Zute banane dotakle 3 strane Evrope...inkvizicija, Sveti Gral, zene u crnom...

[Bobi]

Znam da je suncano i da ste svi izasli vani na neke voznje, setnje i slicno, pa samo da popalim mastu onima koji jos traze razloge da ne odu negdje: Zivot je jedan, i ne znas dokad traje, pa tako, kreni... Kao i uvijek, poseban pozdrav mojim vjernim pratiteljima i kriticarima.

 A evo kako sam sad procitao temu o moto knjigama , i moto piscima, i utvrdio da sam i dalje najbolji i najzanimljiviji motopisac s ovih prostora, neogranicen BMW famom, indijancima, bubnjevima, Rusijom i samim sobom ;-)

Postovani citatelj i umilna citateljica (takodjer postovana ) zna da se motor pere jednom godisnje, pred tehnicki pregled, ali to nije razlog da se napokon ne brendiramo, zahvaljujuci Temu narudzbi, i eto napokon 2 zute banane su tu. A ovih country code naljepnica je sad malo vise nego tu na slici.



Za vas sa vecom dioptrijom, evo da zumiram. Desna banana sam ja, jer sam veci.



A evo i one tri tocke: Nordkapp u Norveskoj, Tarifa u Spanjolskoj, i Cabo da Roca u Portugalu. Eh, nes ti, rece dragi citatelj dok utrljava gel u tek izraslu kosu nakon operacije u Istambulu. Nes ti, kazem i ja, ali koliko vas je tamo bilo sa zenama,koje su izdrzale cijelu voznju na motoru, i sve vase budalastine uz put, to je pitanje i odgovor? Za koje me bas briga, ne vozim ja vas radi, nego sebe radi.



I sad, vjecna dilema, da li nastaviti dalje ili nikoga nije briga za citanje ?

[Ćoso]

Znam da je suncano i da ste svi izasli vani na neke voznje, setnje i slicno, pa samo da popalim mastu onima koji jos traze razloge da ne odu negdje: Zivot je jedan, i ne znas dokad traje, pa tako, kreni... Kao i uvijek, poseban pozdrav mojim vjernim pratiteljima i kriticarima.

 A evo kako sam sad procitao temu o moto knjigama , i moto piscima, i utvrdio da sam i dalje najbolji i najzanimljiviji motopisac s ovih prostora, neogranicen BMW famom, indijancima, bubnjevima, Rusijom i samim sobom ;-)

Postovani citatelj i umilna citateljica (takodjer postovana ) zna da se motor pere jednom godisnje, pred tehnicki pregled, ali to nije razlog da se napokon ne brendiramo, zahvaljujuci Temu narudzbi, i eto napokon 2 zute banane su tu. A ovih country code naljepnica je sad malo vise nego tu na slici.



Za vas sa vecom dioptrijom, evo da zumiram. Desna banana sam ja, jer sam veci.



A evo i one tri tocke: Nordkapp u Norveskoj, Tarifa u Spanjolskoj, i Cabo da Roca u Portugalu. Eh, nes ti, rece dragi citatelj dok utrljava gel u tek izraslu kosu nakon operacije u Istambulu. Nes ti, kazem i ja, ali koliko vas je tamo bilo sa zenama,koje su izdrzale cijelu voznju na motoru, i sve vase budalastine uz put, to je pitanje i odgovor? Za koje me bas briga, ne vozim ja vas radi, nego sebe radi.



I sad, vjecna dilema, da li nastaviti dalje ili nikoga nije briga za citanje ?

Nastavi dalje. Očito ćeš se malo strpiti dok ne odete u Ural, konkretno područje blizu grada Jekaterinburg u Rusiji (najistočnija točka EUROPE)...ili?


Živi svoj san, nemoj sanjati svoj život.

[zubakis]

Znam da je suncano i da ste svi izasli vani na neke voznje, setnje i slicno, pa samo da popalim mastu onima koji jos traze razloge da ne odu negdje: Zivot je jedan, i ne znas dokad traje, pa tako, kreni... Kao i uvijek, poseban pozdrav mojim vjernim pratiteljima i kriticarima.

 A evo kako sam sad procitao temu o moto knjigama , i moto piscima, i utvrdio da sam i dalje najbolji i najzanimljiviji motopisac s ovih prostora, neogranicen BMW famom, indijancima, bubnjevima, Rusijom i samim sobom ;-)

Postovani citatelj i umilna citateljica (takodjer postovana ) zna da se motor pere jednom godisnje, pred tehnicki pregled, ali to nije razlog da se napokon ne brendiramo, zahvaljujuci Temu narudzbi, i eto napokon 2 zute banane su tu. A ovih country code naljepnica je sad malo vise nego tu na slici.



Za vas sa vecom dioptrijom, evo da zumiram. Desna banana sam ja, jer sam veci.



