne skupi cijel ergela od 4 motora. Koja je to količina možete zamisliti po tome, da nas je bilo još dva motora to bi bilo pola tuceta 
Puno je to.

Razmišljam, koliko je teško bilo naći mjesta za kavu, sigurno ni sa ručkom nećemo bolje proći. Pa sam odlučio da svratio u jedan, pouzdano dobar restoran uz Unu i rezervirati 8 mjesta za popodne.
I opet sam se sjetio tog svog poznatog tajnika popularnoh moto kluba, kako taj čovjek ima živaca i organizacijskih sposobnosti,klanjam mu se do poda.
On bi se u biti trebao zvati čarobnjak, po onom poznatom košarkašu Magic Johnson-u.

Rezervirao sam i ajmo dalje.

Slijedeća stanica, Štrbački buk.
Jes' da je s bosanske strane ali se zove po hrvatskom lokalitetu, selu Štrbci.
Prekrasno je.







Bilo je dok nismo vidjeli da neki vrag raskapaju sa hrvatske strane, da bageri i pikhameri nekaj razbijaju. Sjebalo nam slike skroz





Onda vožnja preko Kulen vakufa do Martin broda. Malo asfalta malo makadama.
Priroda prekrasna. Toliko da ju je čak i fotografijom teško pokazati.





Tu sam izveo mali zajeb. Frendova žena kupila novu moto jaknu i ovo joj je bilo prvo nošenje. Sjeli oni svi malo se odmoriti i ona je stavi na rukohvat iznad slapa.
Kaže joj frend (u stvari njen muž) daj je skloni može ti pasti u rijeku.
Maaaa neeeeeće, kaže ona.

svi gledaju u rijeku i jaknu





Ja sam samo prošao između njih i jakne, nonšalantno uzeo jaknu i otišao dalje. Nitko ništa nije skužio 

Par minuta kasnije kad su krenuli, dobro da je nije šlagiralo...........NEMA JAKNE.



Bila je tak tužna da nisam imao volje dugo je mučiti pa sam joj vratio jaknu.

A onda vožnja natrag u Bihać. Malo asfalta, malo makadama, malo budale sa šibenskim tablicama koji me skoro pokupio.......i eto nas na klopi.



Nas osmero........osam klopa, 16 cuga, par salata, par dodatnih krumpira i lepinja.....80 eura

stvarno dobra cijena

Najteže je bilo ponovo sjesti na motor i onako dremljivi od klope nastaviti vožnju.

Vozili smo uz Unu do Novigrada tj Dvora na Uni, pa se u Dvoru odmorili uz kavu (1 kola, 1 pelin i 7 kojekakvih kava, sve skupa 11 eura). Ne nije tipfeler, zbilja 11 eura za 9 pića.

Sjedimo mi na terasi, prema nama idu dva policajca. I svi mi počnu kenjati da će nas zajebavat jer su svi parkirali motore na nogostupu a jedini ja ostavio motor na cesti.
Uz rub. Lijepo pristojno uz sami rub ceste. Kofer širom otvoren.

Dolaze policajci na terasu i kažu.........kakvi ste vi čobani, zakrčili cijeli nogostup a vidi ovog gospodina lijepo parkirao uz rub da mogu pješaci po nogostupu 

Moram li spomenuti da još i dan danas svim to nabijam na nos 

Nismo se dugo zadržavali, ostavili tužni Dvor iza sebe i otišli prema svjetlim velegrada.


btw, jedna slikica s motorima da ne bi bilo kak smo išli sa Darojkovićem na izlet




....i dalje se nastavlja......

[zubakis]

Odlicno. Pratim 👍

[gogs]

   Pratim i ja.


Btw....čini mi se da je taj tvoj frend Razija Mujanović 

[Ćoso]

  Pratim i ja.


Btw....čini mi se da je taj tvoj frend Razija Mujanović 

Bravo direktore...samo nastavi...slobodno napiši ime

I nije tajnik već



Živi svoj san, nemoj sanjati svoj život.

[Grba]

Vice za precjednika !
Vice,Vice 

[Ćoso]

Zaboravio si staviti i ovu fotku



Živi svoj san, nemoj sanjati svoj život.