A evo i one tri tocke: Nordkapp u Norveskoj, Tarifa u Spanjolskoj, i Cabo da Roca u Portugalu. Eh, nes ti, rece dragi citatelj dok utrljava gel u tek izraslu kosu nakon operacije u Istambulu. Nes ti, kazem i ja, ali koliko vas je tamo bilo sa zenama,koje su izdrzale cijelu voznju na motoru, i sve vase budalastine uz put, to je pitanje i odgovor? Za koje me bas briga, ne vozim ja vas radi, nego sebe radi.



I sad, vjecna dilema, da li nastaviti dalje ili nikoga nije briga za citanje ?

Ajmo Bobinjo dok nije kiša stala...

[fatboy]

Samo piši...gušt je čitati...

[gianni]

Ma Top

[Bobi]

4 odgovora...ccc...ali ajde, bar neki fini ljudi

Dakle, dok se moto nacije pripremaju za sezonu, mi se vec vratili. Jer mi smo zute banane i ne zivimo po ustaljenim pravilima. Kako nismo nikad bili tamo motorom, rece Lipotica jedno jutro ajmo. I to je bilo to. Odlucili smo se za ovaj termin krajem 4. mjeseca jer je pas kod kceri, i slobodni smo, a i vrijeme manje vise obecava da nas nece puno prati i susiti. Za one koji vjeruju prognozama. Ja vjerujem cvrstom pogledu u nebo, i znam sto me ceka sljedecih 30 sekundi.

 

Dobro, dobro, aj ti nama reci sto ste spakovali, frflja mlada citateljica usplahireno gledajuci novi nastavak turske serije?

 

Pa evo:



Kupace gace koje nisam obukao nijedanput, jer je more bilo prehladno za mene.

 

Baterijska svjetiljka koju nisam ponio.

 

Torba za oko desne noge koju takodjer nisam ponio jer me nervira kad idem pisat.

 

Kisobran koji nisam ni izvadio iz torbe.

 

Michellin buff noji takodjer nisam nijednom stavio.

 

7 majica od kojih sam nosio 3.

 

7 pari carapa od kojih sam koristio 4.

 

Hi-viz prsluk koji mi ne pada na pamet obuci za sad.

 

Ekstra punjac za mobitel koji nije struje vidio.

 

Naljepnice kluba koje takodjer nisam uopce ponio, da se ne seljacim po raznim banderama dok ih lijepim.

 

Imunnoaktiv 24 sumece tablete, od kojih sam popio jednu.

 

Ultra efikasnu kutijicu za tablete ( koje sam popio sve, heben ti tlakove).

 

Najeftiniju kremu za brijanje iz DM-a, ali je gel, nisam ja bas nitko.

 

Super ekstra arapski parfem, za sve one konobarice i sobarice, da im ostane u dugom sjecanju. A tu je i Ylang Ylang masazni gel, za opustanje bolnih misica ledja, nogu, artrozna koljena i slicno.



Pun novcanik kovanica od 50 centi za placanje WC-a po bijelom svijetu, koje takodjer nisam koristio jer su svi WC-i na putu bili besplatni, osim hrvatskih, a za njih, kao visoko tehnoloski obrazovani gradjani, ionako imamo aplikacije.

 

2 zute banane, jer...



Ovaj put samo jedna vanjska torba, jer Lipoticu nervira sad desna torba, kao sto je prije par godina nervirala i lijeva. A mene nervira bacenih stotinjak eurica.



Hebo motor kojeg neslikas bar dvaput



Resetiran GPS; resetiran i ja

[Bobi]

Polazak 9.04, u nekim jutarnjim satima, ali ne bas ranim, jer ipak smo mi Dalmatinci, i zore rane su nam prilicno nepoznato doba dana.

 

Opjevanom Dalmatinom do Pasjaka, pa gmizuci kroz Sloveniju u drugoj brzini, pa onda u lijevoj traci autoputa od Trsta do...dokle stignemo taj dan.

 

Prva kava s toplin Tifon pumpa Jesenice, druga Tifon Dobra ( uz obavezni strudel od visanja), prometa bas i nema, i za slucaj da ste zaboravili kako bus izgleda, evo ga opet:



A evo i Dobre, nase omiljene pumpe iz nekog razloga- hrana 5 , usluga 5.2



E sad, sto se voznje tice, stari pratitelji Zutih banana znaju, motor s nas dvoje ima oko 600kg, pa sad kad zapnes u koloni, tapkaj s lijeve na desnu dok pazis da se ne prospes po cesti. A cim krene, bicikla, kao na tracnicama.

 

Sretno i uz pomoc 2 GPS-a pronalazimo Pasjak GP, i njezno i polako se usuljavamo u SLO, poznatu po masnim kaznama neopreznih bajkera. Dok veselo promatram sumice i brezuljke, paznju mi privlaci lampica na tabli " check oil". Kakav check oil sad, tek sam krenuo na put? Ali nista , stani sa strane, ulje je spremno,  i onako corav, umjesto 0.5 L ulivam 0.15L, lampica se gasi, i nakon sto pogadjamo pravo skretanje u Trstu, radosno uzimamo prvu od milion kartica za ultra ekstra skupi autoput i peglamo uz kamioncine, i tako sve do Vicenze, gdje nam Gluteus Maximusi ( sporedna uloga u Gladijatoru 7- all roads lead to Colloseum) kazu da je vrijeme da se skinemo s autoputa i nadjemo smjestaj. U medjuvremenu su na nekoj od bezlicnih pumpi pala 2 espressa, i tu smo koristili najruzniji WC na cijelom putu. Toliko o bogatom sjeveru Italije.

Nakon jos jedne pis i caffe pauze, placamo ultra skupi autoput i jos skuplje gorivi, i penjemo se uzbrdo prema hotelu New Genziano, koji nismo bukirali jer smo lijeni i uzdamo se u srecu.

BTW, ovo je njena kaciga, ja sljastim nalje na motor, ona na kacigu



Mjesta ima, soba je super , samo je tus kabina malo preniska za majmuna kao sto sam ja (imam ja i sliku, ali je rated R, a tu ima mladih ljudi njeznih dusa, pa da ih ne plasim). Hotel je na brezuljku, buke nema, mir i tisina, motor parkiran ispod tende, a u hotelu super restoran s necim od Michellina, tako da se spustamo na par Aperola i hranu. Usluga top, od recepcije do restorana, hrana i pice savrseni, a cijene Aperol Spritza i vina moraju bit greska, 1 aperol spritz 3.5 e, ko kava s toplin u HR. Vrlo toplo preporucamo, iako je neka bakica posluzivala druge stolove, a namigivala nama, onaj Ylang je ostao zatvoren...

 

Pa dobro, jeste li se vas dvoje sto promijenili, ili ste isti, lijepi, zgodni, mocni i propsni, pita zarumenjena citateljica dok cita uputstvo za onaj Ylang...

 

Isti





Evo, ne lazem , 2 aperol spritza 7 e, boca vina 18. aj nadji u nas take cijene



Noc je prosla bez puno uzbudjenja, a ujutro dorucak totalno drugaciji od svih talijanskih dorucaka dosad: sunka, prsut, jaja, kolaci, salame, sirevi, kruhovi, prekrasna mlada konobarica ( za razliku od one babe sto je negdje oko 02h kucala na prozor u prozirnoj spavacici- kad se nisam tad usro od straha, necu nikad), dakle hotelu od 4 zvjezdice dajemo 5.

Danas, 10.04 krecemo prema Aix-en-Provence, gradicu u Francuskoj, jer udaljenost taman negdje stima nasim guznim senzorima, a popravili smo i ledjne izgleda.

 

Talijani voze kao da svi imaju Alfu kojoj curi ulje, jedan drugom na guzici, tako da sudari nisu rijetki. Dosta radova na cesti, pogotovo oko Genove i San Rema, ali guzva je u suprotnom smjeru, a u nasem je nema, i dok lagano pjevusimo popularne pjesme istoimenog festivala, prasimo kroz miliomn tunela. Svaki gradic na toj cesti nam se cini isti, ali bas isti , kao onaj prethodni. Lijepo za vidit, ali zeru dosadno.

 

Obavezno stajanje na ponosu talijanskih autocesta





U tom gradicu se rodio  Paul Cézanne, a ima i Lidl. Toliko o turistickim znamenitostima.

 

Ima i  B&B hotel ciji smo vjerni korisnici kad bas moramo jos od davnih vremena AC/DC koncerta u Becu 2024 🙂 Salu na stranu, motoristi uvijek traze hotel s parkingom, a njihov je besplatan. Inace parkinzi pjevaju od 15-30 eura.

 

Ulaskom u Francusku primjecujemo razlike u vozackoj kulturi, jer cim preteknu, odmah idu u krajnju desnu traku, tako da je krajnja lijeva skoro uvijek slobodna. I paze na motore, tj. nas jer dosad nismo sreli nikog u nasem smjeru, i samo njih nekoliko iz suprotnog, hmmm...

 

Frnacuski autoput i francuski benzin je jos skuplji nego talijanski, uh.

 

E sad jedan savjet  IT i FRA autoputeve placamo debitnom, a benzin kreditnom karticom. Ne znam zasto, ali nismo uspijevali obratno. Eto, sad znate.