[Josip-Sepp]

.........nastavak

I zadnja kategorija vožnje motorom je višednevno putovanje.
To je ono kad se ljudi toliko pretrpaju da izgledaju ko cigani čergari.
No neću o ukusima niti pljuckati po drugima, ja idem isključivo sam ili sa ženom. Ne volim gužve.
a ponekad sam i malo...... naporan ?!

svuda idem, zavlačim se, guram nos. Sve volim znati, sa svakim pričati.
Obožavam pričati s lokalnim ljudima.
Na zadnjem putovanju, koje ću malo kasnije opisati, par puta sam uništio ženu. Toliko da je sjela i rekla da obiđem i napravim sve što sam zamislio da dođem po nju.
Nerijetko se zna dogoditi da ju otpratim do smještaja a ja se vratim i nastavim o obilaskom.

Upravo smo se vratili sa višednevnog putovanja po Austriji i nešto malo po Njemačkoj. Meni je tamo super i zato se uvijek vraćam.
Volim ja i Italiju. Pogotovo ovaj sjeverni dio kaj su ga okupirali 1918g i oteli austrijancima.
Zajednički nazivnik svega, PLANINE.

Doma sam pogledao gdje ići, što vidjeti, kuda se voziti.
Planiranje, poput manje vojne operacije. Nema praznog hoda, vrijeme u potpunosti iskorišteno. Ako je nedajBože kišan dan onda se ide po muzejima, ako nije onda na otvorenom.

Stalno sam gledao prognozu, i kad sam pomislio da je to to. Sjeo za komp, otišao na Booking i rezervirao smještaj.
St Johan in Pongau, točnije selo Alpendorf.
Noćenje s doručkom i boravišnom pristojbom za dvije osobe 84 eura. Jako povoljno i jako lijepo. Oduševljen sam.





a pogled prema St Johanu je predivan



jedino me patilo to kaj su nekad delali mala vrata. Ne znam koja im je to bila fora, ali ubio sam glavu par puta.
slično kao kad sam počeo voziti Gsa, pa sam izubijao potkoljenice



Inače, taj Alpendorf je skijaška destinacija. Žičara je bila na par sto metara od kuće. A cijeli brijeg je u žičarama i livadama za skijanje.
Zanimljivo je da su sada, ljeti, ta skijališta ili dana ili vraćena vlasnicima na upravljanje. i svak je ogradio svoj dio električnim pastiromm.

Malo smo skitali po bregu

ovo su skijaške staze



a ovo je stanovnica, pardon stanovnik jedne od skijaških staza



a ovo je prolaz ispod jedne skijaške staze



i još malo Aplendorfa




A onda smo se jedno popodne spustili do St.Johana u Pongau.
Začudilo me da tako malo mjesto ima katedralu. Da katedralu, nije samo velika crkva nego katedrala.





Nisam došao zbog ovog mjesta u Austrija pa mu nisam ni posvećivao previše pozornosti, osim kad bi imao višak vremena.
Ono zbog čega sam došao su

Salzburg i dvorac
Kehlsteinhaus, Hitlerova vikendica na vrh brda
Konigsee, jezerce ispod Kehlsteinhausa
dvorac Hohenwerfen, dvorac iz poznatog filma "Agenten sterben einsam" ili po naški "U orlovom gnijezdu"
EisreisenWelt, ledene pećine u Werfenu
Lichensteinklamm, klanac dugačak 1,5km a na kraju prekrasan vodopad
OBAVEZNA cijelodnevna vožnja Grossglocknerom
posjet Hallstattu i istoimenom jezeru
posjet sajtu iz filma "Moje pjesme, moji snovi" (The Sound of Music)

i naravno puuuno vožnje do svake od tih lokacija

Neću opisivati po danima, nego obraditi lokaciju po lokaciju, pa ak' vam se ne da čitati preskočite na ono kaj vas, ako vas, zanima



 

[Stjepko]

 

[Josip-Sepp]

Dva filma

Zašto dva filma ? 
Pa zato jer su na obje lokacije snimani popularni filmovi. jedna je livada na kojoj je sniman film "moje pjesme moji snovi"
a druga lokacija je dvorac Hohenwerfen, u kojem je opet sniman izvrstan film "U prlovom gnijezdu".
Zanimljivo je da se sa te livade vidi dvorac.