 

A jesmo lipi, bas za reklamu Pevexa

[Bobi]

B& B hotel je ultra moderan, tako da moramo googlat kako se cekirat, jer osoblje (osoba) radi samo par sati ujutro i par sati popodne, ali nema veze, u par minuta chekirani i vrata otvorena. Mjesto je minijaturno, ali slatko, kao i onih par francuzica sto smo sreli, koje su nas pozvale na party tu vecer. Istusirani , izlazimo van, i naravno da u jedinoj pizzeriji koja radi tek od 19h treba imat rezervaciju. Na lipoticin sarm i moj mrki pogled ipak dobijamo stol od 19-2030, uz pitanje hocemo li pojesti do tada. Pojest cu do 1903, samo ti donesi. Pizza i pasta super, vino isto, tako da vecer zavrsavamo finim proizvodom francuske kolacologije



Evo onog kolaca



Dok cure iz nocne smjene mazu onaj Ylang na BMW-a, mi spavamo slatkim snom pravednika.

[Bobi]

Standardno pakovanje nakon dorucka, sto traje oko minutu i 12 sec, i idemo dalje. Danasnja destinacija je i jedan od nekoliko zadanih ciljeva na ovom Motocascu (izvedenica od rijeci motor i hodocasce, za one sa disleksijom). Ne postoji u Klaicevom rijecniku. Za vas mlade, to je bio covjek koji je pisao rjecnike prije nego je Google izmisljen.

 

posto moj ChatGPT iz nekog razloga prica srpski, a meni se ne da dodavati slova J, evo:

 

Lourdes, grad u jugozapadnoj Francuskoj, poznat je pre svega kao jedno od najvažnijih katoličkih hodočasničkih mesta na svetu. Glavni razlog njegove slave je:

Ukazanje Device Marije (1858)
Lourdes je postao poznat kada se 1858. godine 14-godišnjoj devojčici Bernadette Soubirous, prema njenim rečima, više puta ukazala Devica Marija u pećini Massabielle. Ukupno je imala 18 ukazanja. Tokom jednog od njih, Marija je zatražila da se na tom mestu sagradi crkva i da ljudi dolaze na hodočašće.

Sveti izvor i lekovita voda
Bernadette je tokom jednog ukazanja iskopala izvor u pećini, za koji se veruje da ima lekovita svojstva. Mnogi hodočasnici dolaze da se okupaju u vodi ili da piju iz nje u nadi za fizičko i duhovno isceljenje.

Grotta Massabielle i Svetišta
U Lourdesu se danas nalazi ogromno svetište, uključujući:

Baziliku Bezgrešnog Začeća

Podzemnu baziliku Svetog Pia X

Grotta Massabielle (Pećina ukazanja)

Kupatila sa svetom vodom

Hodočašća
Svake godine, Lourdes poseti više miliona ljudi iz celog sveta, često i bolesni ljudi koji se nadaju čudu ili duhovnom miru.

 

Dakle , od Aix-en-nesto do Lourdesa je oko 600 km, sto prevedeno u eure potrosene na autoput i gorivo iznosi oko 10 iljada. Peru me Francuzi samo tako sa cijenama.

Lagano je oblacno tako da je voznja taman. I lipotica odradjuje svoj kamermanski dio, mobitelom, jer mi nemamo te fensi 360 kamere, nemamo cak ni 120 kamere.









I evo nas, veselo parkirani , sami samcati ( navecer su nas taman 2 busa okupirala i sakrila od javnosti, hvala kinezima) .



Najeftiniji smjestaj na putu, dorucak, soba i parkiranje 58e. Hotel ima i lift, pa me bas briga na kojem smo katu.

 

Skidamo 27kg opreme , tus i idemo... Lako naci, sve fino oznaceno, a mi 10m setnje do svetista.



Prva setnja do svetista nam pokazuje energiju i ljepotu ovog mjesta, a cak i nije prepuno turista/vjernika, iako je 10 min voznje udaljen veliki aerodrom, za one sto vole da ih drugi voze.

Gradic se lako obidje pjeske, ima dosta restorana i kafica, iako nekako dominira talijanski stih, nije nam jasno zasto.

 

U svakom slucaju se prvo odvija kava s toplin i armagnac. jer u Rimu se ponasaj kao Rimljanin, a u Lurdu kao Lurdjanin valjda...

 


Lokalac



E sad, svetiste:

 

ulaz je besplatan i sirok, dolazi se na ogroman trg, s donje strane je WC, pa onda stepenice vode do crkve, izgradjena iznad spilje/pecine , kroz koju hodocasnici i motocasnici prolaze , dodirujuci njene stijene, tako da su te stijene izglacane. Kao sto rekoh, guzve nema, tako da prodjosmo kroz to, pa malo meditiramo i molimo na klupicama ispred, pa opet pecina, i tako to. Energija cijelog prostora je nevjerojatna, stalno svira neka muzika, pa cujes molitve na 100 jezika, pa gledas staro i mlado kako se mole, sami i u grupama, pravi mir.