Prvo smo naravno otišli na livadu i uživali u suncu,planinama, samoći....da samoći 
taj sajt iz filma ne da nije popularan nego skoro da nema nikoga. Jedino su se pojavili jedan stariji američki bračni par i to kad smo se već spremili otići.
U biti, to me ni ne čudi jer skoro pa nitko mlađi od 40 godina, a da mu je IQ veći 100, nije uopće čuo niti zna išta o filmu.
To je samo za nas starije









ženi se ovdje tak svidjelo da mi je trenutak oprostila što je nisam odveo u Portugal ko onaj moj poznati prijatelj/poznanik odveo svoju ženu
to je onaj kaj se zove ko popularni košarkaš , mislim da je Petar Skansi ali nisam ziher 

PAr zanimljivosti o tom "The Sound of Music" filmu.
Teško je naći nešto zanimljivo o tom filmu......nema sisa, ni guzica. Ne vise kite. Muški ne žvaljaju. Nema likova koji ne znaju kojeg su roda/spola/vrste.
Nećete vjerovati ali nema ni jednog jedinog CRNCA. Skroz nazadan film. Čudi me da ga nisu zbuksali ili spalili.

Koga briga kaj je to neka sentiš normalna priča, otac udovac sa sedmero bijele djece. Nema sedam majki, bila samo jedna i to bijela. Đubre toliko bogato da ima guvernantu.
Koga, također briga za 5 Oskara, 300 milja prodanih kino karata, i što je te 1965. bio film sa najvećom zaradom.

Nije ni čudo da ga nema na Netflixu koliko je mizoginomigrantnofob 

Opet sam otišao u širine.....

Nakon što se uskom cesto spustite kilometar dva do glavne ceste, izbijete ravno na dvorac Hohenwerfen.
pa smo se nakon te vožnje od otprilike petnaest minuta (13 nam je trebalo da navuče,mo kacige i jakne) spustili do parkirališta ispod Hohenwefrena.

Malo slikica dvorca sa svih strana....











Prije nego kažem što o dvorcu samo da napomenem da je u njemu više postava. Npr, muzej vještičarenja, pa sokolarstva, pa o filmu U orlovom gnijezdu, ima i pokazna vježba s dresiranim pticama.
Ulaznica je 13 ili 14 eura i vrijedi love.

Imam lijepih filmića sa sokolarske predstave no ne znam staviti video pa gledajući fotografije probajte zamisliti kak je to bilo







nakon obilaska dvorca i svih izložbi....







toliko sam bio naporan da je žena u jednom trenutku pokušala pobjeć' od mene, no spriječio sam je na vrijeme



metla je atestirana za do 95 kila, ja sam sjeo na nju i jebi ga    



Za taj dan je bilo dosta, no priča ide dalje

[Josip-Sepp]

Konigsee & Kehlsteinhaus

Ovisno o vremensko prognozi određivalo se kamo idemo taj dan. Najljepši dan se, naravno, čuvao za Grossglockner.

Prvo, idemo obilaznim cestama pa je dolazak na cilj kao kulminacija.
Volim voziti okolo i zvirati po bregima, ili prek ograde da vidim kak ljudi održavaju dvorišta. 

Prvo smo odlučili ići do Obersalzberga odakle kreće autobus za Kehlsteinhaus. Zato jer brodovi po Konigsee-u kreću svakih pola sat a autobusi za vrh idu po rasporedu svaki sat, sat i po.
Došli smo a taman je nestalo karata, pa smo uzeli karte za slijedeću vožnju koja je bila za sat vremena. Nismo imali kaj nego malo klatariti okolo.
Sjednemo u restoran na kavu, ja pogledam, a na stolu ceduljica....tagesnekikurac i kasespatzle mit salate 12 eura
To mi dalo misliti 
ali samo par sekundi 



doručkovao sam u 8, sad je 10:30......malo me je sram, ali jebi ga, špecli su špecli

dočekali mi autobus, lijepo ti na karti piše vrijeme polaska i vrijeme kad TVOJ autobus kreće nazad.  Ako zakasniš,imaš dvije mogućnosti, ili ponovo kupuj kartu ili se pješice spuštaj s planine.
Oni u stvari ne naplaćuju ulaznicu u Kehlsteihaus nego prijevoz autobusom do njega. Mislim da je cijena ili 33 ili 33,50 eura.
Fascinantno je to da su autobusi ful električni. Ne dizel, pa ima malo struje ili tak nešto....potpuno električni

zum bajšpil, udaljenost do vrha je 6,5 km a savladava visinsku razliku od 1000 metara i vozi 42 putnika.
Pa recite da to nije impresivno 




vjerujem da ste svi prekaljeni globetroteri i da znate kak to ide ali za ono jednog koji ne zna ukratko ću

Autobus te dovede do podnožja Kehlsteinhausa, onda ideš na lift koji te doveze do samo vrha i zgrade ili ideš pješice, što traje nekih 20-tak minuta
Moje je prijedlog, da se ne gubi vrijeme gore s liftom ali dolje do autobusa se OBAVEZNO vratiti tom stazom. Zato jer je vidik neponovljiv.
Ideš po hrptu pa prvo imaš pogled prema Konigsee a onda zafrkneš pa imaš pogleda prema Obersalzbergu.

Tunel koji vodi do lifta






ovaj znak zabrane fotografiranja je samo za obične ljude, Slaveni imaju izuzeće od zabrane

malo šetnje po vrhu i pokoja lijepa fotografija








Riječ dvije o tom famoznom Kehlsteinhausu ili što Slaveni vole zvati Hitlerovo gnijezdo.
To nije u biti nije bilo Hitlerovo.
On dok je pisao Moju borbu tokom 1920-tih, je odsijedao u podnožju ove planine u mjestu Obersalzberg u birtiji "Kod Turčina". I toliko mu se svidjelo da je od tantijema njegove, jedine i najpoznatije, knjige kupio imanje i nazvao ga Berghof.
Naravno da su ljudi u bescijenje prodali Fuhreru svoju zemlju i bili presreti. Neki su čak odbijali uzeti novce, a oni koji bi uzeli od sramote bi sami sebe poslali u neki od Lagrera.
Oko tog imanja su napravljene kasarne, bunkeri. Uskoro su i ostali viđeniji nacisti su došli za njim. Sve to je lokalno stanovništvo s veseljem dočekalo i sa radošću sve dalo.
Za prvo vrijeme im je osiguran smještaj u Dachau. Čisto dok se ne snadju.
Taj Berghof je mjesto gdje je Hitler primao svoje kompiće i kurčio se. Kehlsteihaus je nastao kasnije. To su nacisti išli guzičarit i uvlačit se Fuhreru pa su sagradili Kehlsteinhaus.

Nakon završetka rata, Kehlsteihaus je preživio bombardiranja, obnovljen je i danas je u njemu restoran. Birtija "Kod Turčina", koja je bila oduzeta i u kojoj su do '45 bili SSovci, je također preživjela bombardiranje i obnovljena je i vraćena vlasniku.
No Hitlerovo imanje Berghof je sravnjeno sa zemljom. Ostalo je nešto podzemnih bunkera no ništa od toga me ne zanima.
Imamo mi po Hrvatskoj prekrasnih napuštenih vojnih objekata npr. Željava, pa radarska postaja na Ličkoj Plješivici, pa kanal sv.Ante, onda Panos na Velebitu.....



Idemo dalje u revijalnom tonu........

Unutrašnjost Kehlsteinhausa je uređeno u restoran. Ostala je prostorija, dvije za razgledati.

Ovo je nekada bilo sunčalište




A ovo je neka soba za sastanke



I tako dok smo obilazili, nabasali smo na jednu prostoriju. Danas je to jedna restoranska sala, tko zna što je bilo prije. Ko i svakom prostorijom i ovdje dominira prekrasan pogled ali i ogroman kamin. Ne malo nego puno kičast.
Taj kamin je Musloini poklonio Hitleru za 50 rođendan.