 

Tu su i male cesme da se napijemo vode, i ja odlucjem da moram kupiti jednu kanticu, da imam iz cega pit, jer Lipotica naravno ima svoju bocu, a je imam samo bocu od ulja ) koje sam dosad nadolio jos 2 puta, sve po dec, jer sam corav.

U talijana jeli u Francuskoj



U Kineza iz Neuma kupovali









ja dva ona tri kruga napravila kroz spilju















Suvenir iz Neuma. Poslije vidio da nema rupu na rucki, pa kupio jos jednu. Jer nisam nikad vidio ovako zgodmnu kantizu od po litre.



Tu vode tocili, i bas je super ukusna



Nocna misa

[Bobi]

Dakle, dobar dorucak s grupom penzionera i 12 milih cehinja koje ceznutljivo gledaju na motor i krsnog Dalmatinca koji ga pakuje, ali Lipoticin pogled ih vraca u normalu zivota "obicnih " turista.

 

Kako nam prognoza za andoru izgleda otprilike ovako, klikamo na Delete

 

Edit: ovaj ekran je slikan naknadno, tad je pokazivao -2C, a ja sam napokon naucio da roza nije dobra boja na prognozi- snijeg



I nakon Delete, krecemo lokalnim putevima za Tarragonu u Spanjolskoj, u potrazi za suncem i morem. Jer mi mozemo 3 dana bez mora, a onda nam padne nivo soli u glavi, i moramo na recharge.

 

A lokalni putevi su ludilo- tuneli zatvoreni, francuzi voze po ogranicenju, dok spanjolci nemaju rijec za ogranicenje, a ceste savrsene- dugi zavoji, tako da prasimo gustajuci na najjace.

 

Kako i ova ruta ukljucuje planine, brdsko-planinski uspon nam je ok, iako smo sve obukli na sebe, jer je laganih 12C

Tu smo negdje stali na kavu s toplin i sendvic s jamon ( prsuton), i bilo je top, taman se lipo ugrijali.











I eto nas na obali Mediterana



U Tarragoni je smjestaj u hotel SB Centro ili nesto tako, super lokacija, super hotel, osoblje, garaza...koja je naravno nagnuta na 30 stupnjeva tako da lipotica silazi demonstrativno s motora,sto znaci, parkiram se sam. Soba je fantasticna, tus, brzi BJ od mlade spanjolke i izlazimo u suncai grad, ciji centar je otprilike 5 minuta pjeske. Velika setnica, gledamo skup podrske Palestini dok uzivamo u Sangriji (ona) i kavi s toplin (ja). Cijene kao u HR.



Grad je poznat po ljudskim tornjevima





Nakon boce vina i ja pomazem kulturi







Pa dobrom, ima li se sta vidit osim tvoje celave glavurde, velike huzicetine, i milion kava, pita se slatka citateljica dok lista novi fashion magazin?

 

Ima, ima

 

Rimljani su ocito putovali vise nego mi, i di god su dosli, izgradise koloseum, nesto kao videoteka krajem 20og stoljeca









Ugostitelji su pukli glavom totalno, ovo je konobaris vulgaris



A ovo je serus maximus publicus



Pri povratku u hotel nesto i za mene, tj churrosi, top skupi top ukusni. Vidider kako je sretna, pola mi je pojela



Uz naravno jos jednu bocu Cava ( pjenusavo vino) iz lokalnog marketa, jer kad vozim ne pijem, a kad pijem ne vozim.

[Bobi]

I naravno, tu je bio prvi susret s inkvizicijom, mali grad i mala procesija, ali bas lijepo za vidit.



Budjenje u Tarragoni podrazumijeva fantastican svedski stol, dolivanje 125ml ulja u motor, i polazak prema Alicante-u.

 

A kako smo se dotakli inkvizicije, evo malo nesluzbenih podataka o njima na moj nacin, uz svesrdnu pomoc mog ChatGPT, koji i dalje vergla na srpskom na norveskom kompjuteru i hrvatskoj mrezi 🙂

 

🕵��♂️ Inkvizicija – srednjovekovni "fact-checkeri"
Zamisli grupu ljudi koji su toliko zabrinuti da se neko ne slaže sa njihovim mišljenjem... da su doslovno napravili karijeru od toga. Inkvizitori su bili kao današnji moderatori na forumima, samo sa većim budžetom i – nažalost – spaljivanjem na lomači umesto banovanjem.

🔥 "Edukativni" pristup: Ko ne nauči, gori.
Ako si u 13. veku rekao nešto što se ne uklapa u zvaničnu doktrinu – recimo, da Zemlja nije centar svemira – inkvizitori bi ti ljubazno objasnili da grešiš... pomoću sprava za mučenje i vatrenih demonstracija. Nisu verovali u "drugo mišljenje", osim ako to drugo mišljenje ne viče "Priznajem!" kroz zube.

⛪ Dominikanci – originalni CSI: Heresy
Dominikanski red je bio zadužen za inkviziciju. Ustvari, to je bio prvi put da sveštenici dobiju značke i počnu da "istražuju slučajeve" po selima. Prva inkvizicija bila je kao sudska drama, ali bez advokata... ili prava na ćutanje.

🐐 Veštice, mačke i bakice
Inkvizicija je često "demaskirala" veštice. Ako je tvoja komšinica imala crnu mačku, skuvala čaj od bilja i živela sama – čestitamo, bila je potencijalni đavolov saradnik. "Slučaj zatvoren!" – rekla bi crkva, i pripremila lomaču.

🧾 Papir, molitva, inkvizicija
Kao da nije bilo dovoljno loše, Inkvizicija je imala i svoju birokratiju. Sve je zapisivano: ko je rekao šta, kada je mučen, da li je priznao, i koliko sveće je potrošeno. Da su imali Excel, sigurno bi vodili tabele "Mučenje po satu".

📍 Gde si mogao da upadneš u problem?
Španija: najpoznatija verzija Inkvizicije, uz moto "ne očekuješ Špansku inkviziciju!" (Monty Python)

Francuska: Albižanska kriza – prva veća "proba" inkvizicije

Italija: gde su ljudi poput Galileja morali da kažu da je Sunce ipak šef jer... inače!

🎭 Završna misao:
Inkvizicija je bila kao kombinacija FBI-ja, škole i reality showa – samo bez zabave. Ali ako si preživeo ispitivanja, javno kajanje i eventualnu lomaču, mogao si... pa, zapravo, ne, nisi preživeo.

 

 

A sad ozbiljno:

 

Ukupno kroz sve inkvizicije:
Konzervativne i savremene procene govore o 6.000–10.000 ljudi pogubljenih tokom više vekova i više jurisdikcija.

🔎 Zašto su brojke često preuveličane?
U 18. i 19. veku, prosvetitelji i antiklerikalni autori (npr. Voltaire) prikazivali su inkviziciju kao monstruoznu mašinu smrti – često spominjući stotine hiljada do miliona žrtava, što nije istorijski tačno.

Iako su metode bile okrutne (mučenja, javna pokajanja, strahovlada), sama stopa pogubljenja je bila relativno mala u poređenju s npr. lovom na veštice u protestantskim delovima Evrope, gde je ubijeno i do 50.000 žena.

 

Moj zakljucak: biti zena u bilo kojem dobu je zajebano, jer smo mi muskarci debili

 Nakon sitnih i ne bas uzbudljivih 489 km, stizemo u Alicante, jos jedan grad u kojem sam bio nekad davno i ne sjecam ga se.

 

Hotel u kojem spavamo se trebao renovirati 1989, ali tad je jos Franco bio na vlasti, pa... Motor je parkiran na sigurnoim, toliko sigurnom da ni ja ne kuzim kako otvoriti kapiju parkinga.

 

Soba je tip radnickog odmaralista iz 70-ih, ali mi smo na to navikli, tako da nam ne smeta. Zidovi su od papira, pa upozoravamo recepcionerku da se stisa nocas, da ne budimo ostale goste.

 

Kratka setnjica uz obalu do centra, grad je prekrasan i te glavne setalisne ulice su bas super. Ljudi na svakom koraku, i dok polako pada noc, evo opet onih pod maskama, a tu su i zene u crnom i svasta nesto:







Kaze Lipotica da ima ulica sa gljivama bunikama, pa i to trazimo, i evo je:



Kao sto rekoh, sveti tjedan je



I evo ekipa, pojavise se iza ugla















A evo i zena u crnom















A ima i nekih instagramskih ulicica s plavim svacim necim, pa smo i to morali vidit, iako je full uzbrdo, jos disem



razlike medju bojama tih kapuljaca i haljina samo oznacavaju da je ta grupa iz te i te bratovstine, pa se tako identificiraju, bojama.

 

Semana Santa obeležava Hristovu muku, smrt i uskrsnuće, kroz:

prozivke (procesiones) – spektakularne verske povorke

pokoru, tišinu, molitvu

verske rituale i prikaze stradanja Isusa Hrista

🎭 Kako izgleda u praksi?
🔔 Procesije
Svake večeri izlaze bratovštine (cofradías) iz crkava u dugim povorkama.

Nose se ogromne, ručno izrađene skulpture (pasos) koje prikazuju scene iz stradanja Isusa i Device Marije.

Procesije su dramatične, emotivne i tihe, uz muziku, tamjan i bubnjeve.

🧑�🎤 Pokajnici (nazarenos)
Ljudi obučeni u dugačke tunike i sa šiljastim kapuljačama (slično KKK-u, ali bez ikakve veze).