Naravno da smo se morali slikati



Zaboravio sam reći a za daljnju priču je važno, da sam na podu te prostorije našao kartu za autobus. Netko ju je izgubio, ali na žalost nema povratka bez karte. Morat će kupiti novu. I prije fotografiranja, ja savjestan, hodam okolo i pitaam ljude jel tko izgubio kartu.
Ljude boli kita i za mene i kartu i onog tko ju je izgubio.
Odustanem od potrage za vlasnikopm i zamolim jednog starijeg gospodina da slika ženu i mene ispred kamina. Kad nas je fotografirao, dolazi do mene i čestita nam.
Kaj nam čestitate ?
Prvo je čovjek oduševljen kaj ja , kao govorim njemački, a onda mi objašnjava da je nekakva tradicija da se mladenci slikaju ispred kamina.
Kažem mu, kakvi mladenci, mi smo u braku 32 godine. Onda mi je ponovo pružio ruku i izrazio saučešće.
Malo sam se zapričao s njim, pa su nam se pridružila još dvojica njegovih prijatelja. Pa sam se i s njima zapričao.
MOja je žena navikla na ta moja zapričavanja, pa je strpljivo čekala.
I sjetim se pitati ih, je li tko izgubio kartu. I stvarno, dedin frend je izgubio kartu. Bio je jako zahvalan.
A ja nisam propustio priliku ša nagalsiti kako smo iz Zagreba, Hrvatske. Da malo poboljšamo percepciju Hrvata i Hrvatske.

Inače, jednom sam imao razgovor sa Saxsijem i rekao sam mu da mi motoristi moramo biti ljubazni, susretljivi, duhoviti. Gdje god da odemo moramo ostavljati dpbar dojam, tako da iza nas svi kažu "ovi Hrvati ( ili Srbi, ili Bosanci)" su stvarno super ljudi.
Moramo biti ambasadori dobre volje svoje zemlje

Takav je i onaj moj poznanik, imenjak poznatog košarkaša Franje Arapovića.

Kad sme se spustili s planine, odvezli se par kilometara i eto nas na Konigsee-u.
Kupujemo karte i doslovno preskačemo lanac na doku i uskačemo u brod.
I on je ful električni. Zapanjen sam.

Tako se mi vozamo po jezeru, čilamo.




Najednom, mali od palube uzima mikrofon i krene sa pričom. Slijeva se vidi ovo, sa desna ono. Puno priča na njemačkom a na engleskom jedva rečenica dvije.
Staje brod ispod jedne stijene, vadi frajer trubu i objašnjava nam da je to mjesto eha. Naravno, zaboravlja prevoditi na engleski.
svira on trubu tak po takt a tak mu stijena odgovara. Jako zanimljivo.
Imam video ali ga ne znam staviti pa ću opisati. Izviri lik iznad broda i odsvira na trubi TRA-TARA-TA, i onda stijena odjekne tiše tra-tara-ta.
pa onda lik odsvira TRI-TRUU-TRA i onda opet eho malo tiši tri-truu-tra. Ostatak je pretpostavljiv.

screenshot iz videa




i naravno, eho stijena



Poslije svirke, ko pravi muzičar, skida kapu i žica lovu.
Dajem mu 2 eura, da se malo uskurčim kak mi Hrvati imamo love, i kažem kako bi pravio biznis bio sviranje Tišine po sprovodima.

trebam još spomenuti da sam nakon trumbetaša ja ostatak vožnje po jezeru virio kroz taj otvor u krovu jer je lijepo puhalo




Prvo stajanje brodom je kod crkve sv.Bartolomeja. A s obzirom da sam ja uzeo delux karte s obilaskom baš svake rupe na i oko jezera, izlazim na dok pitati trubetaša kaj bi bilo najbolje za napraviti.
Da li prvo ostati tu pa onda zapaliti do kraja ili prvo do kraja pa onda u povratku silaziti po stajalištima....
 To je bio razgovor za opisati.
S obzirom da mi je engleski puno bolji pričam ja s njim na engleskom. Zajeb, njegov engleski je ko moj talijanski :-D
Tako da smo razgovarali njemačko/engleski i jako se lijepo sporazumjeli. I odlučili smo otići do kraja jezera pa pehaka do jednog manje jezerca.
Znači do Saleta pa pješice do Obersee.









prošetali
obišli okolinu
začudili se da na kraju jezera lik ima imanje s kravama
i onda se vratili na brod i otplovili pogledati crkvu sv.Bartolomeja i okolinu
nemam tu kaj puno pisati











i na kraju, na brod i doma.........sva sreća pa nismo daleko, samo nekih 70-tak km




mislim da sam zaboravio staviti koju sliku motora, ali majke mi bili smo s motorom 


.......i dalje se nastavlja........

[keko]

..