Hodaju bosi, nose krstove, ponekad i bičuju sebe – kao čin pokore.

🎺 Muzika i atmosfera
Trube, bubnjevi i saete – tužne pesme koje se pevaju iznenada iz publike.

Cela atmosfera je duboko emotivna i često dirne čak i one koji nisu vernici.

 

A zene u crnom,pitas. Pa evo i njih:

 

Mujeres de mantilla"

(Žene s mantiljom)

🖤 Ko su one i šta simbolizuju?

Obučene su u crne haljine (najčešće duge i elegantne), sa crnim čipkastim velom (mantilla) koji pada preko posebnog češlja zvanog peineta.

Predstavljaju žalost i poštovanje prema Muci Hristovoj i Djevici Mariji koja tuguje za svojim sinom.

Njihovo prisustvo je izraz pokajanja, tuge i dostojanstva. Haljine i velovi se prenose s generacije na generaciju.

 

E sad sto se fizionomije lica tice, nemojmo zaboraviti utjecaj Sjev. Afrike na obalni dio spanjolske, i mjesavinu naroda koji su se tu, je l', mijesali...

 

Meni su bas bile lijepe , takve kakve jesu, a i vrlo dostojanstvene.

[Bobi]

Pojedosmo tu negdje i Paellu, moras narucit porciju za dvoje, koju kod nas pojede klinac od 10g sam, i ok onako, ali nismo se nesto odusevili, to je kao da pricam hvalospjeve o sendvicu ili pizzi, turisti smo, tako i jedemo. Ulice su im krasne , ciste, lijepo uredjene, svi nasmijani i veseli, nitko te ne tlaci s nicim ( Lipotici bi jos i prisli, a onda pogledaju prema gore, i vide moje rasirene okice...)... Pjeske natrag do hotela, recepcionerka ceka s 2 litre Sangrie, Ylang je ohladjen na radnu temperaturu, i laku noc 🙂



Nakon cak i dobrog dorucka, krecemo prema Malagi. Poljubac Manueli, jos gutljaj Sangrie za sretan put, jutarnje kenjanje i gaaaas...

 Ovo veliko zaokruzeno je tisuce bijelih plastenika, ako pogledate na Gmapsu odavde do Malage, to ih je na milione, sve bijelo, kao satori Smail age... A mise pitamo odakle im jagode u Novembru...iz plastenika, brate...



Skroz masumicno odlucimo stati tu , jer nam je dosta svemirskog pejzaza,  u Venta del pobre, po gorivo, gdje lijepa Spanjolka ne skida oka s motora, i lipotice, dok njen muz ne skida oka s mene, a ja pametno gledam u brojcanik na pumpi...

 

To mjesto je usred nicega, sa top hotelcicem i restoranom,


Tu se naravno narucuje kava s toplin, i sok od narance, a onda Lipotice ugleda konobara kako reze prsut, a ja ugledam stol koji je savrsen...

[Bobi]

I tako, malo pomalo, kroz plastenike i guzve do Malage. U kojoj ima hotel u centru ali nema parking. Sve ceste jednosmjerne. GPS lud, ja jos ludji, Lipotica iznervirana. Nadjem 1 mjesto pored 30 skutera, izguram tu bagru malo lijevo, malo desno, uguram GTa ,a on strsi jedno po metra. E jebga, strsi, sta cu ti ja. 7 katanaca za srecu, i na recepciju. A na recepcihi Don Julio, vidi se da je svojim sarmom izhebao barem 1000 jedrih njemica. Soba s prozorom koji gleda na motor. Sto kad procitam u tudjim putopisima me slatko nasmije. Pa necu valjda sjedit u sobi i gledat na motor. Nego cu lipo skinut ovih 37 kila odijela, potrositi 5 hektolitara vode na nas dvoje i dvije slatke susjede iz Latvije, te izaci. Na kavu s toplin, ravno ispred hotela.



Za to vrijeme je Don julio iskoristio joker " zovi prijatelja ", i nalazi se parking za danas u garazi Alemagna...



Pita decko u garazi koliko vrijedi motor. Sa najsladjim osmjehom odgovaram: kao tvoje dvije noge, koje ce ti faliti cijelog zivota. Uz kiseli smijesak, 7 katanaca vraceno na njega i odosmo u Malagu. Koja je krcata. Sto zbog svetog tjedna, sto zbog Malage same po sebi. Sve je turizam.

 

Ne mos ni do katedrale doci, sve zagradjeno i zaguzvano, a ovi KKK vec hodaju po cesti



Ali mos do lokalnog specijaliteta. Sardele. E sad, svi nesto kenjaju o spanjolskoj hrani, nama kao Dalmatincima nije nista posebno. Znam da ja da smo mi najposebniji od svih u nasim glavama, ali svejedno. Previse przene hrane, i svi ti tapasi su przi, przi, przi, tako da bas i nisu nesto gastronomski odmakli od nas.

 

Sardele su bile dobre, ali imam ja to i doma.



I ovo iman doma



Za kasnu veceru se nakon duge setnje i obilazaka KKK, restorana i barova punih influencera, odlucujemo za domacu radinost:

[Bobi]

Kao sto rekoh, necu ti cekat u redu da bi jeo nesto sto jedem i doma

 

Noc prolazi relativno mirno, uz povremene krikove pijanih engleza i uzdahe sretnih latvijki, te nas ujutro ceka dobar dorucak, nakon kojega krecemo u osvajanje ovog grada poznatom po ...

Svemu, brate, ima sta oces, a tu pocinje i moja nova kolekcija oziljaka.

 

Predivne ulice i parkovi, ljepse po danu , i koristimo dok svabe i englezi hrcu, pa hodamo u relativnoj tisini, pitajuci se gdje je nama u Hrvatskoj nestala umjetnost.

 







Negdje ovdje Lipotica pokazuje uzbrdo i kaze te moramo na ovu vilu, te moramo na onu utvrdu, hebo te led, srce mi ostalo na dnu nakon svih kilometara, ali sam barem par kapljica krvi ugradio u ovo djelo, zahvaljujuci niskom otvoru za proci, preniskom za mene, uglavnom



Cekali jedno po sata u redu za karte, ali mozes kupiti karte za oba objekta, i aj uzbrdo, misko



Evo di smo, da ne lutate

 

Ticket type Alcazaba and Castle of Gibralfaro Combined

€5,50€

 

Dakle 11 eurica za nas. Da bi se penjali.

 

E to je znanost u marketingu. Netko ti drugi izgradi, ti ulozis u 2 cuvara, jedan printer i racun za struju, i voila, milioni.

 

Pocetak cvoruge, jeben li joj zidove iz davnina.



Culo me se nazad do Alicantea kako spominjem rodbinu starim spanjolcima.

 

Ali, bol na stranu, predivno za setnju, isplati se i ajte obavezno.





Ja seljak sa svojim BMW clanstvom





I taman kad sam pomislio da je Alcazaba dovoljno bolna, krece uspon na Castle of Gibralfaro... koji traje i traje, ali barem na vrhu preskacemo guzvu na ulazu, jer gle, kupili smo kombiniranu kartu. Da i ja nesto pametno napravim.

 

Pa koliko je to visoko, pita se prekrasna citateljica dok mijenja kanale digitalnog TV-a analognim daljinskim?

 

Pogled s pola puta

 

Bez zooma



zoom 1



zoom 2



ZGodan kafic na vrhu, i WC, pa u kaficu lijepa spanjolka me casti kesom leda da stavim na celavu cvorugu, koja vec izaziva paznju turista i nihovih foto aparata, a sredovjecna ( dakle, mojih godina) njemica nudi dezinfekcijsku maramicu iz DM-a, i na moje Danke schon siri jos veci osmijeh.

 

Evo zasto ja udaram glavom di bilo, jer ako su kolonizatori bili ovako mali, koliki li su tek kolonizirani



Flagman



I evo ga, Bobinjos Kapoeras Velikenjo - zvani Zvijer ( od samog sebe) , a gle mi carapice , iste

[Bobi]

Dakle, spustanjem na obalu, produzujemo do , hm, obale, jer se treba slikati kraj znaka, naravno, sve za instagram. Plaza fina, pijesak topao, talijankine tangice uhvacene u okretu ( muske oci vide sve), more i dalje hladno...



I Black Pearl je tu



Ubili se setajuci po gradu i trazeci restoran ispred kojeg ne treba cekat previse, i napokon jedan, stol na stekatu (terasi), ona narucuje janjece brzole (krmenadle), ja nesto nemam pojma sta, i sa ispaljenim konobarima zajebavamo i sebe i njih i ostale goste. Odlaskom na WC srecem se sa golemom glavom bika, valjda su tu svi bikovi iz one koride, ili kako se vec ta arena zove, glava ko u bizona. Ne bi ja tome mahao nikakvom krpom.

 

I tu naucismo da broj krugova znaci iz koliko si gutljaja popio pivu, to nismo znali. Ajd pogodite koja je moja



Jedan za po putu



I evo mene medju svoje



Dok cekamo da pocne sljedeca KKK zabava, setamo i razgledavamo, crkve , grafiti, trznice, i to traznica na kojoj bome cijene urlaju, ali bas taj dan imaju sve iz mora frisko, kamenice, skampe, kozice, hobotnice, i naravno svracamo i tu , ali slika bas i nemam







Inace, to jutro sam motor prebacio u garazu hotela, u koju moze stat jos bar 5 motora, heben ti Don Julia i njegove njemice